Toggle menu
243,3 tis.
110
18
643 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pierre Nicolas Le Chéron d'Incarville: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
 
Redak 13: Redak 13:
}}
}}


'''Pierre Nicholas Le Chéron d'Incarville'''<ref name="A1">{{cite web|url=https://plants.jstor.org/stable/10.5555/al.ap.person.bm000366455/|title=Pierre Nicholas le Cheron d’Incarville| work=plants.jstor.org/|accessdate=15. studenog 2020.|quote=|language=engleski |trans-title=Pierre Nicholas le Cheron d’Incarville}}</ref> ([[Louviers]], [[21. kolovoza]] [[1706.]] – [[Peking]], [[12. lipnja]] [[1757.]]) bio je isusovac i strastveni [[Botanika|botaničar]].
'''Pierre Nicholas Le Chéron d'Incarville'''<ref name="A1">{{Citiranje weba|url=https://plants.jstor.org/stable/10.5555/al.ap.person.bm000366455/|title=Pierre Nicholas le Cheron d’Incarville| work=plants.jstor.org/|accessdate=15. studenog 2020.|quote=|language=engleski |trans-title=Pierre Nicholas le Cheron d’Incarville}}</ref> ([[Louviers]], [[21. kolovoza]] [[1706.]] – [[Peking]], [[12. lipnja]] [[1757.]]) bio je isusovac i strastveni [[Botanika|botaničar]].


==Životopis==
==Životopis==
'''Pierre Nicholas''' je rođen u Louviersu<ref name="A2">{{cite web |url=https://www.map-france.com/Louviers-27400//|title=Louviers|work=map-france.com/|accessdate=15. studenog 2020.|quote=|language=engleski |trans-title=Louviers}}</ref> kao sin ''Jean Le Chérona'', štitonoše ''La Salle du Bois'', grofa od [[Freneuse]] i ''Marie-Anne Martin'', oboje pripadnici srednje građanske klase. Stupio je u [[Družba Isusova|isusovački red]] [[1727.]] godine, a nakon [[Diplomsko obrazovanje|studija]] u [[Rouen]]u, pristupio je u [[novicijat]] u [[Pariz]]u.  Od [[1730.]] do [[1739.]] godine je boravio u [[Québec]]u, [[Kanada]], gdje je predavao [[humanističke znanosti]] i [[Grčka retorika|retoriku]] te studirao na [[koledž]]u u Québecu. Vratio se u [[Francuska|Francusku]] kako bi zatražio, a potom i dobio odbrenje za misionarski rad u [[Kina|Kini]].
'''Pierre Nicholas''' je rođen u Louviersu<ref name="A2">{{Citiranje weba |url=https://www.map-france.com/Louviers-27400//|title=Louviers|work=map-france.com/|accessdate=15. studenog 2020.|quote=|language=engleski |trans-title=Louviers}}</ref> kao sin ''Jean Le Chérona'', štitonoše ''La Salle du Bois'', grofa od [[Freneuse]] i ''Marie-Anne Martin'', oboje pripadnici srednje građanske klase. Stupio je u [[Družba Isusova|isusovački red]] [[1727.]] godine, a nakon [[Diplomsko obrazovanje|studija]] u [[Rouen]]u, pristupio je u [[novicijat]] u [[Pariz]]u.  Od [[1730.]] do [[1739.]] godine je boravio u [[Québec]]u, [[Kanada]], gdje je predavao [[humanističke znanosti]] i [[Grčka retorika|retoriku]] te studirao na [[koledž]]u u Québecu. Vratio se u [[Francuska|Francusku]] kako bi zatražio, a potom i dobio odbrenje za misionarski rad u [[Kina|Kini]].


