Razlika između inačica stranice »Đuro Stipetić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Đuro (Gjuro) Stipetić''' (Sušak, danas dio [[Rijeka|Rijeke]], [[9. rujna]] [[1876.]] - [[Zagreb]], [[17. veljače]] [[1946.]]), hrvatski inženjer strojarstva i rektor [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]].<ref name=suz> [http://rektorat.unizg.hr/rektori/dstipetic.htm Kratki životopis] na stranicama Rektorata Svečilišta u Zagrebu (rektorat.unizg.hr), pristupljeno 24. veljače 2018. </ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 08:37, 22. ožujka 2022.
Đuro (Gjuro) Stipetić (Sušak, danas dio Rijeke, 9. rujna 1876. - Zagreb, 17. veljače 1946.), hrvatski inženjer strojarstva i rektor Sveučilišta u Zagrebu.[1]
Životopis
Diplomirao je na Strojarskom odjelu Visoke tehničke škole u Beču 1899. Početkom 1900. stupio je kao inženjer u Austrougarsku ratnu mornaricu, u kojoj je bio referent brodogradnje u Ministarstvu rata u Beču, te upravitelj brodograđevnih radionica i suhih dokova u pulskom Arsenalu. Istupivši iz službe 1911. postao je upraviteljem odjela za ratne brodove brodogradilišta u Monfalconeu (tamo mu se 1913. rodio sin Đuro, kasnije također brodograđevni inženjer)[2], a od početka 1914. i tehnički direktor cijeloga brodogradilišta. Pod njegovom su se upravom i prema njegovim nacrtima gradili ratni i drugi brodovi, te podmornice. Obnova i rekonstrukcija u ratu razorenoga brodogradilišta Monfalcone provedena je po Stipetićevu projektu na osnovi tada najsuvremenijih načela brodograđevne tehnologije.[3]
Od 1920. bio je zaposlen kao redoviti profesor na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu, gdje je, posvetivši se nastavi, bio suosnivač Brodograđevnog odjela te uveo kolegije elementi broda, osnivanje trgovačkih brodova, osnivanje ratnih brodova, uprava i pogon tvornica. Bio je rektor te škole u dva mandata (1921./22. i 1925./26.), prvi dekan Tehničkoga fakulteta (1926.), a bio je i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1933. - 1935.). U okviru svoje javne djelatnosti organizirao je Hrvatsko sveučilišno društvo, podigao Hrvatsku akademsku menzu i astronomski paviljon u Maksimiru. Kao predsjednik Društva inženjera pokrenuo je i proveo gradnju Inženjerskoga doma u Zagrebu. Bio je starješina izviđačke organizacije u Hrvatskoj u razdoblju između 1926. i 1941.[3]
Novouspostavljena komunistička vlast osudila ga je u Zagrebu 1945. na smrtnu kaznu te je strijeljan u veljači 1946. Nema podataka o mjestu izvršenja presude i grobu. Time je Đuro Stipetić jedini rektor Svečilišta u Zagrebu osuđen na smrtnu kaznu.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Kratki životopis na stranicama Rektorata Svečilišta u Zagrebu (rektorat.unizg.hr), pristupljeno 24. veljače 2018.
- ↑ Natuknica Stipetić, Đuro u Istrapediji (istrapedia.hr), autor: I. Barbalić, pristupljeno 24. veljače 2018.
- ↑ 3,0 3,1 Natuknica Stipetić, Đuro u LZMK Hrvatskoj enciklopediji (www.enciklopedija.hr), pristupljeno 24. veljače 2018.
Vanjske poveznice
- Stipetić, Đuro. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine