Pasji prenosivi venerični tumor: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
← Starija izmjena
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)
 
Redak 2: Redak 2:
'''Pasji prenosivi venerični tumor''' ([[engleski|engl.]] ''canine transmissible venereal tumor'', [[akronim|akr.]] CTVT), katkad zvan '''prenosivi venerični tumor''' (engl. ''transmissible venereal tumor'', akr. TVT), '''Stickerov tumor''' i '''infekcijski sarkom''' jest histiocitni tumor [[pas]]a i ostalih kanida koji uglavnom zahvaća [[pasja reprodukcija#Pasja spolna anatomija i razvoj|vanjske genitalije]] a prenosi se sa životinje na životinju tijekom [[pasja reprodukcija#Kopulacija|kopulacije]]. Jedan je od samo triju poznatih [[prenosivi rak|prenosivih rakova]]; drugi je [[vražja lična tumorska bolest]], rak koji se javlja u [[tasmanski vrag|tasmanskih vragova]].
'''Pasji prenosivi venerični tumor''' ([[engleski|engl.]] ''canine transmissible venereal tumor'', [[akronim|akr.]] CTVT), katkad zvan '''prenosivi venerični tumor''' (engl. ''transmissible venereal tumor'', akr. TVT), '''Stickerov tumor''' i '''infekcijski sarkom''' jest histiocitni tumor [[pas]]a i ostalih kanida koji uglavnom zahvaća [[pasja reprodukcija#Pasja spolna anatomija i razvoj|vanjske genitalije]] a prenosi se sa životinje na životinju tijekom [[pasja reprodukcija#Kopulacija|kopulacije]]. Jedan je od samo triju poznatih [[prenosivi rak|prenosivih rakova]]; drugi je [[vražja lična tumorska bolest]], rak koji se javlja u [[tasmanski vrag|tasmanskih vragova]].


Same su tumorske stanice infekcijski agensi a tumori koji se formiraju nisu genetički povezani sa psom domaćinom.<ref name="livescience" /> Iako genom CTVT-a potječe od nekog kanida (vjerojatno [[pas|psa]], [[vuk]]a ili [[kojot]]a), on sada zapravo živi kao jednostanični, aseksualno reproduktivni (ali [[spolno prenosive bolesti|spolno prenosivi]]) patogen.<ref name="rebbeck">{{cite journal | author=Rebbeck CA, Thomas R, Breen M, Leroi AM, Burt A | year=2009. | title=Origins and Evolution of a Transmissible Cancer | journal=Evolution | volume=63 | issue=9 | pages=2340–2349 | url= |doi=10.1111/j.1558-5646.2009.00724.x | pmid=19453727 }}</ref> Sekvencijska analiza genoma sugerira da se odvojio od kanidâ prije 6.000 godina; vjerojatno puno ranije.<ref name="rebbeck" /> No [[najbliži zajednički predak]] ''postojećih'' tumora još je bliži: vjerojatno je potekao prije 200 do 2.500 godina.<ref name=livescience>{{Citiraj web |last=Choi |first=Charles Q. |title=Contagious Canine Cancer Spread by Parasites |publisher=LiveScience |date=10. kolovoza 2006. |url=http://www.livescience.com/animalworld/060810_dog_cancer.html |accessdate=11. kolovoza 2006.}}</ref><ref name="Murgia_2006">{{cite journal |last=Murgia |first=C |coauthors=[[Jonathan K. Pritchard|Pritchard JK]], Kim SY, Fassati A, Weiss RA |title=Clonal Origin and Evolution of a Transmissible Cancer |journal=Cell |volume=126 |issue=3 |pages=477–87 |date=11. kolovoza 2006. | pmid=16901782 | doi=10.1016/j.cell.2006.05.051 |pmc=2593932 }}</ref>
Same su tumorske stanice infekcijski agensi a tumori koji se formiraju nisu genetički povezani sa psom domaćinom.<ref name="livescience" /> Iako genom CTVT-a potječe od nekog kanida (vjerojatno [[pas|psa]], [[vuk]]a ili [[kojot]]a), on sada zapravo živi kao jednostanični, aseksualno reproduktivni (ali [[spolno prenosive bolesti|spolno prenosivi]]) patogen.<ref name="rebbeck">{{cite journal | author=Rebbeck CA, Thomas R, Breen M, Leroi AM, Burt A | year=2009. | title=Origins and Evolution of a Transmissible Cancer | journal=Evolution | volume=63 | issue=9 | pages=2340–2349 | url= |doi=10.1111/j.1558-5646.2009.00724.x | pmid=19453727 }}</ref> Sekvencijska analiza genoma sugerira da se odvojio od kanidâ prije 6.000 godina; vjerojatno puno ranije.<ref name="rebbeck" /> No [[najbliži zajednički predak]] ''postojećih'' tumora još je bliži: vjerojatno je potekao prije 200 do 2.500 godina.<ref name=livescience>{{Citiranje weba |last=Choi |first=Charles Q. |title=Contagious Canine Cancer Spread by Parasites |publisher=LiveScience |date=10. kolovoza 2006. |url=http://www.livescience.com/animalworld/060810_dog_cancer.html |accessdate=11. kolovoza 2006.}}</ref><ref name="Murgia_2006">{{cite journal |last=Murgia |first=C |coauthors=[[Jonathan K. Pritchard|Pritchard JK]], Kim SY, Fassati A, Weiss RA |title=Clonal Origin and Evolution of a Transmissible Cancer |journal=Cell |volume=126 |issue=3 |pages=477–87 |date=11. kolovoza 2006. | pmid=16901782 | doi=10.1016/j.cell.2006.05.051 |pmc=2593932 }}</ref>