==Interes za botaniku==
==Interes za botaniku==
Prije svog odlaska u Kinu, proveo je šest mjeseci produbljujući svoje botaničko znanje s [[Botanika|botaničarima]], [[liječnici]]ma, [[Kemija|kemičarima]] i članovima [[Francuska akademija znanosti|Kraljevske akademije znanosti]]. Upoznao je botaničara [[Bernard de Jussieu|Bernarda de Jussieua]]<ref name="A3">{{cite web |url=https://www.britannica.com/biography/Bernard-de-Jussieu/|title= Bernard de Jussieu|work=britannica.com/|accessdate=15. studenog 2020.|quote=|language=engleski|trans-title= Bernard de Jussieu}}</ref> (1699. – 1777.), kemičare [[Claude-Joseph Geoffroy|Claude-Joseph Geoffroya]]<ref name="A4">{{cite web |url=https://www.encyclopedia.com/science/dictionaries-thesauruses-pictures-and-press-releases/geoffroy-claude-joseph/|title= Claude-Joseph Geoffroy|work=encyclopedia.com/|accessdate= 15. studenog 2020.|quote=|language=engleski|trans-title= Claude-Josepha Geoffroy}}</ref> (1685. – 1752.), [[Jean Hellot|Jean Hellota]]a<ref name="A5">{{cite web |url=https://www.encyclopedia.com/science/dictionaries-thesauruses-pictures-and-press-releases/hellot-jean/|title=Jean Hellot |work=encyclopedia.com/|accessdate= 15. studenog 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Jean Hellot}}</ref> (1685. – 1766.)- osnivača biljne kemije i [[Guillaume-François Rouelle|Guillaume-Françoisa Rouellea]]<ref name="A6">{{cite web |url=https://www.universalis.fr/encyclopedie/guillaume-francois-rouelle//|title=Guillaume-Françoisa Rouelle|work=universalis.fr/|accessdate= 15. studenoga 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Guillaume-Françoisa Rouelle}}</ref> i mnoge druge. [[19. siječnja]] [[1740.]] ukrcao se na brod ''Le Jason'' u [[Lorient]]u kojim je otišao u Kinu. Stigao je u [[Makao]], gdje predstavlja svoj prvi [[herbarij]]. U [[Guangzhou|Kantonu]] je počeo proučavati [[Literarni kineski|klasični kineski]], pisani jezik koji su znali samo [[Znanost|znanstvenici]]. Nakon toga je otišao u [[Pé-Tang]] - ''Cathédrale du Nord'' (Sjeverna katedrala) u [[Peking]]u, francuskoj isusovačkoj rezidenciji izgrađenoj u [[Carski grad|Carskom gradu]] gdje ostaje sljedećih 17 godina. Preminuo je u 50. godini od [[Groznica|vrućice]] kojom se zarazio od oboljele osobe.
Prije svog odlaska u Kinu, proveo je šest mjeseci produbljujući svoje botaničko znanje s [[Botanika|botaničarima]], [[liječnici]]ma, [[Kemija|kemičarima]] i članovima [[Francuska akademija znanosti|Kraljevske akademije znanosti]]. Upoznao je botaničara [[Bernard de Jussieu|Bernarda de Jussieua]]<ref name="A3">{{Citiranje weba |url=https://www.britannica.com/biography/Bernard-de-Jussieu/|title= Bernard de Jussieu|work=britannica.com/|accessdate=15. studenog 2020.|quote=|language=engleski|trans-title= Bernard de Jussieu}}</ref> (1699. – 1777.), kemičare [[Claude-Joseph Geoffroy|Claude-Joseph Geoffroya]]<ref name="A4">{{Citiranje weba |url=https://www.encyclopedia.com/science/dictionaries-thesauruses-pictures-and-press-releases/geoffroy-claude-joseph/|title= Claude-Joseph Geoffroy|work=encyclopedia.com/|accessdate= 15. studenog 2020.|quote=|language=engleski|trans-title= Claude-Josepha Geoffroy}}</ref> (1685. – 1752.), [[Jean Hellot|Jean Hellota]]a<ref name="A5">{{Citiranje weba |url=https://www.encyclopedia.com/science/dictionaries-thesauruses-pictures-and-press-releases/hellot-jean/|title=Jean Hellot |work=encyclopedia.com/|accessdate= 15. studenog 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Jean Hellot}}</ref> (1685. – 1766.)- osnivača biljne kemije i [[Guillaume-François Rouelle|Guillaume-Françoisa Rouellea]]<ref name="A6">{{Citiranje weba |url=https://www.universalis.fr/encyclopedie/guillaume-francois-rouelle//|title=Guillaume-Françoisa Rouelle|work=universalis.fr/|accessdate= 15. studenoga 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Guillaume-Françoisa Rouelle}}</ref> i mnoge druge. [[19. siječnja]] [[1740.]] ukrcao se na brod ''Le Jason'' u [[Lorient]]u kojim je otišao u Kinu. Stigao je u [[Makao]], gdje predstavlja svoj prvi [[herbarij]]. U [[Guangzhou|Kantonu]] je počeo proučavati [[Literarni kineski|klasični kineski]], pisani jezik koji su znali samo [[Znanost|znanstvenici]]. Nakon toga je otišao u [[Pé-Tang]] - ''Cathédrale du Nord'' (Sjeverna katedrala) u [[Peking]]u, francuskoj isusovačkoj rezidenciji izgrađenoj u [[Carski grad|Carskom gradu]] gdje ostaje sljedećih 17 godina. Preminuo je u 50. godini od [[Groznica|vrućice]] kojom se zarazio od oboljele osobe.


