Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lamarkizam: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Lamarkizam'''-->'''Lamarkizam''' (ili '''Lamarckovo nasljeđivanje'''), [[ideja]] da [[organizam]] karakteristike koje je stekao za života može prenijeti na svoje [[potomstvo]] (znana kao i [[nasljeđivanje stečenih karakteristika|heritabilnost stečenih karakteristika]] ili [[mekano nasljeđivanje]]). Ime je dobio po francuskom biologu [[Jean-Baptiste Lamarck|Jean-Baptisteu Lamarcku]] (1744. – 1829.), koji je inkorporirao djelovanje mekanog nasljeđivanja u svoje evolucijske teorije kao dodatak svojem konceptu inherentno progresivne tendencije koja tjera organizme stalno k većoj kompleksnosti, u paralelnim no odvojenim lozama bez ikakva izumiranja. Lamarck nije prvi osmislio ideju mekanog nasljeđivanja, koja predlaže da su individualni napori za života organizama glavni mehanizam koji goni vrste na [[adaptacija|adaptaciju]], pri čemu bi oni navodno stekli adaptivne promjene i prenijeli ih na potomstvo.
Lamarkizam''' (ili '''Lamarckovo nasljeđivanje'''), [[ideja]] da [[organizam]] karakteristike koje je stekao za života može prenijeti na svoje [[potomstvo]] (znana kao i [[nasljeđivanje stečenih karakteristika|heritabilnost stečenih karakteristika]] ili [[mekano nasljeđivanje]]). Ime je dobio po francuskom biologu [[Jean-Baptiste Lamarck|Jean-Baptisteu Lamarcku]] (1744. – 1829.), koji je inkorporirao djelovanje mekanog nasljeđivanja u svoje evolucijske teorije kao dodatak svojem konceptu inherentno progresivne tendencije koja tjera organizme stalno k većoj kompleksnosti, u paralelnim no odvojenim lozama bez ikakva izumiranja. Lamarck nije prvi osmislio ideju mekanog nasljeđivanja, koja predlaže da su individualni napori za života organizama glavni mehanizam koji goni vrste na [[adaptacija|adaptaciju]], pri čemu bi oni navodno stekli adaptivne promjene i prenijeli ih na potomstvo.


Kada je [[Charles Darwin]] objavio svoju teoriju [[evolucija|evolucije]] [[prirodna selekcija|prirodnom selekcijom]] u ''[[O porijeklu vrsta]]'', nastavio je davati povjerenje u ono što je nazivao "nasljeđivanjem uporabe i neuporabe", no odbacio je ostale aspekte Lamarckovih teorija. Poslije je [[Mendelova genetika]] nadomjestila zamisao nasljeđivanja stečenih crta što je naposljetku dovelo do razvoja [[moderna evolucijska sinteza|moderne evolucijske sinteze]] i općeg napuštanja lamarkističke teorije evolucije u biologiji. Unatoč tomu napuštanju zanimanje za lamarkizam se nastavilo (2009.) kada su istraživanja na polju [[epigenetika|epigenetike]] rasvijetlila moguće nasljeđivanje bihevioralnih crta koje je stekla prethodna generacija.<ref name="Roth et al.,">{{cite journal |doi=10.1016/j.biopsych.2008.11.028 |title=Lasting Epigenetic Influence of Early-Life Adversity on the BDNF Gene |year=2009 |last1=Roth |first1=Tania L. |last2=Lubin |first2=Farah D. |last3=Funk |first3=Adam J. |last4=Sweatt |first4=J. David |journal=Biological Psychiatry |volume=65 |issue=9 |pages=760–9 |pmid=19150054 |pmc=3056389}}</ref><ref name="Arai et al.">{{cite journal |doi=10.1523/JNEUROSCI.5057-08.2009 |title=Transgenerational Rescue of a Genetic Defect in Long-Term Potentiation and Memory Formation by Juvenile Enrichment |year=2009 |last1=Arai |first1=J. A. |last2=Li |first2=S. |last3=Hartley |first3=D. M. |last4=Feig |first4=L. A. |journal=Journal of Neuroscience |volume=29 |issue=5 |pages=1496–502 |pmid=19193896 |pmc=3408235}}</ref><ref>{{cite journal|title=Germline DNA demethylation dynamics and imprint erasure through 5-hydroxymethylcytosine |last=Hackett|first=JA|author2=Sengupta, R, Zylicz, JJ, Murakami, K, Lee, C, Down, T, Surani, MA|journal=Science |date=2013|pmid=23223451|DOI=10.1126/science.1229277}}</ref><ref>Bonduriansky, R. (2012). ''Rethinking heredity, again''. Trends in Ecology & Evolution 27: 330-336.</ref>
Kada je [[Charles Darwin]] objavio svoju teoriju [[evolucija|evolucije]] [[prirodna selekcija|prirodnom selekcijom]] u ''[[O porijeklu vrsta]]'', nastavio je davati povjerenje u ono što je nazivao "nasljeđivanjem uporabe i neuporabe", no odbacio je ostale aspekte Lamarckovih teorija. Poslije je [[Mendelova genetika]] nadomjestila zamisao nasljeđivanja stečenih crta što je naposljetku dovelo do razvoja [[moderna evolucijska sinteza|moderne evolucijske sinteze]] i općeg napuštanja lamarkističke teorije evolucije u biologiji. Unatoč tomu napuštanju zanimanje za lamarkizam se nastavilo (2009.) kada su istraživanja na polju [[epigenetika|epigenetike]] rasvijetlila moguće nasljeđivanje bihevioralnih crta koje je stekla prethodna generacija.<ref name="Roth et al.,">{{cite journal |doi=10.1016/j.biopsych.2008.11.028 |title=Lasting Epigenetic Influence of Early-Life Adversity on the BDNF Gene |year=2009 |last1=Roth |first1=Tania L. |last2=Lubin |first2=Farah D. |last3=Funk |first3=Adam J. |last4=Sweatt |first4=J. David |journal=Biological Psychiatry |volume=65 |issue=9 |pages=760–9 |pmid=19150054 |pmc=3056389}}</ref><ref name="Arai et al.">{{cite journal |doi=10.1523/JNEUROSCI.5057-08.2009 |title=Transgenerational Rescue of a Genetic Defect in Long-Term Potentiation and Memory Formation by Juvenile Enrichment |year=2009 |last1=Arai |first1=J. A. |last2=Li |first2=S. |last3=Hartley |first3=D. M. |last4=Feig |first4=L. A. |journal=Journal of Neuroscience |volume=29 |issue=5 |pages=1496–502 |pmid=19193896 |pmc=3408235}}</ref><ref>{{cite journal|title=Germline DNA demethylation dynamics and imprint erasure through 5-hydroxymethylcytosine |last=Hackett|first=JA|author2=Sengupta, R, Zylicz, JJ, Murakami, K, Lee, C, Down, T, Surani, MA|journal=Science |date=2013|pmid=23223451|DOI=10.1126/science.1229277}}</ref><ref>Bonduriansky, R. (2012). ''Rethinking heredity, again''. Trends in Ecology & Evolution 27: 330-336.</ref>

Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 06:57

Lamarkizam (ili Lamarckovo nasljeđivanje), ideja da organizam karakteristike koje je stekao za života može prenijeti na svoje potomstvo (znana kao i heritabilnost stečenih karakteristika ili mekano nasljeđivanje). Ime je dobio po francuskom biologu Jean-Baptisteu Lamarcku (1744. – 1829.), koji je inkorporirao djelovanje mekanog nasljeđivanja u svoje evolucijske teorije kao dodatak svojem konceptu inherentno progresivne tendencije koja tjera organizme stalno k većoj kompleksnosti, u paralelnim no odvojenim lozama bez ikakva izumiranja. Lamarck nije prvi osmislio ideju mekanog nasljeđivanja, koja predlaže da su individualni napori za života organizama glavni mehanizam koji goni vrste na adaptaciju, pri čemu bi oni navodno stekli adaptivne promjene i prenijeli ih na potomstvo.

Kada je Charles Darwin objavio svoju teoriju evolucije prirodnom selekcijom u O porijeklu vrsta, nastavio je davati povjerenje u ono što je nazivao "nasljeđivanjem uporabe i neuporabe", no odbacio je ostale aspekte Lamarckovih teorija. Poslije je Mendelova genetika nadomjestila zamisao nasljeđivanja stečenih crta što je naposljetku dovelo do razvoja moderne evolucijske sinteze i općeg napuštanja lamarkističke teorije evolucije u biologiji. Unatoč tomu napuštanju zanimanje za lamarkizam se nastavilo (2009.) kada su istraživanja na polju epigenetike rasvijetlila moguće nasljeđivanje bihevioralnih crta koje je stekla prethodna generacija.[1][2][3][4]

Više informacija

Izvori

  1. Roth, Tania L.; Lubin, Farah D.; Funk, Adam J.; Sweatt, J. David (2009). "Lasting Epigenetic Influence of Early-Life Adversity on the BDNF Gene". Biological Psychiatry 65 (9): 760–9. doi:10.1016/j.biopsych.2008.11.028. PMC 3056389. PMID 19150054. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3056389/ 
  2. Arai, J. A.; Li, S.; Hartley, D. M.; Feig, L. A. (2009). "Transgenerational Rescue of a Genetic Defect in Long-Term Potentiation and Memory Formation by Juvenile Enrichment". Journal of Neuroscience 29 (5): 1496–502. doi:10.1523/JNEUROSCI.5057-08.2009. PMC 3408235. PMID 19193896. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3408235/ 
  3. Hackett, JA; Sengupta, R, Zylicz, JJ, Murakami, K, Lee, C, Down, T, Surani, MA (2013). "Germline DNA demethylation dynamics and imprint erasure through 5-hydroxymethylcytosine". Science. doi:10.1126/science.1229277. PMID 23223451 
  4. Bonduriansky, R. (2012). Rethinking heredity, again. Trends in Ecology & Evolution 27: 330-336.

Preporučena literatura

Vanjske poveznice