More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
Prema Mihajlu Lanoviću<ref name="A1">{{ | Prema Mihajlu Lanoviću<ref name="A1">{{Citiranje weba|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35377/|title=Mihajlo Lanović|work=enciklopedija.hr/|accessdate= 25. prosinca 2020.|quote=|language=hrvatski |trans-title=Mihajlo Lanović}}</ref>, profesoru kanonskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu između dva svjetska rata, konkordat se [[Definicija|definira]] kao sporazum između predstavnika najviše crkvene i državne vlasti o pravnom položaju [[Katolička crkva|Katoličke Crkve]] u jednoj državi uopće ili o rješenju izvjesnoga crkvenopolitičkog pitanja napose.<ref>[http://alanuzelac.from.hr/pubs/A27Od%20liberalizma%20do%20katolicizma_Zbornik.pdf Lanović, M. Uvod u pravne nauke, Zagreb, 1934, str. 325. prema Uzelac, A., Od liberalizma do katolicizma: neki aspketi pravnih odnosa između Crkve i Države u Republici Hrvatskoj - novo uređenje [[Brak|braka]], Zbornik PFZ, 49 (3-4) 341-374 (1999) ]</ref> | ||
Konkordat je izvor posebnog (partikularnog<ref name="A2">{{ | Konkordat je izvor posebnog (partikularnog<ref name="A2">{{Citiranje weba |url=https://proleksis.lzmk.hr/40722//|title= Partikularno pravo|work=proleksis.lzmk.hr/|accessdate=25. prosinca 2020.|quote=|language=engleski|trans-title= Partikularno pravo}}</ref>) [[Kanonsko pravo (Katolička crkva)|kanonskog prava]] za pojedine crkvene jedinice. Posebnost konkordata je u tome što papa pregovarajući s pojedinom državom pri tome nastupa i kao predstavnik vjernika te države. Iako je sadržaj konkordata različit, konkordat uvijek rješava položaj Katoličke crkve u odnosnoj državi. | ||
Prvi konkordat sklopljen je [[1122.]], poznat kao [[Wormski konkordat]], između pape [[Kalist II.|Kalista II.]] i cara [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika V.]] Njime je trebao biti okončan 50-godišnji spor između pape i cara o [[Investitura|investituri]]. Sklapanjem tog konkordata značilo je da zapadna Crkva ne prihvaća istočni [[cezaropapizam]] nego da prema državi nastupa kao ravnopravni [[Pregovori|pregovarač]]. | Prvi konkordat sklopljen je [[1122.]], poznat kao [[Wormski konkordat]], između pape [[Kalist II.|Kalista II.]] i cara [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika V.]] Njime je trebao biti okončan 50-godišnji spor između pape i cara o [[Investitura|investituri]]. Sklapanjem tog konkordata značilo je da zapadna Crkva ne prihvaća istočni [[cezaropapizam]] nego da prema državi nastupa kao ravnopravni [[Pregovori|pregovarač]]. | ||
Inačica od 22. prosinac 2021. u 01:23
Konkordat je međunarodni ugovor između Svete Stolice i neke države kojim se uređuju pravni odnosi između Katoličke crkve i dotične države.
Povijest
Prema Mihajlu Lanoviću[1], profesoru kanonskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu između dva svjetska rata, konkordat se definira kao sporazum između predstavnika najviše crkvene i državne vlasti o pravnom položaju Katoličke Crkve u jednoj državi uopće ili o rješenju izvjesnoga crkvenopolitičkog pitanja napose.[2]
Konkordat je izvor posebnog (partikularnog[3]) kanonskog prava za pojedine crkvene jedinice. Posebnost konkordata je u tome što papa pregovarajući s pojedinom državom pri tome nastupa i kao predstavnik vjernika te države. Iako je sadržaj konkordata različit, konkordat uvijek rješava položaj Katoličke crkve u odnosnoj državi.
Prvi konkordat sklopljen je 1122., poznat kao Wormski konkordat, između pape Kalista II. i cara Henrika V. Njime je trebao biti okončan 50-godišnji spor između pape i cara o investituri. Sklapanjem tog konkordata značilo je da zapadna Crkva ne prihvaća istočni cezaropapizam nego da prema državi nastupa kao ravnopravni pregovarač.
Osim konkordata, Sveta Stolica može sklapati s državama i druge akte ugovorne prirode: tako postoje djelomični ugovori (tzv. protokoli, npr. između Svete Stolice i SFRJ od 25. lipnja 1966.), modus vivendi i sporazumi. Crkva sklapa takve akte ne samo s državama, nego i s drugim političkim zajednicama i međunarodnim organizacijama (UN, FAO, UNESCO, i dr.)[4]
Teorije o pravnoj prirodi konkordata
- Teorija privilegija - ova teorija zasniva se na ideji vrhovništva Crkve nad državom te podrazumijeva crkveno odricanje od njezinog prava u korist pojedine države. Vrhunac je dosegnula u 12. i 13. stoljeću, kada je takav teorijski okvir bio osnova političke situacije u Europi kada su brojne države priznavale senioritet pape.
- Legalna teorija - bila je bliska položaju istočne Crkve. Prema toj teoriji država je jedina izvor prava te je ona ta koja se odriče dijela svojih suverenih prava pregovarajući s papom koji nastupa u ime dijela podanika te države. Ova teorija se pojavljuje u 14. stoljeću.
- Ugovorna teorija - ova teorija prevladava u moderno doba. Prema toj teoriji konkordat je vrsta međunarodnog ugovora sui generis između dva subjekta međunarodnog prava. Iako je papa svjetovni poglavar države, on je ipak poseban subjekt međunarodnog prava, a ta posebnost je pogotovo u tome što pri sklapanju konkordata on ne nastupa posve kao vanjski čimbenik, nego kao zastupnik podanika odnosne države.[5]
Izvori
- ↑ "Mihajlo Lanović". enciklopedija.hr/. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35377/ Pristupljeno 25. prosinca 2020.
- ↑ Lanović, M. Uvod u pravne nauke, Zagreb, 1934, str. 325. prema Uzelac, A., Od liberalizma do katolicizma: neki aspketi pravnih odnosa između Crkve i Države u Republici Hrvatskoj - novo uređenje braka, Zbornik PFZ, 49 (3-4) 341-374 (1999)
- ↑ "Partikularno pravo" (engl.). proleksis.lzmk.hr/. https://proleksis.lzmk.hr/40722// Pristupljeno 25. prosinca 2020.
- ↑ Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.
- ↑ Kurtović, Š.: Opća povijest prava i države, III. izmijenjeno izdanje, Zagreb, 1994.