Razlika između inačica stranice »Dinko Matković«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (zamjena teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Dinko Matković''' ([[Vrboska]], [[10. lipnja]] [[1925.]] - [[Split]], [[24. veljače]] [[2016.]])<ref name="Facebook">[https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10207273836917647&set=gm.1067185443344941&type=3 Facebook] Mladen Vuković; Kad se smijah tad i bijah - HR Radio Split. 25. veljače 2016. (pristupljeno 28. veljače 2016.) </ref> je [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[pjesnik]], [[aforizam|aforist]], skupljač hrvatskog narodnog jezičnog blaga ([[poslovica|poslovice]]) i [[esperanto|esperantist]] iz [[Vrboska|Vrboske]]. Bio je profesor engleskog i hrvatskog jezika. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 10:58, 16. ožujka 2022.
Dinko Matković (Vrboska, 10. lipnja 1925. - Split, 24. veljače 2016.)[1] je hrvatski pjesnik, aforist, skupljač hrvatskog narodnog jezičnog blaga (poslovice) i esperantist iz Vrboske. Bio je profesor engleskog i hrvatskog jezika.
Životopis
Rođen u Vrboskoj. Esperanto govori od 1946. godine. Studirao je te dugo godina predavao engleski u školama. Njegovi su aforizmi objavljeni u zbirci splitskih aforista i aforista iz bliže splitske okolice. Dio njegovih aforizama preveden je na esperanto. Aforizme piše na čakavskom narječju hrvatskog jezika (usporedi (č)aforizmi iz naziva njegove knjige).
Aforizme je objavio u humorističnoj rubrici Pomet u Slobodnoj Dalmaciji. Aforizmi su mu pročitani na Radio Splitu i drugdje. Sve do 2015. svake nedjelje javljao se epigramima u emisiji Radio Splita "Kad se smijah tad i bijah".[1]
Matkovićev Rječnik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru prvi je hrvatski dijalektni rječnik u kojem su, osim frazema, leksikografski obrađene i poslovice jednoga izvornoga čakavskoga govora.[1] 2009. je godine poljski esperantist Georgo Handzlik uvrstio je 29 Matkovićevih aforizama u antologiju originalnih esperantskih aforizama Verdeskaj Pensoj (Zelenkaste misli).
Sudionik je blatskih Dana smiha,[2] brojnih međunarodnih seminara i kongresa Svjetske esperantske organizacije. 2010-ih je bio jedini živući esperantist na otoku Hvaru.
Djela
Matković je objavio sljedeće knjige:[1]
- Buodulske batudice: (č)aforizmi i poslovice, Adamić/Slobodna Dalmacija, 2001.
- 333 Cerbaj Impulsoj/Moždani poticaji, knjiga aforizama na esperantu, Fontoj, 2001.
- Rječnik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru, Matica hrvatska Jelsa, 2004.
Objavio je članke u Čakavskoj riči na temu govora mjesta Vrboske (Frazemi i paremiološki izričaji s natuknicama iz ribarstva i pomorstva u govoru Vrboske na otoku Hvaru, Poslovice Vrboske).
Uvršten je u zbirke haiku pjesništva urednika Zlatka I. Jurasa Haiku u Dalmaciji i Đurđe Vukelić-Rožić Nepokošeno nebo.
Nagrade i priznanja
- diploma Udruge zagrebačkih esperantista Udruge „Zagreba esperantisto“ za ustrajan rad na esperantu od preko 50 godina[3]
- ulazak u antologiju originalnih esperantskih aforizama
- nagrada u Kini za knjigu 333 Cerbaj Impulsoj
- priznanje Općine Jelsa 2011. za životno djelo[1]
Izvori
- Mirko Crnčević: Barba Dinko bi besplatno podučavao esperanto, Slobodna Dalmacija, 8. siječnja 2010.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Facebook Mladen Vuković; Kad se smijah tad i bijah - HR Radio Split. 25. veljače 2016. (pristupljeno 28. veljače 2016.)
- ↑ Slobodna Dalmacija Dinko Oreb: Finili su Dani smiha. 13. kolovoza 2002.
- ↑ Dugi Rat Online I esperanto živi vječno. 22. ožujka 2010.
Vanjske poveznice
- Splitski esperantski kantun - esperanta angulo de Split Fotografija s godišnje skupštine Esp. društva Split, 6.12.2013.
- Hrvatski radio - Radio Split Kad se smijah, tad i bijah, urednik i autor: Mladen Vuković