Gianfranco Manfredi: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)
 
Redak 3: Redak 3:


== Život i karijera ==
== Život i karijera ==
Manfredi, rođen u [[Senigallia|Senigalliji]], diplomirao je povijest filozofije na [[Sveučilište u Milanu|Sveučilištu u Milanu]] s tezom o [[Jean-Jacques Rousseau|Jean-Jacquesu Rousseauu]].<ref name="Deregibus">{{cite book|last=Enrico Deregibus|title=Dizionario completo della Canzone Italiana|publisher=Giunti Editore, 2010|isbn=8809756258}} pp. 275–6.</ref>
Manfredi, rođen u [[Senigallia|Senigalliji]], diplomirao je povijest filozofije na [[Sveučilište u Milanu|Sveučilištu u Milanu]] s tezom o [[Jean-Jacques Rousseau|Jean-Jacquesu Rousseauu]].<ref name="Deregibus">{{Citiranje knjige|last=Enrico Deregibus|title=Dizionario completo della Canzone Italiana|publisher=Giunti Editore, 2010|isbn=8809756258}} pp. 275–6.</ref>


Kao kantautor debitirao je 1972. godine s albumom ''La crisi'', ispunjenim političkim i društvenim temama.<ref name="Deregibus"/><ref name=curcio>Enzo Giannelli. "Gianfranco Manfredi". Gino Castaldo (edited by). ''Dizionario della canzone italiana''. Curcio Editore, 1990. pp. 973–4.</ref> Godine 1973. počinje raditi na Talijanskom institutu za povijest filozofije. Od 1974. bio je aktivan i kao autor pjesama za druge umjetnike, uključujući [[Mia Martini]], [[Mina (talijanska pjevačica)|Mina]], [[Premiata Forneria Marconi|PFM]], [[Wess]] & [[Dori Ghezzi]], [[Drupi]], [[Heather Parisi]], [[Donatello (pjevač)|Donatello]].<ref name="curcio"/><ref name="Deregibus"/>
Kao kantautor debitirao je 1972. godine s albumom ''La crisi'', ispunjenim političkim i društvenim temama.<ref name="Deregibus"/><ref name=curcio>Enzo Giannelli. "Gianfranco Manfredi". Gino Castaldo (edited by). ''Dizionario della canzone italiana''. Curcio Editore, 1990. pp. 973–4.</ref> Godine 1973. počinje raditi na Talijanskom institutu za povijest filozofije. Od 1974. bio je aktivan i kao autor pjesama za druge umjetnike, uključujući [[Mia Martini]], [[Mina (talijanska pjevačica)|Mina]], [[Premiata Forneria Marconi|PFM]], [[Wess]] & [[Dori Ghezzi]], [[Drupi]], [[Heather Parisi]], [[Donatello (pjevač)|Donatello]].<ref name="curcio"/><ref name="Deregibus"/>

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 10:14

Datoteka:Manfredi by joe zattere.jpg
Gianfranco Manfredi

Gianfranco Manfredi (Senigallia, 26. studenoga 1948.) talijanski je kantautor, skladatelj, autor, scenarist, glumac i crtač.

Život i karijera

Manfredi, rođen u Senigalliji, diplomirao je povijest filozofije na Sveučilištu u Milanu s tezom o Jean-Jacquesu Rousseauu.[1]

Kao kantautor debitirao je 1972. godine s albumom La crisi, ispunjenim političkim i društvenim temama.[1][2] Godine 1973. počinje raditi na Talijanskom institutu za povijest filozofije. Od 1974. bio je aktivan i kao autor pjesama za druge umjetnike, uključujući Mia Martini, Mina, PFM, Wess & Dori Ghezzi, Drupi, Heather Parisi, Donatello.[2][1]

Počevši od ranih 1980-ih, Manfredi je gotovo u potpunosti napustio glazbu i usredotočio se na pisanje. Potom je objavio preko desetak romana i kratkih priča, surađivao u raznim ulogama u nekoliko filmova, TV serija i predstava te stvorio nekoliko strip serija.[2][1] Aktivan je i kao glazbeni kritičar, a napisao je eseje o Adrianu Celentanu, Luciju Battistiju, Enzu Jannacciju i drugim talijanskim glazbenim umjetnicima.[2][1]

Živi sa suprugom Mirellom u Italiji. Njegova prva kći Diana Manfredi filmska je redateljica.

Diskografija

Albumi
  • 1972. - La crisi
  • 1976. - Ma non è una malattia
  • 1977. - Zombi di tutto il mondo unitevi
  • 1978. - Biberon
  • 1981. - Gianfranco Manfredi
  • 1985. - Dodici (s Rickyjem Giancom )
  • 1993. - In paradiso fa troppo caldo

Romani

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Enrico Deregibus. pp. 275–6.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Enzo Giannelli. "Gianfranco Manfredi". Gino Castaldo (edited by). Dizionario della canzone italiana. Curcio Editore, 1990. pp. 973–4.

Vanjske poveznice