Dekomunizacija: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dekomunizacija''' je naziv za inicijativu oslobađanja različitih [[postkomunizam|potskomunističkih]] i [[tranzicija|tranzicijskih]] društva od [[realsocijalizam|komunističkog]] utjecaja. Označava postupke prevladavanja naslijeđa [[komunistička država|komunističkih država]] ustanova, kulture i psihologije u post-komunističkim državama. Slična je [[denacifikacija|denacifikaciji]] nakon nacionalsocijalizma.<ref>Jennifer A. Yoder (1999) "From East Germans to Germans?: The New Postcommunist Elites", {{ISBN|0822323729}},, pp.95-97</ref> Pojam se najčešće primjenjuje u zemljama bivšeg istočnog bloka kako bi opisao niz zakonskih i društvenih promjena u razdoblju [[postkomunizam|postkomunizma]]. | |||
Dekomunizacija je pokrenuta na različite načine u različitim državama. Svrha je bila u sveobuhvatna [[demokracija|demokratizacija]] država i raskid s komunističkom političkom, povijesnom te i pravnom prošlošću. Obuhvaća između ostalog zakonsku zabranu o vršenju javnih dužnosti ([[zastupnik|parlamentarni zastupnici]], [[sudac|sudci]], [[novinar]]i itd.) za članove i aktiviste bivše komunističke partije. Drugi element je zakonska obveza za odstranjivanje imena i simbola komunizma iz javnog prostora kao primjerice dekomunizacija naziva [[ulica]] i [[trg]]ova. | Dekomunizacija je pokrenuta na različite načine u različitim državama. Svrha je bila u sveobuhvatna [[demokracija|demokratizacija]] država i raskid s komunističkom političkom, povijesnom te i pravnom prošlošću. Obuhvaća između ostalog zakonsku zabranu o vršenju javnih dužnosti ([[zastupnik|parlamentarni zastupnici]], [[sudac|sudci]], [[novinar]]i itd.) za članove i aktiviste bivše komunističke partije. Drugi element je zakonska obveza za odstranjivanje imena i simbola komunizma iz javnog prostora kao primjerice dekomunizacija naziva [[ulica]] i [[trg]]ova. | ||
Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 21:26
Dekomunizacija je naziv za inicijativu oslobađanja različitih potskomunističkih i tranzicijskih društva od komunističkog utjecaja. Označava postupke prevladavanja naslijeđa komunističkih država ustanova, kulture i psihologije u post-komunističkim državama. Slična je denacifikaciji nakon nacionalsocijalizma.[1] Pojam se najčešće primjenjuje u zemljama bivšeg istočnog bloka kako bi opisao niz zakonskih i društvenih promjena u razdoblju postkomunizma.
Dekomunizacija je pokrenuta na različite načine u različitim državama. Svrha je bila u sveobuhvatna demokratizacija država i raskid s komunističkom političkom, povijesnom te i pravnom prošlošću. Obuhvaća između ostalog zakonsku zabranu o vršenju javnih dužnosti (parlamentarni zastupnici, sudci, novinari itd.) za članove i aktiviste bivše komunističke partije. Drugi element je zakonska obveza za odstranjivanje imena i simbola komunizma iz javnog prostora kao primjerice dekomunizacija naziva ulica i trgova.
Suočavanje s komunističkim zločinima[uredi]
Institucije koje vode istrage[uredi]
- Kambodža - Izvanredna vijeća u sudovima Kambodže
- Češka - Ured za dokumentaciju i istraživanje zločina komunizma
- Slovačka - Institut nacionalnog pamćenja - Ústav pamäti národa (Sk)
- Estonija - estonski Međunarodne komisije za istraživanje zločina protiv čovječnosti
- Njemačka - Savezni povjerenik za arhiv Stasi (BStU)
- Mađarska - Institut za povijest Mađarske revolucije 1956.
- Litva - Litvanski centar za istraživanje genocida i otpora
- Poljska - Institut nacionalnog sjećanja - Komisija za suđenje zločina protiv poljskog naroda
- Rumunjska - Institut za istraživanje komunističkih zločina u Rumunjskoj
- Hrvatska - Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma
Primjeri[uredi]
Slavni Češki pisac i disident Milan Kundera navodi kao su se neko bivši komunisti preko noći „prešli“ od predavača, primjerice predmeta „planska ekonomija“ (naziv za komunistički dirigiranu ekonomiju), u predavače predmeta „ekonomija slobodnog tržišta“... ... ili od nastavnika koji su predavali Marksisam i tada kritizirali njegove protivnike... u demokrate. No, ipak neki od njih ne mogu odoljeti napasti, da pohvale ponekad „meki“ marksizam, osobito kroz seminare i satove osobnih razgovora.[2]
Bivši komunisti vratili su se na vlast u gotovo svim post-sovjetskih država, uključujući i Rusiju, a većina njih odriće se svoje komunističke prošlosti. Isto se dogodilo u nekim istočnoeuropskim državama.
Lustracija[uredi]
U zemljama poput Poljske provedena je lustracija kojom se ograničavalo bivšim komunistima sudjelovati u državnoj politici. Osobito je zabranjeno pouzdanicima ili djelatnicima iz komunističke tajne policije zauzimati političke pozicije ili djelatnost u državnoj službi.
Rezultati[uredi]
Povezani članci[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ Jennifer A. Yoder (1999) "From East Germans to Germans?: The New Postcommunist Elites", ISBN 0822323729 nevaljani ISBN,, pp.95-97
- ↑ http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=847: dekomunizacija-je-osnovni-preduvjet-za-duevno-iscjeljenje-hrvatskoga-drutva&catid=2:unutarnja-politika&Itemid=20