Pasji TVT isprva je opisao ruski [[veterinar]] M. A. Novinski (1841. – 1914.) 1876. godine kada je demonstrirao da se tumor može transplantirati s jednog psa na drugog inficiravši ih tumorskim stanicama.<ref name=Martins_2005>{{Citiraj web|author=Mello Martins, M.I.; de Souza, F. Ferreira; Gobello, C.|year=2005.|title=Canine transmissible venereal tumor: Etiology, pathology, diagnosis and treatment|work=Recent Advances in Small Animal Reproduction|url=http://www.ivis.org/advances/Concannon/gobello2/chapter.asp?LA=1|accessdate=25. svibnja 2006.}}</ref> Stickerov sarkom najstarija je poznata linija raka i usto je trenutačno najbolji model stanica infekcijskog raka. Sarkom je nazvan po [[Anton Sticker|Antonu Stickeru]] (1861. – 1944.), njemačkom veterinaru i liječniku koji je između 1902. i 1905. proveo opsežna ispitivanja naravi ovog tumora na institutu u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]] kojim je ravnao [[Paul Ehrlich]].<ref>[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23242224 Wunderlich, V. 2012. ''Anton Sticker (1861-1944) and the Sticker's sarcoma of dogs. A current model for infectious cancer cells''. Tierarztl Prax Ausg K Kleintiere Heimtiere: 40(6), str. 432-7.]</ref>
Pasji TVT isprva je opisao ruski [[veterinar]] M. A. Novinski (1841. – 1914.) 1876. godine kada je demonstrirao da se tumor može transplantirati s jednog psa na drugog inficiravši ih tumorskim stanicama.<ref name=Martins_2005>{{Citiranje weba|author=Mello Martins, M.I.; de Souza, F. Ferreira; Gobello, C.|year=2005.|title=Canine transmissible venereal tumor: Etiology, pathology, diagnosis and treatment|work=Recent Advances in Small Animal Reproduction|url=http://www.ivis.org/advances/Concannon/gobello2/chapter.asp?LA=1|accessdate=25. svibnja 2006.}}</ref> Stickerov sarkom najstarija je poznata linija raka i usto je trenutačno najbolji model stanica infekcijskog raka. Sarkom je nazvan po [[Anton Sticker|Antonu Stickeru]] (1861. – 1944.), njemačkom veterinaru i liječniku koji je između 1902. i 1905. proveo opsežna ispitivanja naravi ovog tumora na institutu u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]] kojim je ravnao [[Paul Ehrlich]].<ref>[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23242224 Wunderlich, V. 2012. ''Anton Sticker (1861-1944) and the Sticker's sarcoma of dogs. A current model for infectious cancer cells''. Tierarztl Prax Ausg K Kleintiere Heimtiere: 40(6), str. 432-7.]</ref>


