m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
'''Makedonije I. Konstantinopolski''', bio je ''konstantinopolski''<ref>Postoji dvojba oko tadašnjeg povjesnog naziva mjesta koje nazivamo Konstantinopol, i onoga koji se stvarno koristio u tome periodu. Naime, taj, danas najveći turski grad, kroz povijest je imao mnoga imena. Stari Grci su nazivali naselje na tom mjestu ''Byzantion'' (Βυζάντιον), a Rimljani ''Byzantium''. Taj je naziv prevladavao tijekom većeg dijela [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] tj. u doba [[Bizant|bizantskog Carstva]]. Prema tome izvjesno je da je ''Makedonije I.'', kao i svi njegovi suvremenici, nosio naziv ''biskupa bizantskog''. Nešto kasnije je postao dominantan naziv ''Konstantinopol'', po rimskom caru [[Konstantin I. Veliki|Konstantinu I. Velikom]] koji je iz [[Rim]]a onamo premjestio prijestolnicu Carstva 11. svibnja 330.godine.<br>Pod vladavinom [[Mustafa Kemal Atatürk|Atatürka]], 1930. godine, u [[Turska|Republici Turskoj]] je izdan zakon po kojem je iz upotrebe izbačeno ime ''Konstantinopol'' a uvedeno [[Istanbul]].<br> | '''Makedonije I. Konstantinopolski''', bio je ''konstantinopolski''<ref>Postoji dvojba oko tadašnjeg povjesnog naziva mjesta koje nazivamo Konstantinopol, i onoga koji se stvarno koristio u tome periodu. Naime, taj, danas najveći turski grad, kroz povijest je imao mnoga imena. Stari Grci su nazivali naselje na tom mjestu ''Byzantion'' (Βυζάντιον), a Rimljani ''Byzantium''. Taj je naziv prevladavao tijekom većeg dijela [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] tj. u doba [[Bizant|bizantskog Carstva]]. Prema tome izvjesno je da je ''Makedonije I.'', kao i svi njegovi suvremenici, nosio naziv ''biskupa bizantskog''. Nešto kasnije je postao dominantan naziv ''Konstantinopol'', po rimskom caru [[Konstantin I. Veliki|Konstantinu I. Velikom]] koji je iz [[Rim]]a onamo premjestio prijestolnicu Carstva 11. svibnja 330.godine.<br>Pod vladavinom [[Mustafa Kemal Atatürk|Atatürka]], 1930. godine, u [[Turska|Republici Turskoj]] je izdan zakon po kojem je iz upotrebe izbačeno ime ''Konstantinopol'' a uvedeno [[Istanbul]].<br> | ||
Zanimljivo je da, nakon osmanskog osvajanja Konstantinopola 1453. godine, Turci isprva nisu preferirali naziv Istanbul, koji koriste danas. Naime, isprva je u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] dominirao naziv ''Kostantiniyye'', kao varijanta imena ''Konstantinopol''. U slavenskim jezicima prisutan je bio i naziv ''Carigrad'', koji se i danas dijelom koristi. [[Vikinzi]] su Istanbul nazivali ''Mikligarðr''.</ref> [[biskup]] sredinom četvrtog stoljeća. Bio je [[Arijanstvo|arijanac]], [[Krivovjerje|heretik]], a uz potporu [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimskog cara]] na istoku [[Konstancije II.|Konstancija II.]] (vladao 337.- 361..), poluarijanska struja ga je uspjela postaviti kao [[Carigrad|konstantinopolskog]]<ref name="A1">{{ | Zanimljivo je da, nakon osmanskog osvajanja Konstantinopola 1453. godine, Turci isprva nisu preferirali naziv Istanbul, koji koriste danas. Naime, isprva je u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] dominirao naziv ''Kostantiniyye'', kao varijanta imena ''Konstantinopol''. U slavenskim jezicima prisutan je bio i naziv ''Carigrad'', koji se i danas dijelom koristi. [[Vikinzi]] su Istanbul nazivali ''Mikligarðr''.