Ćamil Sijarić: razlika između inačica

Inačica od 9. prosinac 2021. u 21:29

PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik

Ćamil Sijarić (Šipovice, 18. prosinca 1913. - Sarajevo, 6. prosinca 1989.), bosanskohercegovački i crnogorski književnik bošnjačke nacionalnosti, redovni član Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti (CANU).

Životopis

Ćamil Sijarić je rođen 18. prosinca 1913. godine u selu Šipovice, kod Bijelog Polja. Ostao je bez roditelja kao dijete.^[1] Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju i u tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon čega je prešao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog kazališta u Banjoj Luci. U Sarajevo je prešao 1947. godine te radio u redakciji lista "Pregled". Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i tu je ostao sve do umirovljenja 1983. godine.

Umro je 6. prosinca 1989. godine.

Poznata djela

"Ram bulja", 1953. pripovijetke,
"Naša snaha i mi momci", pripovijetke,
"Bihorci", roman, Sarajevo", 1956.,
"Kuću kućom čine lastavice", 1962., pripovijetke,
"Kad djevojka spava", 1972., pripovijetke,
"Francuski pamuk", 1980.,
"Raška zemlja Rascija", roman,
"Miris lišća orahova", 1991.
"Konak", roman,
"Mojkovačka bitka", roman,
"Carska vojska", roman,
"Zelen prsten na vodi", pripovjetke,
"Zapis o gradovima" 2005.

Nagrade

Andrićeva nagrada - 1980.
Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine - 1962.
Jugoslavenska nagrada za roman - 1983.

Izvori

↑ "Uz stogodišnjicu rođenja Ćamila Sijarića: Bihorske tišine majstora priče". Pobjeda. 2. studenog 2013.. http://www.pobjeda.me/2013/11/02/uz-stogodisnjicu-rodenja-camila-sijarica-bihorske-tisine-majstora-price/ Pristupljeno 27. ožujka 2015.

Vanjske povezive

Ćamil Sijarić, jergovic.com

[1] "Uz stogodišnjicu rođenja Ćamila Sijarića: Bihorske tišine majstora priče". Pobjeda. 2. studenog 2013.. http://www.pobjeda.me/2013/11/02/uz-stogodisnjicu-rodenja-camila-sijarica-bihorske-tisine-majstora-price/ Pristupljeno 27. ožujka 2015.

[1]

@@ Redak 27: / Redak 27: @@
 == Životopis ==
-Ćamil Sijarić je rođen [[18. prosinca]] [[1913.]] godine u selu Šipovice, kod [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Ostao je bez roditelja kao dijete.<ref>{{cite web|author=|url=http://www.pobjeda.me/2013/11/02/uz-stogodisnjicu-rodenja-camila-sijarica-bihorske-tisine-majstora-price/|title=Uz stogodišnjicu rođenja Ćamila Sijarića: Bihorske tišine majstora priče|publisher=Pobjeda|date=2. studenog 2013.|accessdate=27. ožujka 2015.}}</ref> Osnovnu školu je završio u Godijevu kod [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]], a potom od [[1927.]] do [[1935.]] godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u [[Skoplje|Skoplju]] iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u [[Vranje|Vranju]] i u tamošnjoj gimnaziji maturirao [[1936.]] godine, nakon čega je prešao na studije prava u [[Beograd]]u. Diplomirao je [[1940.]] godine, a za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] službovao je u [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Mostar]]u, [[Bosanska Gradiška|Bosanskoj Gradiški]] i [[Banja Luka|Banjoj Luci]]. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je [[1945.]] godine, potom je bio novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog kazališta u Banjoj Luci. U Sarajevo je prešao [[1947.]] godine te radio u redakciji lista "Pregled". Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao [[1951.]] godine i tu je ostao sve do umirovljenja [[1983.]] godine.
+Ćamil Sijarić je rođen [[18. prosinca]] [[1913.]] godine u selu Šipovice, kod [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Ostao je bez roditelja kao dijete.<ref>{{Citiranje weba|author=|url=http://www.pobjeda.me/2013/11/02/uz-stogodisnjicu-rodenja-camila-sijarica-bihorske-tisine-majstora-price/|title=Uz stogodišnjicu rođenja Ćamila Sijarića: Bihorske tišine majstora priče|publisher=Pobjeda|date=2. studenog 2013.|accessdate=27. ožujka 2015.}}</ref> Osnovnu školu je završio u Godijevu kod [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]], a potom od [[1927.]] do [[1935.]] godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u [[Skoplje|Skoplju]] iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u [[Vranje|Vranju]] i u tamošnjoj gimnaziji maturirao [[1936.]] godine, nakon čega je prešao na studije prava u [[Beograd]]u. Diplomirao je [[1940.]] godine, a za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] službovao je u [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Mostar]]u, [[Bosanska Gradiška|Bosanskoj Gradiški]] i [[Banja Luka|Banjoj Luci]]. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je [[1945.]] godine, potom je bio novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog kazališta u Banjoj Luci. U Sarajevo je prešao [[1947.]] godine te radio u redakciji lista "Pregled". Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao [[1951.]] godine i tu je ostao sve do umirovljenja [[1983.]] godine.
 Umro je [[6. prosinca]] [[1989.]] godine.