== Biologija ==
== Biologija ==
Redak 12: Redak 12:
Stanice CTVT-a imaju manje [[kromosom]]a od normalnih stanica. Pasje stanice obično imaju 78 kromosoma; tumorske stanice CTVT-a sadrže 57-64 kromosoma<ref name=Martins_2005/> koji su vrlo različiti u izgledu od normalnih pasjih kromosoma. Svi su pasji kromosomi osim [[kromosom X|X]]-a i [[kromosom Y|Y]]-a [[akrocentrični kromosom|akrocentrični]], dakle imaju [[centromera|centromeru]] vrlo blizu jednog kraja kromosoma, dok su mnogi kromosomi CTVT-a metacentrični ili submetacentrični, dakle imaju centromeru bliže sredini.<ref name=Hasler>{{cite journal |author=Hasler A, Weber W |title=Theriogenology question of the month. Transmissible venereal tumor (TVT) |journal=J. Am. Vet. Med. Assoc. |volume=216 |issue=10 |pages=1557–9 |year=2000. |pmid=10825939}}</ref> Ne postoji dokaz da tumor uzrokuje [[virus]] ili virusu sličan organizam. Infekcijski agens pasjeg prenosivog veneričnog tumora jest sama stanica raka a tumor je klonalna porijekla. Sve tumorske stanice ovog tipa raka dijele ekstremno sličan genetički kod koji je često ako već ne uvijek nepovezan s [[DNA]] svojega domaćina. Specifično govoreći, element [[retrotranspozon#LINE-ovi|LINE-1]] (engl. ''long interspersed nuclear element'') u tumorskim stanicama nalazi se na različitoj lokaciji u odnosu na normalnu pasju DNA.<ref name="Murgia_2006" /> Ovime je demonstrirano da tumori ne nastaju iz zasebnih [[rak|kancerogenih]] transformacija u pojedinim životinjama. Maligne se tumorske stanice umjesto toga prenose s jednog psa na drugog.<ref name="Murgia_2006" /><ref>Dingli D, Nowak MA.  Cancer biology: infectious tumour cells. Nature. 7. rujna 2006. 443 (7107): 35–6. B).</ref>
Stanice CTVT-a imaju manje [[kromosom]]a od normalnih stanica. Pasje stanice obično imaju 78 kromosoma; tumorske stanice CTVT-a sadrže 57-64 kromosoma<ref name=Martins_2005/> koji su vrlo različiti u izgledu od normalnih pasjih kromosoma. Svi su pasji kromosomi osim [[kromosom X|X]]-a i [[kromosom Y|Y]]-a [[akrocentrični kromosom|akrocentrični]], dakle imaju [[centromera|centromeru]] vrlo blizu jednog kraja kromosoma, dok su mnogi kromosomi CTVT-a metacentrični ili submetacentrični, dakle imaju centromeru bliže sredini.<ref name=Hasler>{{cite journal |author=Hasler A, Weber W |title=Theriogenology question of the month. Transmissible venereal tumor (TVT) |journal=J. Am. Vet. Med. Assoc. |volume=216 |issue=10 |pages=1557–9 |year=2000. |pmid=10825939}}</ref> Ne postoji dokaz da tumor uzrokuje [[virus]] ili virusu sličan organizam. Infekcijski agens pasjeg prenosivog veneričnog tumora jest sama stanica raka a tumor je klonalna porijekla. Sve tumorske stanice ovog tipa raka dijele ekstremno sličan genetički kod koji je često ako već ne uvijek nepovezan s [[DNA]] svojega domaćina. Specifično govoreći, element [[retrotranspozon#LINE-ovi|LINE-1]] (engl. ''long interspersed nuclear element'') u tumorskim stanicama nalazi se na različitoj lokaciji u odnosu na normalnu pasju DNA.<ref name="Murgia_2006" /> Ovime je demonstrirano da tumori ne nastaju iz zasebnih [[rak|kancerogenih]] transformacija u pojedinim životinjama. Maligne se tumorske stanice umjesto toga prenose s jednog psa na drugog.<ref name="Murgia_2006" /><ref>Dingli D, Nowak MA.  Cancer biology: infectious tumour cells. Nature. 7. rujna 2006. 443 (7107): 35–6. B).</ref>


