Razlika između inačica stranice »Lisca Bianca«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 48: | Redak 48: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
*{{ | *{{Citiranje weba|url=http://www.divingcentersaracen.com/vulcano/?page_id=398|title=Pagina web sul relitto di Lisca Bianca.|deadurl=yes}} | ||
{{Liparski otoci}} | {{Liparski otoci}} | ||
[[Kategorija:Liparski otoci]] | [[Kategorija:Liparski otoci]] | ||
Inačica od 19:20, 9. prosinca 2021.
| Lisca Bianca | |
|---|---|
| |
| Podatci | |
| Smještaj | Tirensko more |
| Otočna skupina | Liparski otoci |
| Koordinate | 38°38′22″N 15°06′51″E / 38.63944°N 15.11417°E |
| Država | Italija |
| Najviši vrh | 33 m |
| Površina | 0,0413 km2 |
| Broj stanovnika | 0 |
| |
Lisca Bianca je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.
Najbliži veći otok je Panarea, oko 3 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.
Geologija
Lisca Bianca, kao i susjedni otočići Bottaro, Dattilo, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.
Lisca Bianca sastoji se od vulkanskih materijala kao što je ritolit, a svojstvenu bijelu boju duguje kemijskim promjenama zbog već ugaslih kiselih fumarola. U prošlosti se otok koristio i kao kamenolom aluma.[2]:str 134.
Flora i fauna
Na otoku raste endemska eolska kamilica (Anthemis aeolica), s visokim rizikom od izumiranja.[1]:str. 72.-76., 190.
Znanstvenici nisu posve sigurni da je eolska kamilica uistinu zasebna vrsta, možda se radi o morskoj kamilici (Anthemis maritima).
Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na ovom otoku i zato se naziva Podarcis sicula liscabiancae), zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi galeb klaukavac (Larus michahellis). Tu su i kukci iz rodova Messor i Otiorhynchus.[1]:str. 116.-118., 129., 189.
Godine 1991., Lisca Bianca je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašena integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe. [1]:str. 208.
Brodska olupina
U blizini otoka, na morskom dnu, na dubini između 25 i 40 metara, nalazi se olupina britanskog teretnog broda Llanishen, potonulog 1885. godine, čiji su pramčani i krmeni dijelovi još uvijek dobro očuvani. Lisca Bianca je jedini brodolomni otok na Liparskim otocima kojemu posjet, uz mjere opreza, nije zabranjen.[3]:str 129.[1]:str. 204.
Film L'avventura
Podrobniji članak o temi: L'avventuraLisca Bianca ima sporednu ulogu u filmu Michelangela Antonionija L'avventura (1960.), u kojem Anin lik (kojeg glumi Lea Massari) misteriozno nestaje tijekom zaustavljanja broda na ovom otoku.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
- ↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.
- ↑ Mensun Bound, Archeologia marina alle Isole Eolie, Pungitopo, 2004, ISBN 978-88-85328-39-6.
Vanjske poveznice
- "Pagina web sul relitto di Lisca Bianca."[neaktivna poveznica]. http://www.divingcentersaracen.com/vulcano/?page_id=398
| ||||||||||