Tadrart Akakus: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m no summary specified
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)
 
Redak 16: Redak 16:
}}<small>Lokacija Tadrart Akakusa u Libiji</small>  
}}<small>Lokacija Tadrart Akakusa u Libiji</small>  
}}
}}
'''Tadrart Akakus''' ([[arapski]]: تدرارت أكاكوس‎) ili '''Planine Akakus''' su [[planina|planinski]] vijenac u [[pustinja|pustinji]] zapadne [[Libija|Libije]] koji je dio [[Sahara|Sahare]]. Nalazi se istočno od grada Ghata i proteže se oko 100 km prema sjeveru do granice s Alžirom. Riječ ''Tadrart'' na jeziku domorodaca [[Tuarezi|Tuarega]], [[Tahaggart tamahaq (jezik)|tahaggartskom jeziku]], jednostavno znači "planina". Područje je najslavnije po bogatstvu prapovijesnim slikarijama, zbog čega je 1985. godine upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]]. God. 2016. ovaj lokalitet je upisan i na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] zbog [[Rat u Libiji 2014.|Libijskog građanskog rata]], prisutstva naoružanih skupina, već načinjene i mogućih budućih oštećenja lokaliteta<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/news/1523/ |title=Libya’s five World Heritage sites put on List of World Heritage in Dange |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=26. kolovoza 2016.}}</ref>
'''Tadrart Akakus''' ([[arapski]]: تدرارت أكاكوس‎) ili '''Planine Akakus''' su [[planina|planinski]] vijenac u [[pustinja|pustinji]] zapadne [[Libija|Libije]] koji je dio [[Sahara|Sahare]]. Nalazi se istočno od grada Ghata i proteže se oko 100 km prema sjeveru do granice s Alžirom. Riječ ''Tadrart'' na jeziku domorodaca [[Tuarezi|Tuarega]], [[Tahaggart tamahaq (jezik)|tahaggartskom jeziku]], jednostavno znači "planina". Područje je najslavnije po bogatstvu prapovijesnim slikarijama, zbog čega je 1985. godine upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]]. God. 2016. ovaj lokalitet je upisan i na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] zbog [[Rat u Libiji 2014.|Libijskog građanskog rata]], prisutstva naoružanih skupina, već načinjene i mogućih budućih oštećenja lokaliteta<ref>{{Citiranje web |url=http://whc.unesco.org/en/news/1523/ |title=Libya’s five World Heritage sites put on List of World Heritage in Dange |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=26. kolovoza 2016.}}</ref>
[[Slika:Akakus fozzigiaren.jpg|mini|275px|<center>Veličinu prirodnog luka Afzedžarea možete dobiti usporedivši ga s dvjema sićušnim figurama ljudi na njegovom podnožju]]
[[Slika:Akakus fozzigiaren.jpg|mini|275px|<center>Veličinu prirodnog luka Afzedžarea možete dobiti usporedivši ga s dvjema sićušnim figurama ljudi na njegovom podnožju]]
Tadrart Akakus imaju raznolik krajolik, od raznobojnih pješčanih dina, klanaca, osamljenih stijena i dubokih udolina. Najznamenitiji su prirodni lukovi Afzedžare i Tin Khlega. Iako je ovo područje jedno od najsušijih u Sahari, tu rastu poneke biljke poput ljekovite ''[[Calotropis procera]]'', a u planinama ima nekoliko izvora i bunara s vodom<ref>Tore Kjeilen, ''[http://looklex.com/libya/acacus.htm Acacus Mountains: Total wilderness]'', 2009., LookLex Ltd. {{eng oznaka}} Preuzeto 14. svibnja 2011.</ref>.
Tadrart Akakus imaju raznolik krajolik, od raznobojnih pješčanih dina, klanaca, osamljenih stijena i dubokih udolina. Najznamenitiji su prirodni lukovi Afzedžare i Tin Khlega. Iako je ovo područje jedno od najsušijih u Sahari, tu rastu poneke biljke poput ljekovite ''[[Calotropis procera]]'', a u planinama ima nekoliko izvora i bunara s vodom<ref>Tore Kjeilen, ''[http://looklex.com/libya/acacus.htm Acacus Mountains: Total wilderness]'', 2009., LookLex Ltd. {{eng oznaka}} Preuzeto 14. svibnja 2011.</ref>.

Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 09:22

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Tadrart Akakus (arapski: تدرارت أكاكوس‎) ili Planine Akakus su planinski vijenac u pustinji zapadne Libije koji je dio Sahare. Nalazi se istočno od grada Ghata i proteže se oko 100 km prema sjeveru do granice s Alžirom. Riječ Tadrart na jeziku domorodaca Tuarega, tahaggartskom jeziku, jednostavno znači "planina". Područje je najslavnije po bogatstvu prapovijesnim slikarijama, zbog čega je 1985. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. God. 2016. ovaj lokalitet je upisan i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog Libijskog građanskog rata, prisutstva naoružanih skupina, već načinjene i mogućih budućih oštećenja lokaliteta<ref>{{

  1. if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},</ref>

Veličinu prirodnog luka Afzedžarea možete dobiti usporedivši ga s dvjema sićušnim figurama ljudi na njegovom podnožju

Tadrart Akakus imaju raznolik krajolik, od raznobojnih pješčanih dina, klanaca, osamljenih stijena i dubokih udolina. Najznamenitiji su prirodni lukovi Afzedžare i Tin Khlega. Iako je ovo područje jedno od najsušijih u Sahari, tu rastu poneke biljke poput ljekovite Calotropis procera, a u planinama ima nekoliko izvora i bunara s vodom<ref>Tore Kjeilen, Acacus Mountains: Total wilderness, 2009., LookLex Ltd. (engl.) Preuzeto 14. svibnja 2011.</ref>.

Ipak, područje je najpoznatije po slikama na stijenama koje potječu iz oko 12000. pr. Kr. do 100. godine, a koje svjedoče o kulturnim, ali i prirodnim promjenama u ovom području. Naime, na slikama su prikazane životinje kao što su žirafa, slon, noj i deva, ali također ljudi i konji. Stoga se da zaključiti kako je krajolik ovog područja u vrijeme nastanka ovih slika bio mnogo ugodniji za život s puno više vode i vegetacije. Nadalje, ljudi su prikazani u svakodnevnim poslovima i zabavi poput glazbe i plesa<ref>Galerija slikarija na stijenama Akakusa, ewpnet.com 2. veljače 2009. Preuzeto 14. svibnja 2011.</ref>.

U posljednje vrijeme je potraga za podzemnim izvorima nafte dovela u opasnost stijene Tadrart Akakusa. Naime, seizmološki čekići koji šalju valove podzemnih udara kako bi locirali podzemne naslage oštećuju okolno stijenje, uključujući ono s neprocjenjivim prapovijesnim slikama<ref>John Bohannon, In the Valley of Life, oil is death to the art of a lost civilisation, The Guardian, 10. veljače 2005. (engl.) Preuzeto 14. svibnja 2011.</ref>.

Izvori[uredi]

<references group=""></references>
  • Savino Di Lernia & Daniela Zampetti (eds.), La Memoria dell'Arte. Le pitture rupestri dell'Acacus tra passato e futuro, 2008., All'Insegna del Giglio, Firenca.

Poveznice[uredi]

Slični lokaliteti u Africi:

Vanjske poveznice[uredi]