CTVT je najčešće viđen u [[pasja reprodukcija|seksualno aktivnih pasa]] u [[tropi|tropskim]] i [[suptropi|suptropskim]] klimatskim predjelima. Bolest se širi pri [[pasja reprodukcija|parenju pasa]] a može se čak prenijeti između [[Canidae|ostalih vrsta kanida]] poput [[lisica]] i [[kojot]]a.<ref>{{cite journal |author=Mukaratirwa S, Gruys E |title=Canine transmissible venereal tumour: cytogenetic origin, immunophenotype, and immunobiology. A review |journal=The Veterinary quarterly |volume=25 |issue=3 |pages=101–11 |year=2003. |pmid=14535580 |doi=10.1080/01652176.2003.9695151}}</ref> Do spontane regresije tumora može doći vjerojatno zbog odgovora [[imunosni sustav|imunosnog sustava]].<ref name=Stettner>{{cite journal |author=Stettner N, Brenner O, Eilam R, Harmelin A |title=Pegylated liposomal doxorubicin as a chemotherapeutic agent for treatment of canine transmissible venereal tumor in murine models |journal=J. Vet. Med. Sci. |volume=67 |issue=11 |pages=1133–9 |year=2005. |pmid=16327225 |doi=10.1292/jvms.67.1133}}</ref> CCTVT prolazi kroz predvidljiv ciklus: inicijalna faza rasta od četiriju do šest mjeseci (faza P), stabilna faza i faza regresije (faza R),<ref>{{cite journal |author=Liao K, Hung S, Hsiao Y, Bennett M, Chu R |title=Canine transmissible venereal tumor cell depletion of B lymphocytes: molecule(s) specifically toxic for B cells |journal=Vet. Immunol. Immunopathol. |volume=92 |issue=3–4 |pages=149–62 |year=2003. |pmid=12730015 |doi=10.1016/S0165-2427(03)00032-1}}</ref> iako neće svi CTVT-ovi regredirati. Tumor često ne [[metastaza|metastazira]] (događa se u oko 5 posto slučajeva),<ref>{{Citiraj web |title=Canine Transmissible Venereal Tumor: Introduction |work=The Merck Veterinary Manual |date=2006. |url=http://www.merckvetmanual.com/mvm/index.jsp?cfile=htm/bc/112500.htm |accessdate=24. travnja 2007. }}</ref> osim u štenaca i [[imunodeficijencija|imunokompromitiranih]] pasa. Metastazama su obično zahvaćeni regionalni [[limfni čvorovi]], no može se vidjeti i u [[koža|koži]], [[mozak|mozgu]], [[oko|oku]], [[jetra|jetri]], [[slezena|slezeni]], [[testis]]u i [[mišić]]u.<ref name=Rogers>{{cite journal |author=Rogers K, Walker M, Dillon H |title=Transmissible venereal tumor: a retrospective study of 29 cases |journal=Journal of the American Animal Hospital Association |volume=34 |issue=6 |pages=463–70 |year=1998. |pmid=9826280}}</ref> [[Biopsija]] je nužna za dijagnozu.
CTVT je najčešće viđen u [[pasja reprodukcija|seksualno aktivnih pasa]] u [[tropi|tropskim]] i [[suptropi|suptropskim]] klimatskim predjelima. Bolest se širi pri [[pasja reprodukcija|parenju pasa]] a može se čak prenijeti između [[Canidae|ostalih vrsta kanida]] poput [[lisica]] i [[kojot]]a.<ref>{{cite journal |author=Mukaratirwa S, Gruys E |title=Canine transmissible venereal tumour: cytogenetic origin, immunophenotype, and immunobiology. A review |journal=The Veterinary quarterly |volume=25 |issue=3 |pages=101–11 |year=2003. |pmid=14535580 |doi=10.1080/01652176.2003.9695151}}</ref> Do spontane regresije tumora može doći vjerojatno zbog odgovora [[imunosni sustav|imunosnog sustava]].<ref name=Stettner>{{cite journal |author=Stettner N, Brenner O, Eilam R, Harmelin A |title=Pegylated liposomal doxorubicin as a chemotherapeutic agent for treatment of canine transmissible venereal tumor in murine models |journal=J. Vet. Med. Sci. |volume=67 |issue=11 |pages=1133–9 |year=2005. |pmid=16327225 |doi=10.1292/jvms.67.1133}}</ref> CCTVT prolazi kroz predvidljiv ciklus: inicijalna faza rasta od četiriju do šest mjeseci (faza P), stabilna faza i faza regresije (faza R),<ref>{{cite journal |author=Liao K, Hung S, Hsiao Y, Bennett M, Chu R |title=Canine transmissible venereal tumor cell depletion of B lymphocytes: molecule(s) specifically toxic for B cells |journal=Vet. Immunol. Immunopathol. |volume=92 |issue=3–4 |pages=149–62 |year=2003. |pmid=12730015 |doi=10.1016/S0165-2427(03)00032-1}}</ref> iako neće svi CTVT-ovi regredirati. Tumor često ne [[metastaza|metastazira]] (događa se u oko 5 posto slučajeva),<ref>{{Citiranje weba |title=Canine Transmissible Venereal Tumor: Introduction |work=The Merck Veterinary Manual |date=2006. |url=http://www.merckvetmanual.com/mvm/index.jsp?cfile=htm/bc/112500.htm |accessdate=24. travnja 2007. }}</ref> osim u štenaca i [[imunodeficijencija|imunokompromitiranih]] pasa. Metastazama su obično zahvaćeni regionalni [[limfni čvorovi]], no može se vidjeti i u [[koža|koži]], [[mozak|mozgu]], [[oko|oku]], [[jetra|jetri]], [[slezena|slezeni]], [[testis]]u i [[mišić]]u.<ref name=Rogers>{{cite journal |author=Rogers K, Walker M, Dillon H |title=Transmissible venereal tumor: a retrospective study of 29 cases |journal=Journal of the American Animal Hospital Association |volume=34 |issue=6 |pages=463–70 |year=1998. |pmid=9826280}}</ref> [[Biopsija]] je nužna za dijagnozu.


