More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Marko Hranilović''', ([[11. prosinca]] [[1908.]], [[Zagreb]] - [[25. rujna]] [[1931.]], Zagreb), bio je pripadnikom radničke pravaške mladeži. | |||
==Životopis== | ==Životopis== | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 13:45
Marko Hranilović, (11. prosinca 1908., Zagreb - 25. rujna 1931., Zagreb), bio je pripadnikom radničke pravaške mladeži.
Životopis
Na čelu Pravaške radničke mladeži, do svog odlaska u emigraciju 13. svibnja 1928. godine, bio je Stanko Hranilović. Nakon njegova odlaska vodstvo preuzima, uz Miju Babića i Matiju Soldina, Stankov brat Marko Hranilović.
Unutar te mladeži osnivane su ilegalne petorke, a jednu od tih petorki sačinjavali su Marko Hranilović, Mijo Babić, Matija Soldin, Zvonimir Pospišil i Dragutin Križnjak. Pod budnim okom pročelnika za rad s mladeži, Stjepana Javora, počelo je u to vrijeme ilegalno naoružavanje mladeži. Radi pribavljanja oružja i uputa za dalji revolucionarni rad Marko Hranilović i još neki njegovi suborci u više su se navrata sastajali s ustaškim prvacima, naročito s Perčecom, u inozemstvu.
22. ožujka 1929. godine ubijen je novinar i suradnik Aleksandrove diktature Toni Schlegel. Zbog toga je redarstvo 30. listopada 1929. godine naredilo uhićenje pripadnika pravaške mladeži.
Uhićeni su Marko Hranilović i Matija Soldin, a u svezi s tim uhićenjima bio je zatvoren i dr Mile Budak. Hranilovićev branitelj bio je poznati odvjetnik i katolički aktivist Ivo Protulipac. Od 4. svibnja do 30. lipnja 1931. godine trajao je proces pred Sudbenim stolom u Zagrebu, kao delegiranim stolom beogradskog suda za zaštitu države. Na smrt vješanjem osuđeni su Marko Hranilović i Matija Soldin. Obješeni su 25. rujna 1931. u Petrinjskoj ulici u Zagrebu.[1]
Izvori
- ↑ Stranka hrvatskog prava Ivan Gabelica: Blaženi Alojzije Stepinac u NDH, Umorstva hrvatskih političkih prvaka i ustaša, pristupljeno 27. ožujka 2011.
Literatura
- Mario Jareb, Ustaško-domobranski pokret. Školska knjiga, d.d., Zagreb, 2006.