Razlika između inačica stranice »Zagrebulje«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnk)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zagrebulje'''-->'''Zagrebulje''' su bile ciklus podlistaka koje je [[Hrvatska|hrvatski]] književnik [[August Šenoa]] objavio u ''[[Pozor]]u'' i ''[[Vienac|Viencu]]''.
Zagrebulje''' su bile ciklus podlistaka koje je [[Hrvatska|hrvatski]] književnik [[August Šenoa]] objavio u ''[[Pozor]]u'' i ''[[Vienac|Viencu]]''.


August Šenoa mnogo je pisao za novine i časopise: izvještavao je iz [[Prag|Praga]] još kao student, godinama radio u redakcijama, surađivao s ''[[Pozor (Zagreb, 1860.)|Pozorom]]'', ''[[Leptir (list)|Leptirom]]'', časopisom ''[[Naše gore list]]'', uređivao ''[[Glasonoša|Glasonošu]]'', ''[[Slawische Blätter]]'', sedam godina (1874.-1881.) bio urednik ''[[Vijenac (časopis)|Vienca]]'', u to doba najutjecajnijeg hrvatskog književnog časopisa, a kritike, članke i [[Podlistak|feljtone]] ([[Podlistak|podlistke]]) nastavio je pisati i kada je prestao raditi kao profesionalni novinar. U razdoblju od četrnaest godina, ali uz veliku, desetogodišnju pauzu, Šenoa je objavljivao svoj ciklus feljtona s naslovom ''Zagrebulje'', najpopularniji i najvredniji dio njegovog feljtonističkog opusa. Prve dvije serije ''Zagrebulja'' izašle su u ''Pozoru'' [[1866.]] i [[1867.]] godine, a potpisao ih je pseudonimom »Petrica Kerempuh«. Uslijedila je velika pauza: nove feljtone s istim naslovom objavljuje u ''[[Vienac|Viencu]]'' tek [[1877.]] godine, pa zatim [[1879.]] i [[1880.]] godine.
August Šenoa mnogo je pisao za novine i časopise: izvještavao je iz [[Prag|Praga]] još kao student, godinama radio u redakcijama, surađivao s ''[[Pozor (Zagreb, 1860.)|Pozorom]]'', ''[[Leptir (list)|Leptirom]]'', časopisom ''[[Naše gore list]]'', uređivao ''[[Glasonoša|Glasonošu]]'', ''[[Slawische Blätter]]'', sedam godina (1874.-1881.) bio urednik ''[[Vijenac (časopis)|Vienca]]'', u to doba najutjecajnijeg hrvatskog književnog časopisa, a kritike, članke i [[Podlistak|feljtone]] ([[Podlistak|podlistke]]) nastavio je pisati i kada je prestao raditi kao profesionalni novinar. U razdoblju od četrnaest godina, ali uz veliku, desetogodišnju pauzu, Šenoa je objavljivao svoj ciklus feljtona s naslovom ''Zagrebulje'', najpopularniji i najvredniji dio njegovog feljtonističkog opusa. Prve dvije serije ''Zagrebulja'' izašle su u ''Pozoru'' [[1866.]] i [[1867.]] godine, a potpisao ih je pseudonimom »Petrica Kerempuh«. Uslijedila je velika pauza: nove feljtone s istim naslovom objavljuje u ''[[Vienac|Viencu]]'' tek [[1877.]] godine, pa zatim [[1879.]] i [[1880.]] godine.

Trenutačna izmjena od 15:04, 17. ožujka 2022.

Zagrebulje su bile ciklus podlistaka koje je hrvatski književnik August Šenoa objavio u Pozoru i Viencu.

August Šenoa mnogo je pisao za novine i časopise: izvještavao je iz Praga još kao student, godinama radio u redakcijama, surađivao s Pozorom, Leptirom, časopisom Naše gore list, uređivao Glasonošu, Slawische Blätter, sedam godina (1874.-1881.) bio urednik Vienca, u to doba najutjecajnijeg hrvatskog književnog časopisa, a kritike, članke i feljtone (podlistke) nastavio je pisati i kada je prestao raditi kao profesionalni novinar. U razdoblju od četrnaest godina, ali uz veliku, desetogodišnju pauzu, Šenoa je objavljivao svoj ciklus feljtona s naslovom Zagrebulje, najpopularniji i najvredniji dio njegovog feljtonističkog opusa. Prve dvije serije Zagrebulja izašle su u Pozoru 1866. i 1867. godine, a potpisao ih je pseudonimom »Petrica Kerempuh«. Uslijedila je velika pauza: nove feljtone s istim naslovom objavljuje u Viencu tek 1877. godine, pa zatim 1879. i 1880. godine.

U ponekad sentimentalnim, češće oštrim i moralizatorskim, satiričkim, ali najčešće duhovitim i zabavnim tekstovima dotiče se najširih tema: društvenog i kulturnog života (osobito kazališnog) voljenog glavnog grada, ali i cijele Hrvatske, kao i aktualnih političkih tema. »Kao feljtonist nadmašio ga je u hrvatskoj književnosti samo Matoš.« (Šime Vučetić)[1]

Kritizirao je odnarođivanje, uporabu njemačkoga jezika, mađarone, malograđanski mentalitet, licemjere, konformizam, karijerizam; napadao je i ismijavao svoje političke protivnike (kompromisima sklone »samostalce« koje kritizira iz perspektive Strossmayerovih »narodnjaka«), pisao o svakidašnjici i komunalnim problemima grada koji se tada ubrzano razvija. Izuzetno je polemičan i kritičan po pitanju tadašnjeg kazališnog repertoara, o čemu piše u nekoliko feljtona – protivi se tada dominantnoj pučkoj i banalnoj njemačkoj komediji, a zagovara suvremene realističke drame i europske klasike, oko čega je osobito žestoko, ne samo u Zagrebuljama, polemizirao s tadašnjim upraviteljem kazališta Dimitrijom Demetrom.

Godine 1867. bio je Pozorov izvjestitelj iz Sabora, pa u Zagrebuljama iz te burne »nagodbene« godine piše i o parlamentarnom životu. Zadnje Zagrebulje, one iz 1880. godine, obilježio je razorni potres. Šokirani Šenoa je kao gradski senator aktivno uključen u pomaganje stradalima i procjenu šteta, zbog čega je boraveći često na otvorenom te zime dobio upalu pluća, od koje je umro sljedeće 1881. godine.

Zagrebuljama je Šenoa začetnik hrvatske feljtonistike i preteča generacija autora podlistaka koji će ga oponašati i slijediti (Jorgovanić, Matoš, Nikola Polić, Marija Jurić Zagorka, Veselko Tenžera, Vjekoslav Majer...)

Izvori

  1. August Šenoa, Članci i feljtoni, Pjesme, Pripovijesti, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 1962., iz predgovora Šime Vučetića.

Vanjske poveznice