Razlika između inačica stranice »Suzana Đozo«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
}} | }} | ||
'''Suzana Đozo''' ([[Kiseljak]], [[3. kolovoza]] [[1956.]] — [[Sarajevo]], [[11. ožujka]] [[2021.]]), [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačka]] je novinarka, jedno od najznačajnih imena [[radijsko novinarstvo|radijskog novinarstva]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>{{ | '''Suzana Đozo''' ([[Kiseljak]], [[3. kolovoza]] [[1956.]] — [[Sarajevo]], [[11. ožujka]] [[2021.]]), [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačka]] je novinarka, jedno od najznačajnih imena [[radijsko novinarstvo|radijskog novinarstva]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/in-memoriam-suzana-dozo-637876|title=In memoriam - Suzana Đozo|publisher=oslobodjenje.ba|accessdate=13. ožujka 2021.}}</ref> Supruga je [[Nedžib Đozo|Nedžibu Đozi]]. | ||
== Životopis== | == Životopis== | ||
| Redak 34: | Redak 34: | ||
Od 2001. pa do 2011. godine radila je u [[Federalna televizija|RTVFBiH]] kao urednica Informativnog programa Federalnog radija, a nakon toga, pa do umirovljenja 2015. kao urednica smjene u redakciji i autorica reportaža, specijalnih emisija, intervjua. Kao urednica Informativnog programa RFBiH, vodila je praktičnu nastavu za više generacija studenata 4. godine Fakulteta političkih znanosti Odsjeka žurnalistika u Sarajevu. | Od 2001. pa do 2011. godine radila je u [[Federalna televizija|RTVFBiH]] kao urednica Informativnog programa Federalnog radija, a nakon toga, pa do umirovljenja 2015. kao urednica smjene u redakciji i autorica reportaža, specijalnih emisija, intervjua. Kao urednica Informativnog programa RFBiH, vodila je praktičnu nastavu za više generacija studenata 4. godine Fakulteta političkih znanosti Odsjeka žurnalistika u Sarajevu. | ||
Dobitnica je brojnih novinarskih priznanja za svoj rad. Na takmičenju [[SFR Jugoslavija|jugoslavenskih]] radiopostaja u [[Ohrid]]u 1987. godine za vođenje i uređivanje centralne informativne emisije osvojila drugo mjesto. Kao autorica 1999. godine osvojila je prvu nagradu Udruge novinara Bosne i Hercegovine za radioemisiju ("Zajedno" RSG) i prvo mjesto u izboru za najbolju radioreportažu Alter media festival "Mostar 99" ([[Đorđe Balašević]] ponovo u Sarajevu). Dobitnica je najvećeg priznanja Radija BiH Zlatna značka.<ref>{{ | Dobitnica je brojnih novinarskih priznanja za svoj rad. Na takmičenju [[SFR Jugoslavija|jugoslavenskih]] radiopostaja u [[Ohrid]]u 1987. godine za vođenje i uređivanje centralne informativne emisije osvojila drugo mjesto. Kao autorica 1999. godine osvojila je prvu nagradu Udruge novinara Bosne i Hercegovine za radioemisiju ("Zajedno" RSG) i prvo mjesto u izboru za najbolju radioreportažu Alter media festival "Mostar 99" ([[Đorđe Balašević]] ponovo u Sarajevu). Dobitnica je najvećeg priznanja Radija BiH Zlatna značka.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.aa.com.tr/ba/balkan/umrla-bh-novinarka-suzana-%C4%91ozo/2172838#!|title=Umrla bh. novinarka Suzana Đozo|publisher= aa.com.tr|accessdate=13. ožujka 2021.}}</ref> | ||
Preminula je u Sarajevu od posljedica [[Pandemija COVID-19|koronavirusa]], 13. ožujka 2021. godine.<ref>{{ | Preminula je u Sarajevu od posljedica [[Pandemija COVID-19|koronavirusa]], 13. ožujka 2021. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=https://ba.n1info.com/vijesti/preminula-novinarka-suzana-djozo/|title=Preminula novinarka Suzana Đozo|publisher= ba.n1info.com|accessdate=13. ožujka 2021.}}</ref> | ||
== Citati == | == Citati == | ||
