Ilija Abjanić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ilija Abjanić''' dr. ([[Stari Mikanovci]], [[10. srpnja]] [[1868.]] – [[Vinkovci]] [[8. rujna]] [[1946.]])<ref name="Šarčević">[http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hr/1066-ilija-abjanic.html Povijest.net] Josip Šarčević: Ilija Abjanić </ref>, hrvatski [[liječnik]], [[prosvjetitelj]], [[jezikoslovac]], [[političar]] i [[publicist]]. Političkim je opredjeljenjem bio [[pravaštvo|starčevićanac]]. Pisao je za pravaške listove [[Hrvatski branik (Srijemska Mitrovica)|Hrvatski branik]] iz Srijemske Mitrovice, ''[[Hrvatska Bosna|Hrvatsku Bosnu]]'' i ''[[Hrvat]]''.<ref>[http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/biomedicinari.htm Biomedicinari] {{Webarchive|url=https://www.webcitation.org/65PSlPbmX?url=http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/biomedicinari.htm |date=13. veljače 2012. }} Josip Šarčević: Poznati učenici i profesori vinkovačke gimnazije</ref> | |||
Godine 1907. godine izabran za narodnog zastupnika, kao član Starčevićeve stranke prava. U [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] se borio protiv [[mađarizacija|mađarizacije]], a posebno se bavio pitanjima iseljeništva i zloupotreba pri izborima. U [[Stari Mikanovci|Mikanovcima]] se čuva narodna pjesma kojom je opjevana pobjeda dr. Abjanića, pjesma je ujedno i prikaz ondašnjeg shvaćanja politike sa strane običnog puka. | Godine 1907. godine izabran za narodnog zastupnika, kao član Starčevićeve stranke prava. U [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] se borio protiv [[mađarizacija|mađarizacije]], a posebno se bavio pitanjima iseljeništva i zloupotreba pri izborima. U [[Stari Mikanovci|Mikanovcima]] se čuva narodna pjesma kojom je opjevana pobjeda dr. Abjanića, pjesma je ujedno i prikaz ondašnjeg shvaćanja politike sa strane običnog puka. |
Posljednja izmjena od 8. ožujak 2022. u 06:04
Ilija Abjanić dr. (Stari Mikanovci, 10. srpnja 1868. – Vinkovci 8. rujna 1946.)[1], hrvatski liječnik, prosvjetitelj, jezikoslovac, političar i publicist. Političkim je opredjeljenjem bio starčevićanac. Pisao je za pravaške listove Hrvatski branik iz Srijemske Mitrovice, Hrvatsku Bosnu i Hrvat.[2]
Godine 1907. godine izabran za narodnog zastupnika, kao član Starčevićeve stranke prava. U Hrvatskom saboru se borio protiv mađarizacije, a posebno se bavio pitanjima iseljeništva i zloupotreba pri izborima. U Mikanovcima se čuva narodna pjesma kojom je opjevana pobjeda dr. Abjanića, pjesma je ujedno i prikaz ondašnjeg shvaćanja politike sa strane običnog puka.
20 000 stranica njegovih rukopisa nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu iz područja jezikoslovlja, medicine, politike. Zalagao se za uvođenje jekavice kao hrvatskog književnog jezika. 1927. godine prešao na starokatoličanstvo. Službovao je po Zagori. U Imotskom napisao većinu svojih djela. Ondje je službovao 19 godina. Pokopan je na vinkovačkom groblju. Postumno mu je 2004. godine tiskana knjiga "Erotica Croatica".
Neki od stihova glase:
- Ustaj sada ti hrvatski sine
- Na obranu svoje domovine
- Spomen se čovječansko bića
- Štiti nauk Ante Starčevića
- Svakom vedro ti gledaj u lice
- Sve hrvatske prezri izdajice.
- Svaku vjeru u Hrvatskoj šiti
- Koji hoće dobar Hrvat biti
- U Hrvatskoj svi jesu Hrvati
- Hrvatima, Hrvatska je mati.
Borio se protiv jezične reforme po predlošku Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika u Hrvatskoj. Za razliku od naivnih i romantičarski zanesenih hrvatskih jezičara, kulturnjaka, nacionalnih ustanova i dijela javnog života koji su zaokret hrvatskih fonetičara prema posličnjavanju i spajanju[3] hrvatskoga sa srpskim jezikom romantizirali ili doživljavali kao prevagu jedne koncepcije nad drugom, Abjanić je odmah prepoznao korijene tog smišljenog izravnog nasilja nad hrvatskim jezikom i kulturom. Išao je dotle da je svaki pokušaj kojim bi se nijekalo, omalovažilo, prešutilo, umanjivalo ili postrance ostavljalo hrvatski jezik i svu njegovu književnojezičnu baštinu definirao kao čin izravne ugroze hrvatskog jezika i hrvatskog naroda kojim velikosrpski imperijalizam koji rastače hrvatsko nacionalno biće. Pri tome nije štedio ni hrvatske jezičare koji je čak NDH uzela za svoje, smatrajući ih prikrivenim vukovcima.[4]
Budući da je vukovština obilovala svime time, Abjanić se borio protiv tog jezičnog nasilja na sve moguće načine kako je znao i umio: inovirao je slovopisa, rekonstruirao je naglasnog sustava, reafirmirao je djela hrvatske književno-jezične baštine koja su najbolje odražavala duh hrvatskoga jezika, ijekavštini srpsko-crnogorske provenijencije Abjanić suprotstavljao je središnju hrvatsku jekavštinu. Kao i Šime Starčević protivio se idolatriji djelu Vuka Karadžića, te je dugo poslije ostao posvugdje ignoriran u hrvatskoj znanosti i prosvjeti, tako da hrvatska javnost nije praktično ništa znala o njemu, iako je primjerice desetljećima neumorno stvarao hrvatsko medicinsko nazivlje, a mnoštvo mu je djela ostalo do danas samo u rukopisnom izdanju.[4] Monografija o njemu se pojavila tek krajem 1. desetljeća 21. stoljeća.[5]
Izbor iz djela:
- Središnja hrvatska jekavština, 1920., 1923.
- Čistimo pljevu iz hrvatske pšenice
- Jedna parodija (harvotija) za savremene nesuvremene dogadjaje
- Hrvatski knjiški preporod
- Posve prigodan rječnik suvremena, dotjerana i usavršena govora u svim njegovim pravcima: jekavskom, pravopisnom, blagoglasnom, zaštitnom i pravoglasnom pravcu
- Ljekarski rječnik horvatskoga govora
Izvori[uredi]
- METODIKA: časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, sv.8 br.14. svibnja 2007.. Ante Selak: Jekavizam Ilije Abjanića
- ↑ Povijest.net Josip Šarčević: Ilija Abjanić
- ↑ Biomedicinari (Arhivirano 13. veljače 2012.) Josip Šarčević: Poznati učenici i profesori vinkovačke gimnazije
- ↑ METODIKA: časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, sv.8 br.14. svibnja 2007.. Ante Selak: Jekavian components in Ilija Abjanić's research (sažetak na engleskom)
- ↑ 4,0 4,1 METODIKA: časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, sv.8 br.14. svibnja 2007.. Ante Selak: Jekavizam Ilije Abjanića
- ↑ Ante Selak: Jezikoslovni pogledi Ilije Abjanića: grafija, ortoepija, eufonija, prozodija, 2007.