Uspjeh ove jednostanične linije, koja se smatra najdužom kontinuirano propagiranom staničnom linijom na svijetu, može se pripisati tumorskom načinu prijenosa u specifičnom sustavu domaćina. Premda direktni kontakt općenito nije jako učinkovit način prijenosa, CTVT koristi prednost [[učinak popularnog oca|učinka popularnog oca]] u domaćih pasa. Pojedinačni mužjak može proizvesti na desetke legala tijekom svojeg života, omogućivši tumoru da pogodi mnogo više ženkâ nego što bi to bio slučaj da je domaćin neka monogamna vrsta. Razumijevanje epidemiologije CTVT-a pružit će uvide u populacije koje mogu iskusiti izloženost CTVT-u i informacije o prevalenciji bolesti. CTVT se češće može naći u umjerenim klimatskim predjelima gdje postoje velike populacije pasa lutalica, no malo se zna o detaljima prijenosa.<ref>Bridgett M. vonHoldt and Elaine A. Ostrander. The Singular History of a Canine Transmissible Tumor. Cell. 126. 2006.</ref>
Uspjeh ove jednostanične linije, koja se smatra najdužom kontinuirano propagiranom staničnom linijom na svijetu, može se pripisati tumorskom načinu prijenosa u specifičnom sustavu domaćina. Premda direktni kontakt općenito nije jako učinkovit način prijenosa, CTVT koristi prednost [[učinak popularnog oca|učinka popularnog oca]] u domaćih pasa. Pojedinačni mužjak može proizvesti na desetke legala tijekom svojeg života, omogućivši tumoru da pogodi mnogo više ženkâ nego što bi to bio slučaj da je domaćin neka monogamna vrsta. Razumijevanje epidemiologije CTVT-a pružit će uvide u populacije koje mogu iskusiti izloženost CTVT-u i informacije o prevalenciji bolesti. CTVT se češće može naći u umjerenim klimatskim predjelima gdje postoje velike populacije pasa lutalica, no malo se zna o detaljima prijenosa.<ref>Bridgett M. vonHoldt and Elaine A. Ostrander. The Singular History of a Canine Transmissible Tumor. Cell. 126. 2006.</ref>