==Zasluge==
==Zasluge==
Iako nije bio profesionalni botaničar, bio je dobro obrazovan u tom području te je postao redovni dopisnik ''Jardin des plantes de Paris'' (Vrta biljaka u Parizu) pa je ''Bernardu de Jussieua'' (1699. - 1777.) i ''[[Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon]]u''<ref name="A7">{{cite web |url=https://ucmp.berkeley.edu/history/buffon2.html/|title=Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon|work=ucmp.berkeley.edu/|accessdate= 15. studenoga 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon}}</ref> ( 1707 - 1788) poslao velik broj [[sjeme]]nki [[Stablo|drveća]] i [[grm]]lja s riječima ''Arbor incognita sinarum'' (nepoznato kinesko drvo).
Iako nije bio profesionalni botaničar, bio je dobro obrazovan u tom području te je postao redovni dopisnik ''Jardin des plantes de Paris'' (Vrta biljaka u Parizu) pa je ''Bernardu de Jussieua'' (1699. - 1777.) i ''[[Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon]]u''<ref name="A7">{{Citiranje weba |url=https://ucmp.berkeley.edu/history/buffon2.html/|title=Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon|work=ucmp.berkeley.edu/|accessdate= 15. studenoga 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon}}</ref> ( 1707 - 1788) poslao velik broj [[sjeme]]nki [[Stablo|drveća]] i [[grm]]lja s riječima ''Arbor incognita sinarum'' (nepoznato kinesko drvo).


Biljke koje je predstavio zapadnom svijetu uključuju ''nebesko drvo'' [[Žljezdasti pajasen|Ailanthus altissima]], ''stablo pagode'' ili [[japanska sofora]] (''Styphnolobium japonicum''), [[Lampion drvo]] (''Koelreuteria paniculata'') i [[Kineski mahagonij]] (''Toona sinensis''). Također je bio prvi Europljanin koji je opisao [[Aktinidija (voće)|kivi]].
Biljke koje je predstavio zapadnom svijetu uključuju ''nebesko drvo'' [[Žljezdasti pajasen|Ailanthus altissima]], ''stablo pagode'' ili [[japanska sofora]] (''Styphnolobium japonicum''), [[Lampion drvo]] (''Koelreuteria paniculata'') i [[Kineski mahagonij]] (''Toona sinensis''). Također je bio prvi Europljanin koji je opisao [[Aktinidija (voće)|kivi]].


==Izdavački rad==
==Izdavački rad==
Uz dopisni rad, napisao je nekoliko djela koja su objavljena u [[Europa|Europi]]. To su pokrivale teme poput [[Samia cynthia]] [[Moljci|moljca]] svilca, kineskog lakiranja i [[vatromet]]a, kao i francusko-kineski [[rječnik]]. Također je objavio kopiju djela botaničke [[Ilustracija|ilustracije]] iz 16. stoljeća (''Yuzhi bencao pinhui jingyao''). <br/> ''Antoine-Laurent de Jussieu'' nazvao je po njemu [[Rod (taksonomija)|rod]] [[Katalpovke|bignoniacea]] [[Incarvillea]]<ref name="A8">{{cite web |url=https://hor.prosadguru.ru/briga/uzgoj-i-njega-2/32713-incarvillea-zna%C4%8Dajke-uzgoj-i-njegu-savjete.html/|title=Incarvillea|work=hor.prosadguru.ru/|accessdate= 15. studenoga 2020.|quote=|language=hrvatski|trans-title=Incarvillea}}</ref>.
Uz dopisni rad, napisao je nekoliko djela koja su objavljena u [[Europa|Europi]]. To su pokrivale teme poput [[Samia cynthia]] [[Moljci|moljca]] svilca, kineskog lakiranja i [[vatromet]]a, kao i francusko-kineski [[rječnik]]. Također je objavio kopiju djela botaničke [[Ilustracija|ilustracije]] iz 16. stoljeća (''Yuzhi bencao pinhui jingyao''). <br/> ''Antoine-Laurent de Jussieu'' nazvao je po njemu [[Rod (taksonomija)|rod]] [[Katalpovke|bignoniacea]] [[Incarvillea]]<ref name="A8">{{Citiranje weba |url=https://hor.prosadguru.ru/briga/uzgoj-i-njega-2/32713-incarvillea-zna%C4%8Dajke-uzgoj-i-njegu-savjete.html/|title=Incarvillea|work=hor.prosadguru.ru/|accessdate= 15. studenoga 2020.|quote=|language=hrvatski|trans-title=Incarvillea}}</ref>.