{{citat|Na TV-u sam gledala direktan prijenos demonstracija na Marindvoru i govora profesora [[Zdravko Grebo|Zdravka Grebe]] i komandanta specijalaca [[Dragan Vikić|Dragana Vikića]] u Skupštini Bosne i Hercegovine. Muž i ja smo krenuli ka Marindvoru da se priključimo demonstracijama protiv rata i barikada, ali smo u Titovoj ulici susretali ljude koji su bježali jer je počela pucnjava. Vratili smo se kući u Hajduk Veljkovoj, sada ulici Muse Ćazima Ćatića. U kući su bili moji otac i majka i moje dvije kćerke Maja i Tanja. Maja je bila treći razred osnovne škole, a Tanja prvačić. Od toga dana više nisu išle u školu. Te noći na grad su pale minobacačke granate. Ispalili su ih zlotvori sa brda iznad Sarajeva|Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.<ref>{{ | {{citat|Na TV-u sam gledala direktan prijenos demonstracija na Marindvoru i govora profesora [[Zdravko Grebo|Zdravka Grebe]] i komandanta specijalaca [[Dragan Vikić|Dragana Vikića]] u Skupštini Bosne i Hercegovine. Muž i ja smo krenuli ka Marindvoru da se priključimo demonstracijama protiv rata i barikada, ali smo u Titovoj ulici susretali ljude koji su bježali jer je počela pucnjava. Vratili smo se kući u Hajduk Veljkovoj, sada ulici Muse Ćazima Ćatića. U kući su bili moji otac i majka i moje dvije kćerke Maja i Tanja. Maja je bila treći razred osnovne škole, a Tanja prvačić. Od toga dana više nisu išle u školu. Te noći na grad su pale minobacačke granate. Ispalili su ih zlotvori sa brda iznad Sarajeva|Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.dw.com/bs/25-godina-od-po%C4%8Detka-rata-u-sarajevu/a-38301242|title=25 godina od početka rata u Sarajevu|publisher=dw.com|date=5 April 2017 |accessdate=2021-03-14}}</ref>}} | ||
{{citat|Ujutro smo otišli na [[Baščaršija|Baščaršiju]] Baščaršiju da vidimo štetu. Na stan moje kolegice Enise Aljušević pala je granata. Stare trgovke su bile porazbijane. Nisam mogla vjerovati da se to događa mome gradu, iako su već do tada napadnuti i popaljeni [[Bijeljina]], [[Bosanski Brod]], gradovi na [[Drina|Drini]]. [[Bošnjaci]] su ubijani, ali mislila sam sve je to daleko i ne može se to desiti ovdje u Sarajevu. A onda je rat počeo i u našem glavnom gradu. Muž, koji je do tada radio u sarajevskoj Hidrogradnji prijavio se kao dobrovoljac da brani grad. Ja sam išla na posao u RTV dom na Radio Sarajevo vozilom koje je jurilo raskrsnicama po kojima je pucao snajper. Išlo se na posao i za vrijeme žestokih granatiranja. Srećom, granate i snajperi promašili su i mene, i moju djecu, i moje najbliže, u toj klanici u kojoj je tokom tri i po godine opsade ubijeno više od deset hiljada Sarajlija|Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.<ref>{{ | {{citat|Ujutro smo otišli na [[Baščaršija|Baščaršiju]] Baščaršiju da vidimo štetu. Na stan moje kolegice Enise Aljušević pala je granata. Stare trgovke su bile porazbijane. Nisam mogla vjerovati da se to događa mome gradu, iako su već do tada napadnuti i popaljeni [[Bijeljina]], [[Bosanski Brod]], gradovi na [[Drina|Drini]]. [[Bošnjaci]] su ubijani, ali mislila sam sve je to daleko i ne može se to desiti ovdje u Sarajevu. A onda je rat počeo i u našem glavnom gradu. Muž, koji je do tada radio u sarajevskoj Hidrogradnji prijavio se kao dobrovoljac da brani grad. Ja sam išla na posao u RTV dom na Radio Sarajevo vozilom koje je jurilo raskrsnicama po kojima je pucao snajper. Išlo se na posao i za vrijeme žestokih granatiranja. Srećom, granate i snajperi promašili su i mene, i moju djecu, i moje najbliže, u toj klanici u kojoj je tokom tri i po godine opsade ubijeno više od deset hiljada Sarajlija|Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.dw.com/bs/25-godina-od-po%C4%8Detka-rata-u-sarajevu/a-38301242|title=25 godina od početka rata u Sarajevu|publisher=dw.com|date=5 April 2017 |accessdate=2021-03-14}}</ref>}} | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 03:00, 22. prosinca 2021.
| Suzana Đozo | |
| Suzana Đozo | |
| Rođenje | 3. kolovoza 1956., Kiseljak |
| Smrt | 11. ožujka 2021., Sarajevo |
| Razdoblje | 1978. — 2015. |
Suzana Đozo (Kiseljak, 3. kolovoza 1956. — Sarajevo, 11. ožujka 2021.), bosanskohercegovačka je novinarka, jedno od najznačajnih imena radijskog novinarstva u Bosni i Hercegovini.[1] Supruga je Nedžibu Đozi.
Životopis
Suzana Đozo je rođena 1956. godine u Kiseljaku. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. U razdoblju od 1978. do 1992. godine je zaposlena na Radio Sarajevo kao novinarka u Unutarpolitičkoj redakciji, potom urednica Informativnog programa, urednica Vijesti, Dnevnika, te kontakt-emisija Otvoreni studio i političkog magazina Dežurni mikrofon.