Posljednja izmjena od 1. prosinac 2021. u 23:41

Datoteka:Canine transmissible venereal tumor cytology.JPG
citologija pasjeg prenosivog veneričnog tumora

Pasji prenosivi venerični tumor (engl. canine transmissible venereal tumor, akr. CTVT), katkad zvan prenosivi venerični tumor (engl. transmissible venereal tumor, akr. TVT), Stickerov tumor i infekcijski sarkom jest histiocitni tumor pasa i ostalih kanida koji uglavnom zahvaća vanjske genitalije a prenosi se sa životinje na životinju tijekom kopulacije. Jedan je od samo triju poznatih prenosivih rakova; drugi je vražja lična tumorska bolest, rak koji se javlja u tasmanskih vragova.

Same su tumorske stanice infekcijski agensi a tumori koji se formiraju nisu genetički povezani sa psom domaćinom.[1] Iako genom CTVT-a potječe od nekog kanida (vjerojatno psa, vuka ili kojota), on sada zapravo živi kao jednostanični, aseksualno reproduktivni (ali spolno prenosivi) patogen.[2] Sekvencijska analiza genoma sugerira da se odvojio od kanidâ prije 6.000 godina; vjerojatno puno ranije.[2] No najbliži zajednički predak postojećih tumora još je bliži: vjerojatno je potekao prije 200 do 2.500 godina.[1][3]

Pasji TVT isprva je opisao ruski veterinar M. A. Novinski (1841. – 1914.) 1876. godine kada je demonstrirao da se tumor može transplantirati s jednog psa na drugog inficiravši ih tumorskim stanicama.[4] Stickerov sarkom najstarija je poznata linija raka i usto je trenutačno najbolji model stanica infekcijskog raka. Sarkom je nazvan po Antonu Stickeru (1861. – 1944.), njemačkom veterinaru i liječniku koji je između 1902. i 1905. proveo opsežna ispitivanja naravi ovog tumora na institutu u Frankfurtu na Majni kojim je ravnao Paul Ehrlich.[5]

Biologija

CTVT je histiocitni tumor koji se može prenositi među psima putem koitusa, lizanja, grizenja i njušenja područja zaraženih tumorom. Koncept da je tumor prirodno prenosiv kao alograft nastao je na osnovi triju važnih opservacija. Prvo, CTVT se može eksperimentalno inducirati jedino transplantiranjem živih tumorskih stanica, a ne ubijenim stanicama ili staničnim filtratima. Drugo, tumorski je kariotip aneuploidan, no nema karakterističnih markerskih kromosoma ni u jednom tumoru prikupljenom u raznim geografskim regijama. Treće, insercija dugačkog razasutog jezgrenog elementa (LINE-1) blizu c-myca je pronađena u svim dosad proučenim tumorima i može se rabiti kao dijagnostički marker za potvrdu da je tumor CTVT.[3]

Stanice CTVT-a imaju manje kromosoma od normalnih stanica. Pasje stanice obično imaju 78 kromosoma; tumorske stanice CTVT-a sadrže 57-64 kromosoma[4] koji su vrlo različiti u izgledu od normalnih pasjih kromosoma. Svi su pasji kromosomi osim X-a i Y-a akrocentrični, dakle imaju centromeru vrlo blizu jednog kraja kromosoma, dok su mnogi kromosomi CTVT-a metacentrični ili submetacentrični, dakle imaju centromeru bliže sredini.[6] Ne postoji dokaz da tumor uzrokuje virus ili virusu sličan organizam. Infekcijski agens pasjeg prenosivog veneričnog tumora jest sama stanica raka a tumor je klonalna porijekla. Sve tumorske stanice ovog tipa raka dijele ekstremno sličan genetički kod koji je često ako već ne uvijek nepovezan s DNA svojega domaćina. Specifično govoreći, element LINE-1 (engl. long interspersed nuclear element) u tumorskim stanicama nalazi se na različitoj lokaciji u odnosu na normalnu pasju DNA.[3] Ovime je demonstrirano da tumori ne nastaju iz zasebnih kancerogenih transformacija u pojedinim životinjama. Maligne se tumorske stanice umjesto toga prenose s jednog psa na drugog.[3][7]

