Razlika između inačica stranice »Damir Voloder«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnih znakova) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir košarkaški trener | |||
|ime = Damir Voloder | |ime = Damir Voloder | ||
|slika = | |slika = |
Trenutačna izmjena od 13:42, 13. ožujka 2022.
|
Damir Voloder (Vukovar, 20. studenoga 1959.) je hrvatski košarkaški trener i bivši hrvatski košarkaš.
Igračka karijera
Jedan je od najdugovječnijih aktivnih igrača u Hrvatskoj svih vremena. Igrao je na poziciji beka organizatora igre. Također je bio poznat po svojoj obrambenoj igri. Karijeru je započeo u KK Vuteksu iz Vukovara. Košarku je aktivno igrao i u svojim četrdesetima, završivši igranje u 44. godini života.[2] No to nije bilo u niželigaškom klubu, nego u klubu koji je bio hrvatski prvoligaš. Igrao je za Vuteks, Borovo, skopski MZT, Kikindu, Split (osvojio Košarkaški Kup Hrvatske 1992. godine)[3] i Vinkovce.[2] Najveći dio igračke karijere je proveo u Osijeku u KK Slavonskoj banci za koju je igrao od 1992. do 1997. godine te od 1999. do 2003. godine.[2] U momčadi Sjevera nastupio je 2001. godine u Osijeku na 9. hrvatskom košarkaškom All Star-u[4] i 2002. godine u Bjelovaru na 10. hrvatskom košarkaškom All Star-u[5] a također na oba dva All-Star-a bio je pobjednikom natjecanja u gađanju trica.[6][5][7]
Trenerska karijera
Trenirao je košarkaše A-2 ligaša Osijeka, Vukovara[8][9] i Darde. Dardu je sezone 2008./2009. uveo u 1. HKL, a sezonu 2009./10. je počeo s osam pobjeda i porazom i vodstvom na ljestvici, postigavši omjer pobjeda i poraza 42:4 u godinu i pol trenerskog staža u Dardi. Te za njega sjajne 2009. godine je dobio još jednu počast: vodio je momčad Sjevera na hrvatskoj All Stars utakmici zajedno s Denisom Bajramovićem iz Zagreba, a u izabranu momčad je ušao i igrač njegovog kluba Darde, Ivan Krolo.[10] Iduće sezone, 2010./2011., zbog četiri izgubljena susreta u pet kola, u studenom 2010. godine, je smijenjen s trenerskog mjesta u Dardi.[11]
2011. godine bio je sudionkom obnove rada KK Borova, obnovljenog nakon 20 godina stanke.[12] Početkom sezone 2011./2012. preuzeo je košarkašice Murse.[13]
Osvojeni trofeji
Igrač
- Košarkaški Kup Hrvatske (1): 1992.
Nagrade i priznanja
- 1995. godine je nagrađen nagradom "Trofej uzor-športaš Nikola Ilić".[14]
- Bio je laureatom u anketi Večernjeg lista (u vrijeme kad se za to biralo samo igrače iz hrvatskih klubova) i to kad je imao 37 godina.
Izvori
- ↑ HKK Vukovar: Damir Voloder zadovoljan tijekom priprema Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Večernji list: Dražen Brajdić: Damir Voloder: "Ukić se treba vratiti u Europu da ne zahrđa", 30. prosinca 2009., Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ KK Split: Trofeji Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ Slobodna Dalmacija: All Star košarkaša u Osijeku u 15.30 sati Preuzeto 3. prosinca 2011.
- ↑ 5,0 5,1 Slobodna Dalmacija: Sjever-Jug u petak u Bjelovaru. Sve zvijezde pod Bilogorom Preuzeto 3. prosinca 2011.
- ↑ Dubrovacki.hr: 18. Hrvatski košarkaški All Stars/Metković, 12. veljače 2011., Perić pobjednik u tricama Preuzeto 3. prosinca 2012.
- ↑ Slobodna Dalmacija: Deseti Hrvatski košarkaški All Stars Game. Dida Voloder sve pogađa... Preuzeto 3. prosinca 2011
- ↑ Vukovarske novine: Košarka u gradu na Dunavu opet će zaživjeti punim plućima Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ Udruga navijača KK Vrijednosnice Os Darda KOMARCI: Damir Voloder više nije čelnik klupe KK VRIJEDNOSNICA OS DARDA, 8. studenoga 2010., Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ HKS: Blagdanski spektakl na istoku Hrvatske (vl. materijala Kosarka.hr, korisnik HKS; objavljeno 25.12.'09.) Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ Gradski radio: Voloder otišao iz OS Darde, 8. studenoga 2010., Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ Vukovarske novine: Osnovan Košarkaški klub „Borovo“ Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ Glas Slavonije: Voloder: Voditi košarkašice je drukčije iskustvo, 8. rujna 2011., Preuzeto 1. prosinca 2011.
- ↑ Zajednica športskih udruga grada Osijeka Priznanja i nagrade osječkim športašima, športskim kolektivima i športskim djelatnicima na tradicionalnim dodjelama "Športaš godine" u razdoblju 1992.-2010. Preuzeto 1. prosinca 2011.