m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{otheruses2 +{{Drugo značenje2) |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Drugo značenje2|[[Hrvatsko konjaništvo (Mletačka Republika)]]}} | |||
[[Datoteka:Kroatischer Reiter um 1630-1.JPG |thumb|Hrvatski konjanik oko 1620., [[Vojno-povijesni muzej u Beču]]]] | [[Datoteka:Kroatischer Reiter um 1630-1.JPG |thumb|Hrvatski konjanik oko 1620., [[Vojno-povijesni muzej u Beču]]]] |
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 22:59
Hrvatski konjanici ili Hrvatsko konjaništvo (njem. Kroatische Reiter, Krabaten, Kroaten) sudjelovali su kao vrlo cijenjeni plaćenici u carskoj, bavarskoj, španjolskoj, danskoj i francuskoj vojsci u Tridesetogodišnjem ratu u Europi. Spadali su među lake konjanike. Stekli su visoku vojničku reputaciju u ratu tako da je takav tip lakog konjaništva bio tražen u svim većim vojskama. Nakon Bitke kod Siska 1593. godine, i rata koji je trajao do 1606. godine, dostupni su nam platni popisi sa brojem vojnika koji su službovali u utvrdama na Vojnoj krajini.
Procjenjuje se da je otprilike 7.000 vojnika stalno boravilo u Vojnoj krajini, a od tog su 80% bili su Hrvati koji su službovali u postrojbama haramija i konjanika husara.
Te su postrojbe bile plaćenici i djelovali vojničkim redom.
U slučaju većeg ugrožavanja još nekoliko tisuća Hrvata podizao je pod oružje ban, plemstvo, Crkva ili po sveopćem pozivu (insurekciji).
Za Habsburgovce je Vojna krajina bila prvenstveno zaštita njihovih zemalja i interesa. Kao takva bila je upravno i političko potčinjena Beču.
Iz toga razloga Beč je imao više vlastitih trupa na granici od hrvatskih.
U Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) Beč je otvorio kasu i pozvao Hrvate upomoć, jer se našao u teškoj situaciji.
Hrvati su se uglavnom kao konjanici odazvali pozivu. Od paljbenog naoružanja, nosili su najmanje dva pištolja te arkebuze zbog čega su nazivani i arkebuzirima.
Nosili su rado sablje obješene preko ramena, kako im ne bi smetale pri hodu. Bili su drukčiji od ostalih postrojba onoga vremena.
Kao konjanici i kao pješaci bili su univerzalni ratnici svojeg vremena. Život na granici s Osmanskim Carstvom, na kojoj se do već čitavo stoljeće ratovalo, Hrvati su izbrusili instinkt u snalaženju i preživljavanju.
Od osmanskih ratnika, koji su sa sobom donijeli način nomadskih ratnika izvježbali su vještinu borbe sabljom. Lukavost i okrutnost bez koje ne bi bilo opstanka na vojnoj granici kombinirano s hrvatskom hrabrošću, upornošću, izdržljivošću na pozornicu su izašli ratnici sa kakvim se zapadna Europa jos nije suočila.
Između 100 i 1000 ljudi činili su pukovniju. Hrvati su zadržali veličine četa od otprilike 50 ljudi u kakvima su inače službovali na granici. Hrvatske konjaničke pukovnije ratovale su u glavnom sa 4-8 četa. Čini se da je broj od 200-400 konjanika odgovarao njihovoj organizaciji i njihovim načinu borbe.
Povijest je hrvatsko konjaništvo zapamtila kao sjajne ratnike. Širili su pred sobom strah i strepet. Svojim zastrašujućim izgledom i pretjerivanima u pričama protivnika širili su panike na protestantskioj strani.
Albrecht von Wallenstein je imao posebno dobro mišljenje o Hrvatima, pa je zapisao:
Hrvati su kao ratnici svoje bogato vojničko iskustvo razvili u stalnim borbama s Turcima.
Postoje razna imena za Hrvatske konjanike:[1]
- Insulaner za vojnike Zrinskog koji su rodom iz Međimurja
- Wenden za Hrvate s područja između Drave i Kupe
- Uskocken i Granitscharen opet označavaju imena za Hrvate.
Hrvatski konjanici su bili naoružani arkebuzama, pištoljima i sabljama.
Povezani članci
Literatura
- Johann Christoph Allmayer-Beck und Erich Lessing : Die kaiserlichen Kriegsvölker. Von Maximilian I. bis Prinz Eugen 1479 - 1718, Juli 1989, ISBN 978-3-570-00290-2
- Miroslav Brandt: Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1980.
- Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.
- Michael Howard, Rat u europskoj povijesti, Srednja Europa, Zagreb 2002
- Heeresgeschichtliches Museum (Hrsg.): Die k. k. Militärgrenze (Beiträge zu ihrer Geschichte). Österreichischer Bundesverlag, Wien 1973 (Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums, 6) ISBN 3-215-73302-1
- Paul Boppe, La Croatie militaire (1809-1813) ISBN 953-207-082-6.
- Ante Nazor, Hrvatska vojska u ranom srednjem vijeku, Polemos, 3/2000.
- Tomislav Aralica (crteži: Višeslav Aralica): Hrvatski ratnici kroz stoljeća, Znanje d.d., Zagreb, 1996., ISBN 9536473321, ISBN 9789536473328 [1]
- Zvonimir Grbašić et Al. Hrvati slike iz ratničke prošlosti, CARSKI HUSAR d.o.o., Zagreb, 1993.
Bilješke
- ↑ Bitke kroz povijest Hrvati - ratnici i vojnici, 5. prosinca 2009., pristupljeno 18. prosinca 2016.
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.