</ref> [[biskup]] sredinom četvrtog stoljeća. Bio je [[Arijanstvo|arijanac]], [[Krivovjerje|heretik]], a uz potporu [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimskog cara]] na istoku [[Konstancije II.|Konstancija II.]] (vladao 337.- 361..), poluarijanska struja ga je uspjela postaviti kao [[Carigrad|konstantinopolskog]]<ref name="A1">{{Citiranje weba |url=https://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1248|title=Aleksandar Konstantinopolski|work=catholic.org|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Aleksandar Konstantinopolski}}</ref> [[biskup]]a. Bio je biskup tijekom dva razdoblja: od 342. do 349. i od 351. do 360. AD. | ||
==Život== | ==Život== | ||
Malo se zna o životu Makedonija prije nego što je postao kandidat za konstantinopolskog biskupa, 340. [[Anno Domini|AD]], a što se desilo odmah nakon smrti biskupa [[Aleksandar Konstantinopolski|sv. Aleksandra]]<ref name="A1">{{ | Malo se zna o životu Makedonija prije nego što je postao kandidat za konstantinopolskog biskupa, 340. [[Anno Domini|AD]], a što se desilo odmah nakon smrti biskupa [[Aleksandar Konstantinopolski|sv. Aleksandra]]<ref name="A1">{{Citiranje weba |url=https://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1248|title=Aleksandar Konstantinopolski|work=catholic.org|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Aleksandar Konstantinopolski}}</ref>. U to doba su ga podržavali arijanci u borbi protiv pravoslavnog biskupa [[Pavle Konstantinopolski|sv. Pavla Ispovjednika]]<ref name="A2">{{Citiranje weba |url=https://oca.org/saints/lives/2010/11/06/103185-st-paul-the-confessor-the-archbishop-of-constantinople|title=Sv. Pavle Ispovjednik|work=oca.org|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Sv. Pavle Ispovjednik}}</ref> koji je na biskupskom Tronu naslijedio sv. Aleksandra. | ||
Nakon smrti [[Dodatak:popis rimskih careva|rimskog cara]] [[Konstantin I. Veliki|Konstantina I.Velikog]], 337. godine, u [[Bizant|istočnom rimskom carstvu]] ga je naslijedio njegov sin [[Konstancije II.]] Stigavši u Konstantinopol 339. godine, sazvao je vijeće arijanskih biskupa koji su odmah donijeli odluku o protjerivanju biskupa Pavla, te su postavili [[Eusebije Nikomedijski|Eusebija Nicomedijskog]] na tron biskupa kontstantinopolskog, na veliko razočaranje Makedonija. | Nakon smrti [[Dodatak:popis rimskih careva|rimskog cara]] [[Konstantin I. Veliki|Konstantina I.Velikog]], 337. godine, u [[Bizant|istočnom rimskom carstvu]] ga je naslijedio njegov sin [[Konstancije II.]] Stigavši u Konstantinopol 339. godine, sazvao je vijeće arijanskih biskupa koji su odmah donijeli odluku o protjerivanju biskupa Pavla, te su postavili [[Eusebije Nikomedijski|Eusebija Nicomedijskog]] na tron biskupa kontstantinopolskog, na veliko razočaranje Makedonija. | ||
==Biskupstvo== | ==Biskupstvo== | ||
Nakon smrti Eusebija 341. godinne, ponovno je oživjelo nadmetanje i neprijateljstvo između pristaša Pavla s jedne, i Makedonija s druge strane, pri čemu je svaka strana ostala pri svom prvobitnom izboru, tako da su 342. godine, istovremeno obojica izabrana za konstantinopolskog biskupa. Konstancije je, međutim, poslao svog [[general]]a ''Hermogena''<ref name="A3">{{ | Nakon smrti Eusebija 341. godinne, ponovno je oživjelo nadmetanje i neprijateljstvo između pristaša Pavla s jedne, i Makedonija s druge strane, pri čemu je svaka strana ostala pri svom prvobitnom izboru, tako da su 342. godine, istovremeno obojica izabrana za konstantinopolskog biskupa. Konstancije je, međutim, poslao svog [[general]]a ''Hermogena''<ref name="A3">{{Citiranje weba|url=http://biblehub.com/library/sozomen/the_ecclesiastical_history_of_sozomenus/chapter_vii_high_priests_of_rome.htm|title=general Hermogen|work=oca.org|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=general Hermogen}}</ref> da ponovno protjera biskupa Pavla. To je rezultiralo općim neredima, tijekom kojih je ''Hermogen'' ubijen a njegovo tijelo je bilo vučeno po ulicama grada. | ||
