Razlika između inačica stranice »Lovro Dalmatinac«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Lovro Dalmatinac'''-->'''Lovre''' (lat. ''Laurentinus'') (? - [[Split]], [[8. srpnja]] [[1099.]]), [[benediktinci|benediktinac]], [[Splitsko-makarska nadbiskupija|splitski nadbiskup]] i [[metropolit]] (1060.-1099.) u vrijeme [[Hrvatski vladari|hrvatskih narodnih vladara]].
Lovre''' (lat. ''Laurentinus'') (? - [[Split]], [[8. srpnja]] [[1099.]]), [[benediktinci|benediktinac]], [[Splitsko-makarska nadbiskupija|splitski nadbiskup]] i [[metropolit]] (1060.-1099.) u vrijeme [[Hrvatski vladari|hrvatskih narodnih vladara]].
Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine [[1060.]] izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.
Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine [[1060.]] izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.



Trenutačna izmjena od 10:53, 23. ožujka 2022.

Lovre (lat. Laurentinus) (? - Split, 8. srpnja 1099.), benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit (1060.-1099.) u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine 1060. izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.

Bio je agilni provoditelj crkvenih reformi pape Grgura VII. Propagirao je latinski jezik u bogoslužju, pa je naložio Adamu Parižaninu koji se zatekao u Splitu na putu iz Pariza prema Ateni da preradi stare životopise (žića) sv. Dujma i sv. Anastazija u ljepšu latinštinu.[1]

Splitska je Crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre bila veoma bogata, jer tada su Lovru kojeg su poštovali "kraljevi i knezovi Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja...".[2] Bio je prijatelj i savjetnik kralja Zvonimira koji ga je smatrao "duhovnim ocem".[3]

Lovro je, kao vrhovna crkvena vlast u Hrvatskoj, nakon smrti Stjepana II. i izbijanja sukscesijske krize popraćene ratom došao u posjed hrvatske krune, koja je ostala u Splitu sve do Lovrine smrti 1099. Nije poznato koga je Lovro u ratu podržavao. Stoga povijesničari vjeruju da se kralj Petar Snačić, predvodnik anti-arpadovićevskih snaga nije formalno okrunio, kada ga je veći dio plemstva 1093. izabrao za kralja. Nakon Lovrine smrti kruna je odnešena iz Splita u Biograd gdje se njome za kralja Hrvatske, nakon potpisivanja Pacte Convente okrunio ugarski kralj Koloman 1102. godine.

Bilješke

  1. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 79.
  2. Goldstein I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 362.
  3. Šišić F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 150.

Literatura

  • Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
  • Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005. ISBN 953-97861-7-7
  • Šišić, F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, 600.-1526, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9


Mitre.svg Nedovršeni članak Lovro Dalmatinac koji govori o biskupu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.