More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Pneumatomahi'''-->'''Pneumatomachi'''<ref name="A2">{{ | <!--'''Pneumatomahi'''-->'''Pneumatomachi'''<ref name="A2">{{Citiranje weba |url=https://www.catholic.org/encyclopedia/view.php?id=7332|title=Makedonijanci|work=catholic.org|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Makedonijanci}}</ref> (grčki: Πνευματομάχοι), također poznati kao '''makedonijanci''' (prema začetniku, konstantinopolskom biskupu [[Makedonije I. Konstantinopolski|Makedoniju I.]] (342.–360.)) ili polu-[[Arijanstvo|Arijanci]] u [[Istanbul|Konstantinopolu]] i [[Aleksandrija|Aleksandriji]], bili su protivnici [[Nicejsko vjerovanje|Nicejskog vjerovanja]]. Razvili su se u [[Sekta|sektu]] koja je imala svoj procvat u zemljama susjednog [[Dardaneli|Helesponta]] tijekom druge polovice četvrtog i početkom petog stoljeća. Nijekali su božanstvo [[Duh Sveti|Duha Svetoga]], pa odakle dolazi grčki naziv Pneumatomachi ili 'Combators protiv Duha' (od πνεῦμα pneuma, duh + σάχη machē, bitka). | ||
==Vjerovanje== | ==Vjerovanje== | ||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Crkveni izvori pripisuju [[biskup]]a [[Makedonije I. Konstantinopolski|Makedonija I.]] kao osnivača, mada su spisi samog Makedonija I. kao i oni Pneumatomaha izgubljeni, a ono što se tvrdi u vezi s njihovom [[Doktrina|doktrinom]] proizlazi iz polemičkih rasprava i opovrgnjivanja od strane crkvenih vođa, koji ih smatraju [[Krivovjerje|heretičkom]] [[Sekta|sektom]]. | Crkveni izvori pripisuju [[biskup]]a [[Makedonije I. Konstantinopolski|Makedonija I.]] kao osnivača, mada su spisi samog Makedonija I. kao i oni Pneumatomaha izgubljeni, a ono što se tvrdi u vezi s njihovom [[Doktrina|doktrinom]] proizlazi iz polemičkih rasprava i opovrgnjivanja od strane crkvenih vođa, koji ih smatraju [[Krivovjerje|heretičkom]] [[Sekta|sektom]]. | ||
Makedonije je u potpunosti razvio svoje [[Bogoslovlje|teološke]] poglede pred kraj svoga života, uključujući i kratki period odlaska u mirovinu prije njegove smrti, vjerojatno prije nego što se sekta ikako pojavila. Biskup [[Eleuzije Cizikuski]]<ref name="A10">{{ | Makedonije je u potpunosti razvio svoje [[Bogoslovlje|teološke]] poglede pred kraj svoga života, uključujući i kratki period odlaska u mirovinu prije njegove smrti, vjerojatno prije nego što se sekta ikako pojavila. Biskup [[Eleuzije Cizikuski]]<ref name="A10">{{Citiranje weba |url=http://referenceworks.brillonline.com/entries/religion-past-and-present/eleusius-of-cyzicus-SIM_04219|title=Eleuzije Cizikuski|work=referenceworks.brillonline.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Eleuzije Cizikuski}}</ref> i biskup [[Maratonije Nikomedijski]]<ref name="A11">{{Citiranje weba |url=https://books.google.ba/books?id=6_VJAwAAQBAJ&pg=RA1-PA281&dq=bishop+Marathonius&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi69ZjGm5TaAhWCDZoKHYRNDyoQ6AEILjAB#v=onepage&q=bishop%20Marathonius&f=false|title=Maratonije Nikomedijski|work=/books.google.ba|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Maratonije Nikomedijski}}</ref> su prihvatili ''pneumatomakijsku'' [[Doktrina|doktrinu]], a potonji je bio glavni [[protagonist]], i postigao je uspon vjerovanja u Carigradu, [[Tracija (regija)|Trakiji]], [[Bitinija|Bitiniji]] i [[Dardaneli|Helespontu]]. Pod [[Dodatak: popis rimskih careva|rimskim carem]] [[Julijan Apostat|Julijanom]], 361. do 363. AD, koji je osobno odbacivao [[kršćanstvo]] u korist [[Novoplatonizam|novoplatonističkog]] [[Poganstvo|poganstva]] i koji je tražio da se u Rimsko Carstvo vrati svom izvornom vjerskom [[eklekticizam]], Pneumatomahi su vremenom stekli dovoljno snage da proglasi svoju neovisnost od oboje, [[Arijanstvo|Arijanaca]] kao i [[Ortodoksija|ortodoksnih]]. | ||