==Izvori==
==Izvori==

Posljednja izmjena od 22. prosinac 2021. u 02:19

Pierre Nicholas Le Chéron d'Incarville
Rođenje 21. kolovoza 1706. u Louviersu
Smrt 12. lipnja 1757. u Pekingu
Nacionalnost Francuz
Poznat(a) po botaničar
Zanimanje misionar isusovačkog reda

Pierre Nicholas Le Chéron d'Incarville[1] (Louviers, 21. kolovoza 1706.Peking, 12. lipnja 1757.) bio je isusovac i strastveni botaničar.

Životopis

Pierre Nicholas je rođen u Louviersu[2] kao sin Jean Le Chérona, štitonoše La Salle du Bois, grofa od Freneuse i Marie-Anne Martin, oboje pripadnici srednje građanske klase. Stupio je u isusovački red 1727. godine, a nakon studija u Rouenu, pristupio je u novicijat u Parizu. Od 1730. do 1739. godine je boravio u Québecu, Kanada, gdje je predavao humanističke znanosti i retoriku te studirao na koledžu u Québecu. Vratio se u Francusku kako bi zatražio, a potom i dobio odbrenje za misionarski rad u Kini.

Interes za botaniku

Prije svog odlaska u Kinu, proveo je šest mjeseci produbljujući svoje botaničko znanje s botaničarima, liječnicima, kemičarima i članovima Kraljevske akademije znanosti. Upoznao je botaničara Bernarda de Jussieua[3] (1699. – 1777.), kemičare Claude-Joseph Geoffroya[4] (1685. – 1752.), Jean Hellotaa[5] (1685. – 1766.)- osnivača biljne kemije i Guillaume-Françoisa Rouellea[6] i mnoge druge. 19. siječnja 1740. ukrcao se na brod Le Jason u Lorientu kojim je otišao u Kinu. Stigao je u Makao, gdje predstavlja svoj prvi herbarij. U Kantonu je počeo proučavati klasični kineski, pisani jezik koji su znali samo znanstvenici. Nakon toga je otišao u Pé-Tang - Cathédrale du Nord (Sjeverna katedrala) u Pekingu, francuskoj isusovačkoj rezidenciji izgrađenoj u Carskom gradu gdje ostaje sljedećih 17 godina. Preminuo je u 50. godini od vrućice kojom se zarazio od oboljele osobe.

Zasluge

Iako nije bio profesionalni botaničar, bio je dobro obrazovan u tom području te je postao redovni dopisnik Jardin des plantes de Paris (Vrta biljaka u Parizu) pa je Bernardu de Jussieua (1699. - 1777.) i Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffonu[7] ( 1707 - 1788) poslao velik broj sjemenki drveća i grmlja s riječima Arbor incognita sinarum (nepoznato kinesko drvo).

Biljke koje je predstavio zapadnom svijetu uključuju nebesko drvo Ailanthus altissima, stablo pagode ili japanska sofora (Styphnolobium japonicum), Lampion drvo (Koelreuteria paniculata) i Kineski mahagonij (Toona sinensis). Također je bio prvi Europljanin koji je opisao kivi.

Izdavački rad

Uz dopisni rad, napisao je nekoliko djela koja su objavljena u Europi. To su pokrivale teme poput Samia cynthia moljca svilca, kineskog lakiranja i vatrometa, kao i francusko-kineski rječnik. Također je objavio kopiju djela botaničke ilustracije iz 16. stoljeća (Yuzhi bencao pinhui jingyao).
Antoine-Laurent de Jussieu nazvao je po njemu rod bignoniacea Incarvillea[8].

Izvori