Prvi hrvatski redarstvenik

Prvi hrvatski redarstvenik je bio tečaj za hrvatske redarstvene snage iz ljeta 1990. godine. Pokrenut je radi uvježbavanja hrvatskoj vlasti odanog policijskog osoblja, s obzirom da su brojni velikosrbi i jugounitaristi držali položaje i radna mjesta u ondašnjem i koji su u glavi i dalje bili jugokomunistički milicionari. Hrvatska nije mogla niti računati na svoju vojsku. Postojeću saveznu vojsku držali su velikosrbi i jugounitaristi, a Hrvatska još nije imala odriješene ruke za osnivanje vlastite vojske. Osnivanje hrvatskih redarstvenih snaga bilo je vid stvaranja prvih regularnih hrvatskih oružanih snaga. Protivnici hrvatske neovisnosti, velikosrbi i jugounitaristi u drugim republikama to su medijski i politički popratili kvalifikacijama "nelegalnih" i "paravojnih" formacija.

Okolnosti

Iako je diljem istočne Europe padao komunizam i pokretali su se demokratizacijski procesi, velikosrpski-jugounitaristički vladajući politički krugovi nisu nimalo pokazivali zanimanje za promjene, nego su opstruirali svake demokratske promjene. S teškoćama su i u Hrvatskoj hrvatske reformističke struje izborile da budu demokratski izbori. Srbijanski vrh koji je bio u vrhu predsjedništva SFRJ govorio je o poništavanju izbora.

Kako su se primicali višestranački izbori u Hrvatskoj, velikosrbi nisu mirovali. Napetosti su rasle, još svježe metode mitingaštva, jogurt-revolucije i antibirokratske revolucije visile su kao mogući scenarij koji se mogao dogoditi i Hrvatskoj. Pred prve višestranačke izbore u Hrvatskoj osvanula je prva barikada. Bilo je to u selu Berku u vukovarskom kraju. Postavili su ju mjesni Srbi radi ometanja izbora. Sabotaže je Hrvatska trpila i iz vrha vlasti. Svibnja 1990. razoružana je Teritorijalna obrana SR Hrvatske.

Opstrukcije nisu prestale ni sa strane. Kad su u Zagrebu SKH predavala vlast HDZ-u, jugokomunistima i velikosrbima nepoćudnoj stranci, JNA je počela i prema vanka pokazivati svoj stav. Kao demonstraciju sile na "redovnu vojnu vježbu" poslala je padobranski puk i smjestila ga na civilnu zračnu luku Pleso.

Opstrukcije su se nastavile na političkom planu. Lipnja i srpnja 1990. srpski politički predstavnici u Hrvatskoj, odbacili su javno prijedloge Amandmana na Ustav SRH. Stav je nedvosmislen. Jasno su dali do znanja da će upotrijebiti sva sredstva, pa i nepolitička, za ostvarivanje svojih ciljeva.

Razmatranje ikakvih konfederalnih odnosa unutar Jugoslavije nije niti dolazilo u obzir. JNA se i tu miješala u politiku, indoktrinirajući vojnike ročnike na nastavi protiv ideje konfederacije. Ideja o osamostaljivanju pojedinih republika nije se niti smjela naglas izreći. O konfederaciji se tek razgovaralo 1991., ali svaki pokušaj dogovora po tom pitanju sa Srbijom i Crnom Gorom propadao je.

Kronologija

Stoga je Predsjedništvo SRH početkom srpnja 1990. godine odlučilo stvoriti sebi odanu oružanu silu koja će biti jamac sprovođenja političke volje legalno izabrane vlasti u Hrvatskoj. Glede zakonskih ograničenja, morali su se snaći. Morali su se snaći unutar toga što su im dopuštali republički zakoni i što im nisu branili savezni zakoni. Hrvatska nije mogla posegnuti za slovenskim rješenjem, jer Teritorijalna obrana nije bila razoružana kao što je bila razoružana TO Hrvatske. Svaki ponovni pokušaj naoružavanja nosio je pogibao kvalificiranja nelegitimnog naoružavanja: teritorijalna obran bila je odgovorna dvjema vlastima, republičkim organima SRH, ali i Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu.

