Razlika između inačica stranice »Dattilo«

Dattilo
Podatci
Smještaj	Tirensko more
Otočna skupina	Liparski otoci
Koordinate	38°38′20″N 15°05′52″E / 38.63889°N 15.09778°E
Država	Italija
Najviši vrh	103 m
Površina	0,0287 km2
Broj stanovnika	0

Inačica od 06:59, 2. siječnja 2022.

Dattilo je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.

Najbliži veći otok je Panarea, oko 1,5 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.

Geologija

Datillo, kao i susjedni otočići Bottaro, Lisca Bianca, Lisca Nera i brojne hridi, ostaci su ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.^[1]^{:str. 23.}

Dattilo je u potpunosti stjenovit i posve je nepristupačan, osim male šljunčane plaže na istočnoj strani.^[2]^{:str 134.}^[1]^{:str. 191.} Bogat je alumom, sumporom i gipsom.

Flora i fauna

Glavne biljke prisutne na otoku su rijetki grmovi tršlje (Pistacia lentiscus), divljak (Limbarda crithmoides) i Suaeda vera. Najčešće životinje uključuju kunića (Oryctolagus cuniculus), poljskog guštera (Podarcis sicula), zidnog macaklina (Tarentola mauritanica) i bradavog gekona (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi i galeb klaukavac (Larus michahellis).^[1]^{:str. 116.-134.}

Godine 1991. Dattilo je zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree proglašen integralnim prirodnim rezervatom, te je na njega zabranjeno iskrcavanje, osim u znanstvene svrhe. ^[1]^{:str. 208.}

Etimologija

U nedostatku povijesnih izvora, vjeruje se da ime otoka potječe od starogrčkog dáctylos (δάκτυλος), što znači "prst", zbog kamena uperenog prema nebu koja poprima oblik prsta.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.

Vanjske poveznice

[Lo_Cascio-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.

[Racheli_1986-2] Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.

[1]

[2]

@@ Redak 39: / Redak 39: @@
 == Vanjske poveznice ==
-{{Commonscat|Dattilo}}
 {{Liparski otoci}}
 [[Kategorija:Liparski otoci]]