Razlika između inačica stranice »Luka Bizanti«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Luka Bizanti''' ([[Kotor]], [[1503.]] – [[Udine]], [[1575.]]),<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2019 Hrvatski biografski leksikon] [[Miljenko Foretić]]: ''Bizanti, Luka'', LZMK, Zagreb, 1983. (pristupljeno 3. rujna 2016.)</ref> hrvatski [[pjesnik]] i rimokatolički svećenik. Kotorski biskup. Tiskao ''Oficij svetoga Trifuna Mučenika…'' (''Offitium sancti Triphonis Martyris…'', 1561.) kojemu je pridodao nekoliko svojih pjesama.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7942 Hrvatska enciklopedija] ''Bizanti'', LZMK, Zagreb (pristupljeno 3. rujna 2016.)</ref> Jedan je od trojice [[Kotorska biskupija|kotorskih biskupa]] koje je dala ova obitelj. | |||
Iz obitelji [[Bizanti]], [[plemić|plemićke]] obitelji [[Hrvati u Crnoj Gori|Hrvata]]<ref>Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.</ref> iz [[Kotor]]a. | Iz obitelji [[Bizanti]], [[plemić|plemićke]] obitelji [[Hrvati u Crnoj Gori|Hrvata]]<ref>Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.</ref> iz [[Kotor]]a. | ||
Trenutačna izmjena od 11:12, 23. ožujka 2022.
Luka Bizanti (Kotor, 1503. – Udine, 1575.),[1] hrvatski pjesnik i rimokatolički svećenik. Kotorski biskup. Tiskao Oficij svetoga Trifuna Mučenika… (Offitium sancti Triphonis Martyris…, 1561.) kojemu je pridodao nekoliko svojih pjesama.[2] Jedan je od trojice kotorskih biskupa koje je dala ova obitelj.
Iz obitelji Bizanti, plemićke obitelji Hrvata[3] iz Kotora.
Sinovac je Tripuna, kotorskog biskupa koji je znatno djelovao na njegovu formaciju. Stričevim zalaganjem imenovan je 1524. pomoćnim kotorskim biskupom s pravom nasljedstva, ne ispunivši još ni propisanu kanonsku dob. Biskupsku službu preuzeo je 1532., nakon Tripunova odreknuća, i obavljao je do 1565., kad je, prepustivši biskupsku stolicu svome bratu Pavlu, otišao u Italiju, ponajviše stoga da bi ondje došao do sredstava za izdržavanje svojega siromašnog roda. Tamo je obnašao službu pomoćnog biskupa ili možda administratora akvilejskog patrijarha A. Giustinianija. Organizatorskom sposobnošću i hrabrošću istakao se 1539. pri obrani Kotora od opsade turske flote pod vodstvom turskog admirala Hajredina Barbarosse. Sudjelujući na Tridentinskome saboru 1562., zalagao se za crkvenu disciplinu. Za prikladniju crkvenu uporabu djelomice je parafrazirao život mjesnoga zaštitnika sv. Tripuna (sastavljen prvotno u stihovima, a 1466. u prozi), dodavši i svoje četiri latinske ode, dvije safičke i dvije jampske strofe. Ta knjižica Offitium sancti Triphonis Martyris, Civitatis Catharensis Patroni, omnia ejus vitae miracula ac Martyrii certamina continens tiskana je njegovom zaslugom 1561. u Mlecima, gdje se bio zadržao putujući na Sabor u Trident. Vjerojatno je ostavio još spisa i pjesama o kojima se danas ništa ne zna. U Illyricum sacrum (sv. 6) uvršteno je dosta tekstova njegovih odredaba, a A. Theiner objavio je jednu poslanicu koju mu je 1541. uputio papa Pavao III. Bizantijev pečat čuva se u Nacionalnom muzeju u Nürnbergu.[1]
LIT.: Hieronymus Bigarella: Oratio in funere rever. in Christi Patris D. Pauli Bysantii Episcopi Catharensis et in tota Dioecesi Aquileiensis Suffraganei et Vicarii generalis dignissimi. Venetiis 1587, 1637 2. — Daniele Farlati i Giacomo Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 486–491. — Franjo Marija Appendini: Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro. Dubrovnik 1811, 12–13. — Giuseppe Valentinelli: Specimen bibliographicum de Dalmatia et Agro Labeatium. Venetiis 1842, 28–29. — Urbano Raffaelli (U. R.): Cenni intorno alcuni individui della famiglia Bisanti di Cattaro. La Dalmazia, 2(1846) 19, str. 147–148. — Šime Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Beč 1856, 36. — Augustinus Theiner: Vetera monumenta Slavorum meridionalium, historiam illustrantia, 1. Romae 1863, 652. — Josip Gelčić: Memorie storiche sulle Boche di Cattaro. Zadar 1880, 196. — Antun Milošević: Notatione et memoratu digna Episcopos Catharenses. Schematismus Dioecesis Catharensis pro anno Domini 1907. Dubrovnik 1907, 41. — Frane Bulić: Pečat biskupa kotorskoga Luke Bizantija. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 47/48 (1924–25) str. 157. — Miroslav Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 1. Zagreb 1969, 35. — Risto Kovijanić: Književnost Kotora. Kotor 1970, 118.[1]
Izvori
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije LZMK |
| http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7942 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.hr/upute.aspx | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |
|
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona LZMK |
| http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2019 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/ | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatski biografski leksikon Miljenko Foretić: Bizanti, Luka, LZMK, Zagreb, 1983. (pristupljeno 3. rujna 2016.)
- ↑ Hrvatska enciklopedija Bizanti, LZMK, Zagreb (pristupljeno 3. rujna 2016.)
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.