Mada su u nekim pogledima podsjećala na arianizam, ''pneumatomahska'' uvjerenja su u suštini bila drugačija. Crkveni komentatori tvrde da su oboje zanijekali Božanstvo Duha Svetoga i da su promatrali supstanciju [[Isus|Isusa Krista]] kao "sličnu supstancu" (''homoiousios''<ref name="A4">{{ | Mada su u nekim pogledima podsjećala na arianizam, ''pneumatomahska'' uvjerenja su u suštini bila drugačija. Crkveni komentatori tvrde da su oboje zanijekali Božanstvo Duha Svetoga i da su promatrali supstanciju [[Isus|Isusa Krista]] kao "sličnu supstancu" (''homoiousios''<ref name="A4">{{Citiranje weba|url=https://www.theopedia.com/homoiousios|title=Homoiousios|work=theopedia.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Homoiousios}}</ref>), ali ne "jednaku supstancu" (''homoousios''<ref name="A3">{{Citiranje weba |url=http://www.newadvent.org/cathen/07449a.htm|title=Homoousion|work=newadvent.org|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Homoousion}}</ref>) kao kod Boga Oca. Makedonijanci su podržavali ''Homousijansko''<ref name="A5">{{Citiranje weba |url=https://www.theopedia.com/homoiousios|title=Homousiansko vjerovanje|work=biblicalcyclopedia.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Homousiansko vjerovanje}}</ref> vjerovanje prema [[Antiohijski koncili|koncilima iz Antiohije]]<ref name="A6">{{Citiranje weba |url=https://www.britannica.com/event/Council-of-Antioch|title=Antiohijski koncili|work=britannica.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Antiohijski koncili}}</ref> (264. - 269.) i onome iz [[Seleukijski koncil|Seleukije]]<ref name="A7">{{Citiranje weba|url=http://biblehub.com/library/sozomen/the_ecclesiastical_history_of_sozomenus/chapter_xxii_council_of_seleucia.htm|title=Selucijski koncil|work=biblehub.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Selucijski koncil}}</ref> (27. rujna 359. AD) dok su osudili i odbacili ''homoijansko uvjerenje'' [[Ariminijumski koncil|Ariminijumskog koncila]]<ref name="A8">{{Citiranje weba |url=https://www.britannica.com/event/Council-of-Ariminum|title=Ariminijski koncil|work=britannica.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Ariminijski koncil}}</ref> (Koncil iz [[Rimini]]ja 359. AD) kao i ono [[Konstantinopolski koncil|Konstantinopolskog koncila]]<ref name="A9">{{Citiranje weba |url=http://enacademic.com/dic.nsf/enwiki/11582652/Council_of_Constantinople_%28360%29|title=Konstantinopolski koncil (360.)|work=/enacademic.com|accessdate=30. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Konstantinopolski koncil (360.)}}</ref>, te su pozvali na sazivanje novih [[Sveti Sinod|sinoda]] u uvjerenju da bi stekli podršku njihovim vjerovanjima i osudili svoje protivnike.<br> | ||