CTVT je najčešće viđen u seksualno aktivnih pasa u tropskim i suptropskim klimatskim predjelima. Bolest se širi pri parenju pasa a može se čak prenijeti između ostalih vrsta kanida poput lisica i kojota.[8] Do spontane regresije tumora može doći vjerojatno zbog odgovora imunosnog sustava.[9] CCTVT prolazi kroz predvidljiv ciklus: inicijalna faza rasta od četiriju do šest mjeseci (faza P), stabilna faza i faza regresije (faza R),[10] iako neće svi CTVT-ovi regredirati. Tumor često ne metastazira (događa se u oko 5 posto slučajeva),[11] osim u štenaca i imunokompromitiranih pasa. Metastazama su obično zahvaćeni regionalni limfni čvorovi, no može se vidjeti i u koži, mozgu, oku, jetri, slezeni, testisu i mišiću.[12] Biopsija je nužna za dijagnozu.

Uspjeh ove jednostanične linije, koja se smatra najdužom kontinuirano propagiranom staničnom linijom na svijetu, može se pripisati tumorskom načinu prijenosa u specifičnom sustavu domaćina. Premda direktni kontakt općenito nije jako učinkovit način prijenosa, CTVT koristi prednost učinka popularnog oca u domaćih pasa. Pojedinačni mužjak može proizvesti na desetke legala tijekom svojeg života, omogućivši tumoru da pogodi mnogo više ženkâ nego što bi to bio slučaj da je domaćin neka monogamna vrsta. Razumijevanje epidemiologije CTVT-a pružit će uvide u populacije koje mogu iskusiti izloženost CTVT-u i informacije o prevalenciji bolesti. CTVT se češće može naći u umjerenim klimatskim predjelima gdje postoje velike populacije pasa lutalica, no malo se zna o detaljima prijenosa.[13]

Znakovi i simptomi

U muških pasa tumor pogađa penis ili prepucij. U kuja tumor pogađa vaginu ili labije. Rijetko su pogođeni usta ili nos.[14] Tumor često ima izgled cvjetače. Znakovi genitalnog TVT-a uključuju iscjedak iz prepucija i u nekim slučajevima urinarnu retenciju zbog blokade uretre.[6] Znakovi nazalnog TVT-a uključuju oronazalne fistule, krvarenje iz nosa i drugi nazalni iscjedak, oticanje lica i povećanje submandibularnih limfnih čvorova.[15]

Terapija

Kemoterapija je vrlo učinkovita protiv TVT-a, no sam kirurški zahvat može dovesti do povratka bolesti. Kirurgija može biti otežana zbog lokacije ovih tumora. Prognoza o potpunoj remisiji s kemoterapijom je izvrsna.[16] Najčešće rabljeni kemoterapijski agensi protiv TVT-a su vinkristin, vinblastin i doksorubicin.[9] Terapija zračenjem može biti učinkovita kada kemoterapija ne djeluje.[12]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. ↑ 2,0 2,1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3
    • Nepoznat parametar: coauthors
    • Nepoznat parametar: pmc
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
  4. ↑ 4,0 4,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  5. ↑ Wunderlich, V. 2012. Anton Sticker (1861-1944) and the Sticker's sarcoma of dogs. A current model for infectious cancer cells. Tierarztl Prax Ausg K Kleintiere Heimtiere: 40(6), str. 432-7.
  6. ↑ 6,0 6,1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  7. ↑ Dingli D, Nowak MA. Cancer biology: infectious tumour cells. Nature. 7. rujna 2006. 443 (7107): 35–6. B).
  8. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  9. ↑ 9,0 9,1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  10. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  11. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  12. ↑ 12,0 12,1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  13. ↑ Bridgett M. vonHoldt and Elaine A. Ostrander. The Singular History of a Canine Transmissible Tumor. Cell. 126. 2006.
  14. ↑ Morrison, Wallace B. (1998.) Cancer in Dogs and Cats.
  15. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  16. ↑ Ettinger, Stephen J.;Feldman, Edward C. (1995.) Textbook of Veterinary Internal Medicine.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pasji_prenosivi_venerični_tumor&oldid=361230"