Razlika između inačica stranice »Nintoku«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (čišćenje redirekcija za infookvir monarh) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Nintoku'''-->{{ | <!--'''Nintoku'''-->{{Infookvir monarh | ||
| ime =Nintoku | | ime =Nintoku | ||
| slika =[[Datoteka:Nintoku-tennō detail.jpg|250px]] | | slika =[[Datoteka:Nintoku-tennō detail.jpg|250px]] | ||
Trenutačna izmjena od 15:26, 7. ožujka 2022.
| Nintoku | |
|---|---|
| |
| Slika cara Nintokua. | |
| 16. car Japana | |
| Vladavina | 313. - 399. |
| Prethodnik | Ōjin |
| Nasljednik | Richū |
| Rođenje | legenda |
| Smrt | legenda |
| Pokop | Mozu no Mimihara no naka no misasagi (Osaka) |
Nintoku (jap. (仁徳天皇, にんとくてんのう, Nintoku-tennō) (57. godina carice Jingū / 257. - 16. dan 1. mjeseca 87. godine cara Nintokua / 7. veljače 399.). Bio je 16. japanski car [1] prema tradicijskom brojanju.[2]
Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 313. do 399. godine.[3], od 14. veljače 313. do 7. veljače 399. godine.
Nintokuov naslov vjerojatno nije bio tennō, jer većina povjesničara vjeruje da ovaj naslov nije bio uveden sve do vladanje cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio sumeramikoto ili amenoshita shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što znači "veliki kralj koji vlada pod svime ispod neba". Druga je mogućnost da su ga oslovljavali (ヤマト大王/大君) ili "veliki kralj Yamata".
Prema kronici Nihon Shoki, bio je četvrtim sinom cara Ōjina a mati mu je bila Nakatsuhime no Mikoto, praunuka cara Keikōa. Bio je ocem careva Richūa, Hanzeija i cara Ingyōa.
Vjeruje se da je njegovo posljednje počivalište Daisen Kofun (najveća grobnica u Japanu), u Sakaiju, u skupini Mozu kofungun od 47 grobova. Grobište je oblika ključanice je dugo 486 m, 305 m široko u osnovici tlocrta te je promjera 245 m. Pravo mjesto njegova groba nije poznato.[1]
.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 仁徳天皇 (16)
- ↑ Brown, Delmer i dr. (1979.). Gushankō, str. ; Varley, Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki, str. 110.-111.; Titsingh, Isaac. (1834.). Annales des empereurs du japon, str. 22.-24.
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 36.
Literatura
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0; ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4; ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