Papa [[Damaz I.]] ih je osudio 374. godine. Na svom vrhuncu, oko 380., sekta je zastupala još konzervativniji stav koji je, pored odbijanja božanstva Duha Svetoga, prihvatio [[konsubstancijalnost]] <ref>''Kȍnsupstancijālan'' (lat.: consubstantialis); koji je istovjetan u odnosu na svaku od triju Osoba u Presvetom Trojstvu. To je pridjev koji se koristi u latinskoj kršćanskoj kristologiji, koju je prvi osmislio ''Tertulijan'' u djelu ''"Protiv Hermogena 44"'', a koji ju je koristio da bi preveo grčki pojam ''homoousios''. ''"Consubstantial"'' opisuje odnos između božanskih Osoba kršćanskog Trojstva i konstatira da je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti "od jedne supstance" po tome što je Sin "stvoren" prije svakog vremena "ili "vječnosti" od Očevog vlastitog bića, od kojega Duh, također, "nastavlja" u vječnosti. Na latinskom jeziku to je termin za ''homoousios''.</ref> Sina Isusa Krista. Njihovo učenje je osuđeno i odbačeno na [[Prvi carigradski sabor|Drugom ekumenskom saboru]] u Konstantinopolu 381. i uskoro su nestali. | Papa [[Damaz I.]] ih je osudio 374. godine. Na svom vrhuncu, oko 380., sekta je zastupala još konzervativniji stav koji je, pored odbijanja božanstva Duha Svetoga, prihvatio [[konsubstancijalnost]] <ref>''Kȍnsupstancijālan'' (lat.: consubstantialis); koji je istovjetan u odnosu na svaku od triju Osoba u Presvetom Trojstvu. To je pridjev koji se koristi u latinskoj kršćanskoj kristologiji, koju je prvi osmislio ''Tertulijan'' u djelu ''"Protiv Hermogena 44"'', a koji ju je koristio da bi preveo grčki pojam ''homoousios''. ''"Consubstantial"'' opisuje odnos između božanskih Osoba kršćanskog Trojstva i konstatira da je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti "od jedne supstance" po tome što je Sin "stvoren" prije svakog vremena "ili "vječnosti" od Očevog vlastitog bića, od kojega Duh, također, "nastavlja" u vječnosti. Na latinskom jeziku to je termin za ''homoousios''.</ref> Sina Isusa Krista. Njihovo učenje je osuđeno i odbačeno na [[Prvi carigradski sabor|Drugom ekumenskom saboru]] u Konstantinopolu 381. i uskoro su nestali. | ||
Inačica od 2. prosinac 2021. u 00:33
Pneumatomachi[1] (grčki: Πνευματομάχοι), također poznati kao makedonijanci (prema začetniku, konstantinopolskom biskupu Makedoniju I. (342.–360.)) ili polu-Arijanci u Konstantinopolu i Aleksandriji, bili su protivnici Nicejskog vjerovanja. Razvili su se u sektu koja je imala svoj procvat u zemljama susjednog Helesponta tijekom druge polovice četvrtog i početkom petog stoljeća. Nijekali su božanstvo Duha Svetoga, pa odakle dolazi grčki naziv Pneumatomachi ili 'Combators protiv Duha' (od πνεῦμα pneuma, duh + σάχη machē, bitka).
Vjerovanje
Crkveni izvori pripisuju biskupa Makedonija I. kao osnivača, mada su spisi samog Makedonija I. kao i oni Pneumatomaha izgubljeni, a ono što se tvrdi u vezi s njihovom doktrinom proizlazi iz polemičkih rasprava i opovrgnjivanja od strane crkvenih vođa, koji ih smatraju heretičkom sektom.
Makedonije je u potpunosti razvio svoje teološke poglede pred kraj svoga života, uključujući i kratki period odlaska u mirovinu prije njegove smrti, vjerojatno prije nego što se sekta ikako pojavila. Biskup Eleuzije Cizikuski[2] i biskup Maratonije Nikomedijski[3] su prihvatili pneumatomakijsku doktrinu, a potonji je bio glavni protagonist, i postigao je uspon vjerovanja u Carigradu, Trakiji, Bitiniji i Helespontu. Pod rimskim carem Julijanom, 361. do 363. AD, koji je osobno odbacivao kršćanstvo u korist novoplatonističkog poganstva i koji je tražio da se u Rimsko Carstvo vrati svom izvornom vjerskom eklekticizam, Pneumatomahi su vremenom stekli dovoljno snage da proglasi svoju neovisnost od oboje, Arijanaca kao i ortodoksnih.
