More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Lasinjska kultura''' (u mađarskoj stručnoj literaturi '''kultura Balaton-Lasinya''') je [[Eneolitik|eneolitička]] [[arheološka kultura|kultura]] rasprostranjena od [[3700. pr. Kr.|3700.]] do oko [[3200. pr. Kr.|3200.]] godine pr. Kr. na području širom današnje kontinentalne [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Bosanska Posavina|bosanske Posavine]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Koruška|Koruške]], djelomice [[Štajerska|Štajerske]], s najvećom koncentracijom nalaza u [[Mađarska|Mađarskoj]] oko [[Blatno jezero|Blatnog jezera]]. Nazvana je prema eponimnom lokalitetu Talijanovo brdo u mjestu [[Lasinja]] u Karlovačkoj županiji. Iako je predstavnik eneolitičkih kultura, lasinjska kultura po svojoj prirodi posjeduje brojne karakteristike i tradicije kasnoneolitičkih kultura, jer se razvila dalje od glavnih središta [[bakreno doba|bakrenodobnog]] tehnološkog razvoja u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Dobar primjer za to je potpun nedostatak ikakvih metalnih predmeta lasinjske kulture na području Hrvatske. Ono što lasinjsku kulturu čini eneolitičkom je dominacija[[stočarstva]] nad [[poljodjelstvom]] i s time usklađen način života. Najveći utjecaj na oblikovanje lasinjske kulture izvršile su prethodne [[Neolitik|neolitičke]] kulture: [[Sopotska kultura|sopotska]], [[Lengyelska kultura|lengyelska]] i [[Vinčanska kultura|vinčanska]].<ref>Hrvatski obiteljski leksikon (LZMK) - [http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=21857 lasinjska kultura] {{citat2|lasinjska kultura, eneolitička kultura raširena u SZ Hrvatskoj, Sloveniji, JZ Madžarskoj, J Austriji i S Bosni; datira iz ← 4. tisućljeća, a nestala je prodorom vučedolske kulture; naziv je dobila po nalazištu Lasinji. Karakteriziraju je naselja uglavnom jamsko-zemuničkoga tipa te keramika ukrašena tehnikom urezivanja i ubadanja (bikonične zdjele, vrčevi, visoki lonci).}}</ref> | |||
== Kultura == | == Kultura == | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 07:09
Lasinjska kultura (u mađarskoj stručnoj literaturi kultura Balaton-Lasinya) je eneolitička kultura rasprostranjena od 3700. do oko 3200. godine pr. Kr. na području širom današnje kontinentalne Hrvatske i bosanske Posavine, Slovenije, Koruške, djelomice Štajerske, s najvećom koncentracijom nalaza u Mađarskoj oko Blatnog jezera. Nazvana je prema eponimnom lokalitetu Talijanovo brdo u mjestu Lasinja u Karlovačkoj županiji. Iako je predstavnik eneolitičkih kultura, lasinjska kultura po svojoj prirodi posjeduje brojne karakteristike i tradicije kasnoneolitičkih kultura, jer se razvila dalje od glavnih središta bakrenodobnog tehnološkog razvoja u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Dobar primjer za to je potpun nedostatak ikakvih metalnih predmeta lasinjske kulture na području Hrvatske. Ono što lasinjsku kulturu čini eneolitičkom je dominacijastočarstva nad poljodjelstvom i s time usklađen način života. Najveći utjecaj na oblikovanje lasinjske kulture izvršile su prethodne neolitičke kulture: sopotska, lengyelska i vinčanska.[1]
Kultura
Nastala je na temeljima kasnih neolitičkih kultura, lengyelske, sopotske i vinčanske. U većini naselja otkrivene su uglavnom zemunice i poluzemunice, rijetko nadzemni objekti (Vis-Modran u Bosni), dok su u Sloveniji i Koruškoj otkrivena sojenička naselja (Maribor-Radvanje, Ljubljansko barje, Keutschachersee). Nositelji lasinjske kulture povremeno su koristili i špiljske prostore (Ozalj, Ajdovska jama, Kevderc), bilo kao sezonska boravišta stočara ili za ukope (Ajdovska jama). Keramičko posuđe neujednačene je izradbe i boje (oker, preko sive do crne), ukrašeno plastičnim jezičastim izdancima ili ornamentima izvedenima urezivanjem i ubadanjem. Vodeći su oblici bikonične zdjele, vrčevi, visoki lonci, zdjele na visokoj nozi, vjedra s izljevom. Lasinjska kultura trajala je tijekom cijeloga ranog, srednjeg i dijela kasnog eneolitika, a nestala je prodorom vučedolske kulture.[2]
Nalazišta
Kultura je raširena u većem dijelu sjeverne Hrvatske sve do Dunava na istoku (Lasinja, Cerje Tužno, Ozalj, Drljanovac, Ždralovi, Beketinec, Jakšić, Ašikovci, Vinkovci, Vučedol), u Sloveniji (Maribor-Radvanje), jugozapadnoj Mađarskoj, Gradišću, Štajerskoj i Koruškoj te u sjevernoj Bosni, nazvana po eponimnom nalazištu Lasinji.[2]
Literatura
- Dimitrijević, Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić, poglavlje "Badenska kultura" u knjizi "Prapovijest", Zagreb 1998.
Izvori
- ↑ Hrvatski obiteljski leksikon (LZMK) - lasinjska kultura
- "lasinjska kultura, eneolitička kultura raširena u SZ Hrvatskoj, Sloveniji, JZ Madžarskoj, J Austriji i S Bosni; datira iz ← 4. tisućljeća, a nestala je prodorom vučedolske kulture; naziv je dobila po nalazištu Lasinji. Karakteriziraju je naselja uglavnom jamsko-zemuničkoga tipa te keramika ukrašena tehnikom urezivanja i ubadanja (bikonične zdjele, vrčevi, visoki lonci)."
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - lasinjska kultura
| |||||