Od 1992. Radio Sarajevo se transformira u Radio BiH, u kome od 1993. do 1995. obavlja dužnost šefice redakcije. Nakratko, od 1996. do 1997. godine radi kao redaktor u redakciji lista Oslobođenje. Novinarske poslove obavljala je na Radiju BiH, Radiju Stari Grad. Na Radiju Federacije BiH bila je urednica Redakcije informativnog programa, urednica emisija Otvoreni studio, magazina Crno, bijelo, sivo, centralnih informativnih emisija, specijalnih programa, a ostaće upamćena kao autorica brojnih reportaža te kao glas kojem se vjerovalo u najtežim ratnim godinama.
Od 2001. pa do 2011. godine radila je u RTVFBiH kao urednica Informativnog programa Federalnog radija, a nakon toga, pa do umirovljenja 2015. kao urednica smjene u redakciji i autorica reportaža, specijalnih emisija, intervjua. Kao urednica Informativnog programa RFBiH, vodila je praktičnu nastavu za više generacija studenata 4. godine Fakulteta političkih znanosti Odsjeka žurnalistika u Sarajevu.
Dobitnica je brojnih novinarskih priznanja za svoj rad. Na takmičenju jugoslavenskih radiopostaja u Ohridu 1987. godine za vođenje i uređivanje centralne informativne emisije osvojila drugo mjesto. Kao autorica 1999. godine osvojila je prvu nagradu Udruge novinara Bosne i Hercegovine za radioemisiju ("Zajedno" RSG) i prvo mjesto u izboru za najbolju radioreportažu Alter media festival "Mostar 99" (Đorđe Balašević ponovo u Sarajevu). Dobitnica je najvećeg priznanja Radija BiH Zlatna značka.[2]
Preminula je u Sarajevu od posljedica koronavirusa, 13. ožujka 2021. godine.[3]
Citati
„Na TV-u sam gledala direktan prijenos demonstracija na Marindvoru i govora profesora Zdravka Grebe i komandanta specijalaca Dragana Vikića u Skupštini Bosne i Hercegovine. Muž i ja smo krenuli ka Marindvoru da se priključimo demonstracijama protiv rata i barikada, ali smo u Titovoj ulici susretali ljude koji su bježali jer je počela pucnjava. Vratili smo se kući u Hajduk Veljkovoj, sada ulici Muse Ćazima Ćatića. U kući su bili moji otac i majka i moje dvije kćerke Maja i Tanja. Maja je bila treći razred osnovne škole, a Tanja prvačić. Od toga dana više nisu išle u školu. Te noći na grad su pale minobacačke granate. Ispalili su ih zlotvori sa brda iznad Sarajeva”
(Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.[4])
„Ujutro smo otišli na Baščaršiju Baščaršiju da vidimo štetu. Na stan moje kolegice Enise Aljušević pala je granata. Stare trgovke su bile porazbijane. Nisam mogla vjerovati da se to događa mome gradu, iako su već do tada napadnuti i popaljeni Bijeljina, Bosanski Brod, gradovi na Drini. Bošnjaci su ubijani, ali mislila sam sve je to daleko i ne može se to desiti ovdje u Sarajevu. A onda je rat počeo i u našem glavnom gradu. Muž, koji je do tada radio u sarajevskoj Hidrogradnji prijavio se kao dobrovoljac da brani grad. Ja sam išla na posao u RTV dom na Radio Sarajevo vozilom koje je jurilo raskrsnicama po kojima je pucao snajper. Išlo se na posao i za vrijeme žestokih granatiranja. Srećom, granate i snajperi promašili su i mene, i moju djecu, i moje najbliže, u toj klanici u kojoj je tokom tri i po godine opsade ubijeno više od deset hiljada Sarajlija”
(Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.[5])
Izvori
- ↑ "In memoriam - Suzana Đozo". oslobodjenje.ba. https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/in-memoriam-suzana-dozo-637876 Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ "Umrla bh. novinarka Suzana Đozo". aa.com.tr. https://www.aa.com.tr/ba/balkan/umrla-bh-novinarka-suzana-%C4%91ozo/2172838#! Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ "Preminula novinarka Suzana Đozo". ba.n1info.com. https://ba.n1info.com/vijesti/preminula-novinarka-suzana-djozo/ Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ "25 godina od početka rata u Sarajevu". dw.com. 5. travnja 2017.. https://www.dw.com/bs/25-godina-od-po%C4%8Detka-rata-u-sarajevu/a-38301242 Pristupljeno 14. ožujka 2021.
- ↑ "25 godina od početka rata u Sarajevu". dw.com. 5. travnja 2017.. https://www.dw.com/bs/25-godina-od-po%C4%8Detka-rata-u-sarajevu/a-38301242 Pristupljeno 14. ožujka 2021.