Mada su u nekim pogledima podsjećala na arianizam, pneumatomahska uvjerenja su u suštini bila drugačija. Crkveni komentatori tvrde da su oboje zanijekali Božanstvo Duha Svetoga i da su promatrali supstanciju Isusa Krista kao "sličnu supstancu" (homoiousios[4]), ali ne "jednaku supstancu" (homoousios[5]) kao kod Boga Oca. Makedonijanci su podržavali Homousijansko[6] vjerovanje prema koncilima iz Antiohije[7] (264. - 269.) i onome iz Seleukije[8] (27. rujna 359. AD) dok su osudili i odbacili homoijansko uvjerenje Ariminijumskog koncila[9] (Koncil iz Riminija 359. AD) kao i ono Konstantinopolskog koncila[10], te su pozvali na sazivanje novih sinoda u uvjerenju da bi stekli podršku njihovim vjerovanjima i osudili svoje protivnike.
Papa Damaz I. ih je osudio 374. godine. Na svom vrhuncu, oko 380., sekta je zastupala još konzervativniji stav koji je, pored odbijanja božanstva Duha Svetoga, prihvatio konsubstancijalnost [11] Sina Isusa Krista. Njihovo učenje je osuđeno i odbačeno na Drugom ekumenskom saboru u Konstantinopolu 381. i uskoro su nestali.
Izvori
- ↑ "Makedonijanci" (engl.). catholic.org. https://www.catholic.org/encyclopedia/view.php?id=7332 Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Eleuzije Cizikuski" (engl.). referenceworks.brillonline.com. http://referenceworks.brillonline.com/entries/religion-past-and-present/eleusius-of-cyzicus-SIM_04219 Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Maratonije Nikomedijski" (engl.). /books.google.ba. https://books.google.ba/books?id=6_VJAwAAQBAJ&pg=RA1-PA281&dq=bishop+Marathonius&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi69ZjGm5TaAhWCDZoKHYRNDyoQ6AEILjAB#v=onepage&q=bishop%20Marathonius&f=false Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Homoiousios" (engl.). theopedia.com. https://www.theopedia.com/homoiousios Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Homoousion" (engl.). newadvent.org. http://www.newadvent.org/cathen/07449a.htm Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Homousiansko vjerovanje" (engl.). biblicalcyclopedia.com. https://www.theopedia.com/homoiousios Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Antiohijski koncili" (engl.). britannica.com. https://www.britannica.com/event/Council-of-Antioch Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Selucijski koncil" (engl.). biblehub.com. http://biblehub.com/library/sozomen/the_ecclesiastical_history_of_sozomenus/chapter_xxii_council_of_seleucia.htm Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Ariminijski koncil" (engl.). britannica.com. https://www.britannica.com/event/Council-of-Ariminum Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ "Konstantinopolski koncil (360.)" (engl.). /enacademic.com. http://enacademic.com/dic.nsf/enwiki/11582652/Council_of_Constantinople_%28360%29 Pristupljeno 30. ožujka 2018.
- ↑ Kȍnsupstancijālan (lat.: consubstantialis); koji je istovjetan u odnosu na svaku od triju Osoba u Presvetom Trojstvu. To je pridjev koji se koristi u latinskoj kršćanskoj kristologiji, koju je prvi osmislio Tertulijan u djelu "Protiv Hermogena 44", a koji ju je koristio da bi preveo grčki pojam homoousios. "Consubstantial" opisuje odnos između božanskih Osoba kršćanskog Trojstva i konstatira da je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti "od jedne supstance" po tome što je Sin "stvoren" prije svakog vremena "ili "vječnosti" od Očevog vlastitog bića, od kojega Duh, također, "nastavlja" u vječnosti. Na latinskom jeziku to je termin za homoousios.