Pravno se analiziralo mogućnosti i našlo se uporište. Članak 25. Zakona o unutrašnjim poslovima bio je uporištem za oblikovati hrvatsku oružanu silu. Davao je tu ovlast i mogućnost republičkom sekretaru za unutrašnje poslove. Oklonosti u kojima je dopuštao je bile su da može stvoriti "po potrebi društvene situacije, odnosno političkog stanja, onoliki broj jedinica posebne namjene, koliko ocjeni da je potrebno."

To je napravljeno u srpnju 1990. godine. Izdana je zapovijed o o ustrojavanju takve oružane sile u vidu uspostave tečaja za redarstvenike. Potpisao ju je ondašnji republički sekretar za unutrašnje poslove Josip Boljkovac. Natječaj za prijem djelatnika u tadašnji RSUP formalno je objavljen 21. srpnja 1990. godine.

Premda po zakonitoj osnovi, općinski sekretarijati za unutrašnje poslove opstruirali su legalnu vlast i zakonsku odluku svog šefa, republičkog sekretara. I dalje su služili jugoslavenskom unitarističkom-velikosrpskom vrhu. Naime, RSUP je pokušao djelimice sprovesti prijam djelatnika i preko tih sekretarijata, no oni su tu zakonsku odluku svog šefa ignorirali odluku i u potpunosti je opstruirali. Neposluh podređenih paralizirao je sustav.

Zbog toga se moralo pristupiti novačenju na drugi način. Sprovedeno je to preko ogranaka HDZ-a, koji su velikosrpski, jugounitaristički mediji bezočno i neutemeljeno etiketirali kao "fašističku stranku". Nisu se obazirali na te etikete i za novačenje se uporabilo samo infrastruktura stranke. Kriterij primanja na tečaj bila je dragovoljnost i domoljublje. Novačenje je uspjelo u potpunosti i već u dva tjedna okupljena je postrojba.

Valjalo je oblikovati zapovjedništvo odano Hrvatskoj. Izabran je Marko Lukić, koji je dotad bio zamjenikom zapovjednika postrojbe za posebne namjene RSUP-a. Kriterij koji su budući zapovjednici i instruktori satnija i bojna morali ispuniti bio je profesionalnost i dragovoljnost preuzeti dužnosti. Svi koji su primili te dužnosti imali su potrebne kvalifikacije: policijska znanja. Uz to su bili iznimni pitomci koji su završili su Vojne akademije u tadašnjoj JNA.

1. kolovoza 1990. godine održan je prvi sastanak zapovjedništva. 1. kolovoza održan je sastanak s budućim zapovjednicima vodova radi prihvata budućin pripadnika postrojbe. Već 5. kolovoza postrojene su dvije bojne sa ukupno oko 1800 pripadnika. Mjesto postrojavanja bila je današnja Policijska akademija u Zagrebu. 8. kolovoza 1990. godine smotru je izvršio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Stanje je bilo takvo da se dvomjesečni planirani tečaj nije mogao dovršiti do kraja, nego su okolnosti bile da se pripadnike neuvježbane u potpunosti do kraja povesti u akciju. Izbila je 17. kolovoza balvan-revolucija. Kad su tri helikoptera hrvatske policije išla intervenirati i uvesti ustavno-pravni poredak, uslijedio je element državnog udara. JNA je grubo prekoračila svoje ovlasti. Mimo odluke legalnih hrvatskih vlasti, stavila se na stranu terorističkih pobunjenika. Samo za tu svrhu podigla je borbene zrakoplove i uputila ih je na helikoptere s policijom koja je išla obaviti zadaću, zaustavljanja opasnog događaja, oružane pobune. Zaprijetili su policijskim helikopterima rušenjem ako se ne vrate, pa su se MUP-ove snage morale vratiti.

Ipak, tečaj je polučio uspjeh. Stvoreno je 15 satnija. Tijekom redarstvenici uvježbani na ovom tečaju već u rujnu 1990. godine suzbile su velikosrpsku pobunu na Banovini (Dvor na Uni, Glina, Hrvatska Kostajnica, Petrinja).

Naslijeđe

Postrojbe koje je iznjedrio tečaj Prvog hrvatskog redarstvenika bile su jezgrom hrvatskih istaknutih postrojba i postrojba posebne namjene. Iz ovog tečaja nastale su ATJ Lučko, Jedinice za posebne namjene Rakitje koja je prerasla u 1. gardijsku brigadu HV, vojna policija na Tuškancu, brojne specijalne postrojbe MUP-a RH te prve brigade ZNG-a.