Mijo Korade: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Mijo Korade'''-->'''Mijo Korade''' ([[Delkovec]], [[11. rujna]] [[1947.]] – [[Zagreb]], [[1. studenoga]] [[2020.]]<ref>{{Citiranje weba|url=https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-profesor-emeritus-mijo-korade/|title=Preminuo profesor emeritus Mijo Korade|author=|date=2. studenoga 2020.|work=ika.hr|language=|publisher=Informatička katolička agencija|accessdate=20. prosinca 2020}}</ref>) hrvatski povjesničar i sveučilišni profesor.
Mijo Korade''' ([[Delkovec]], [[11. rujna]] [[1947.]] – [[Zagreb]], [[1. studenoga]] [[2020.]]<ref>{{Citiranje weba|url=https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-profesor-emeritus-mijo-korade/|title=Preminuo profesor emeritus Mijo Korade|author=|date=2. studenoga 2020.|work=ika.hr|language=|publisher=Informatička katolička agencija|accessdate=20. prosinca 2020}}</ref>) hrvatski povjesničar i sveučilišni profesor.


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 07:06

Mijo Korade (Delkovec, 11. rujna 1947.Zagreb, 1. studenoga 2020.[1]) hrvatski povjesničar i sveučilišni profesor.

Životopis[uredi]

Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, koji je tada imao statut instituta, diplomirao je filozofiju i teologiju. Najprije je u Osijeku djelovao kao vjeroučitelj, no ubrzo upije studij povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Na tom prestižnom sveučilištu najprije magistrira (1980.), a zatim 1988. godine i doktorira. Kao profesor povijesti predavao je najprije u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu te na Fakultetu Družbe Isusove. U Povijesnom zavodu Družbe Isusove u Rimu bio je urednik enciklopedije Diccionario de Historia de la Compañia de Jésus, a bio je suosnivač te prvi pročelnik Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču. Od 1996. godine bio je zaposlenik na Institutu za povijest, gdje je vodio razne projekte iz područja historiografije novoga vijeka, a od 1997. do smrti bio je redoviti profesor na Fakultetu hrvatskih studija. Senat Sveučilišta u Zagrebu mu je 2019. godine dao titulu professora emeritusa.[2]

Bibliografija[3] [4][uredi]

  • Zagrebački biskupi i nadbiskupi (jedan od autora) (1995.)
  • Izvješća iz Tarahumare (urednik) (1998.)
  • Juraj Rattkay: Memoria regum et banorum Croatiae, Sclavoniae et Dalmatiae (Beč, 1652)-reprint, prijevod, komentari (jedan od autora) (2001.)
  • Istraživači novih obzora: Djelovanje hrvatskih misionara i profesora od 16. do 20. stoljeća (2015.)
  • Paragvajska pisma zajedno s Mirjanom Polić Bobić (2015.)

Izvori[uredi]