Čuvši za to, Konstancije je odmah napustio [[Antiohija|Antiohiju]] i po dolasku u Konstantinopol kaznio tamošnje stanovništvo time što ih je lišio polovice dnevnog sljedovanja kukuruza. Pavle je bio protjeran, dok je Makedonije bio ozbiljno optužen za svoj dio krivice u tim neredima, kao i za zaređivanje bez carskog odobrenja; ali unatoč svemu arijanisti su trijumfirali. Makedoniju je opet bilo dopušteno da služi u crkvi u kojoj je bio zaređen. Pavle je otišao u [[Rim]], gdje je papa [[Julije I.]], njega i [[Atanazije Aleksandrijski|Atanazija Aleksandrijskog]] kao i druge prognane biskupe uputio da se vrate nazad u svoje crkve i dao im pisma u kojima je osudio sve one koji su ih protjerali. [[Prefekt]] Filip je izdao nove zapovijedi cara Konstancija koje su ubrzale Pavlovo izgnanstvo u [[Solun]] i vraćanje Makedonija na položaj biskupa, ali sve to nije prošlo bez krvoprolića.<br> | Čuvši za to, Konstancije je odmah napustio [[Antiohija|Antiohiju]] i po dolasku u Konstantinopol kaznio tamošnje stanovništvo time što ih je lišio polovice dnevnog sljedovanja kukuruza. Pavle je bio protjeran, dok je Makedonije bio ozbiljno optužen za svoj dio krivice u tim neredima, kao i za zaređivanje bez carskog odobrenja; ali unatoč svemu arijanisti su trijumfirali. Makedoniju je opet bilo dopušteno da služi u crkvi u kojoj je bio zaređen. Pavle je otišao u [[Rim]], gdje je papa [[Julije I.]], njega i [[Atanazije Aleksandrijski|Atanazija Aleksandrijskog]] kao i druge prognane biskupe uputio da se vrate nazad u svoje crkve i dao im pisma u kojima je osudio sve one koji su ih protjerali. [[Prefekt]] Filip je izdao nove zapovijedi cara Konstancija koje su ubrzale Pavlovo izgnanstvo u [[Solun]] i vraćanje Makedonija na položaj biskupa, ali sve to nije prošlo bez krvoprolića.<br> | ||
Makedonije je ostao na Tronu biskupa u Konstantinopolu oko šest godina, do 349. godine, dok su cijeli taj period obilježila pisma i delegati, papa i carevi, sinode i protu-sinode koji su raspravljali i osporavali postupke prema Pavlu i Atanaziju. | Makedonije je ostao na Tronu biskupa u Konstantinopolu oko šest godina, do 349. godine, dok su cijeli taj period obilježila pisma i delegati, papa i carevi, sinode i protu-sinode koji su raspravljali i osporavali postupke prema Pavlu i Atanaziju. | ||
Godine 349. opasnost od izbijanja rata, kojim je zaprijetio car [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadnog rimskog carstva]] [[Konstans I.]], potakla je Konstancija da ponovo postavi Pavla na mjesto biskupa, nakon čega se Makedonije morao povući u skrovitu crkvu. Međutim, nakon ubojstva Konstancijevog brata, cara Zapadnog rimskog carstva Konstansa I., koje se dogodilo, sljedeće, 350. godine, Istočno rimsko carstvo je došlo pod potpunu kontrolu Konstancija, nakon čega je Pavle ponovno prognan. Uslijedili su carski dekreti, koji su doveli do toga da su arijanci ustvrdili kako su dominantna frakcija u crkvi.<br> | Godine 349. opasnost od izbijanja rata, kojim je zaprijetio car [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadnog rimskog carstva]] [[Konstans I.]], potakla je Konstancija da ponovo postavi Pavla na mjesto biskupa, nakon čega se Makedonije morao povući u skrovitu crkvu. Međutim, nakon ubojstva Konstancijevog brata, cara Zapadnog rimskog carstva Konstansa I., koje se dogodilo, sljedeće, 350. godine, Istočno rimsko carstvo je došlo pod potpunu kontrolu Konstancija, nakon čega je Pavle ponovno prognan. Uslijedili su carski dekreti, koji su doveli do toga da su arijanci ustvrdili kako su dominantna frakcija u crkvi.<br> | ||
Vjeruje se da je Makedoniju signaliziran njegov povratak na vlast djelima koja ga, ako su istinita, označavaju kao okrutnog ekstremista. [[Novatijanizam|Novatijanisti]]<ref name="A5">{{ | Vjeruje se da je Makedoniju signaliziran njegov povratak na vlast djelima koja ga, ako su istinita, označavaju kao okrutnog ekstremista. [[Novatijanizam|Novatijanisti]]<ref name="A5">{{Citiranje weba|url=http://www.newadvent.org/cathen/11138a.htm|title=Novatianizam|work=oca.org|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Novatianizam}}</ref><ref>''[[Novatijan]]'' je bio [[šizma]]tik u trećem stoljeću, i osnivač je sekte pod imenom ''[[Novatijanizam|novatijanizam]]''; bio je rimski svećenik i postao protupapa. Naime, trojica biskupa su ga 251. AD imenovali papom, i tim činom ga suprostavili zvanićno imenovanom papi [[Kornelije|Korneliju]].</ref> su možda stradali mnogo gore nego ''pravoslavci'', pa su neki od njih očajnički odupirali: oni iz Konstantinopola su sklanjali građevinski materijal za njihove crkve u daleka predgrađa; a oni iz Mantinija u [[Paflagonija|Paflagoniji]]<ref name="A7">[[:en:Paphlagonia]]</ref> su se izlagali opasnosti da ih carski vojnici protjeraju iz njihovog doma. "Makedonijevi podvizi", kaže [[Sokrat Skolastik]], "u ime kršćanstva, sastojali su se od ubojstava, bitaka, zatvora i građanskih ratova". | ||
==Kraj carske naklonosti== | ==Kraj carske naklonosti== | ||
Akt presumpcije<ref name="A8">{{ | Akt presumpcije<ref name="A8">{{Citiranje weba|url=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50224|title=Presumpcija|work=enciklopedija.hr|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=hrvatski |trans-title=Presumpcija}}</ref> mu je, 358. AD, konačno izbio iz ruku carsku naklonost. Naime, grobnica u kojoj su bili Konstantinovi posmrtni ostaci bila je u opasnosti od urušavanja, i Makedonije je bio odlučan da premjesti tijelo na drugo mjesto dok se grobnica ne popravi. Međutim, to pitanje je vremenom dobilo dimenziju od izuzetnog značaja. Pravoslavci su taj čin napali kao svetogrđe i "nemar pristaša [[Nicejsko vjerovanje|nicejskog Vjerovanja]]", dok su ''makedonisti'' zagovarali potrebu cjelovitog popravaka. Čim su posmrtni ostaci preneseni u crkvu ''Akacija Mučenika''<ref name="A9">{{Citiranje weba|url=https://oca.org/saints/lives/2017/07/28/102117-martyr-acacius-of-apamea|title=Akacije Mučenik|work=oca.org|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Akacije Mučenik}}</ref>, razjareni narod se sastao u crkvi i crkvenom dvorištu gdje su počinili takav masakr da je cijelo mjesto bilo ispunjeno krvlju i unakaženim tijelima. Konstancijev je bijes bio ogroman, ne samo zbog zbog pokolja, nego još više što je Makedonije premjestio posmrtne ostatke njegovog oca bez njegovog odobrenja. | ||
==Odlazak== | ==Odlazak== | ||
Kad je Makedonije prezentirao svoje stavove i uvjerenja na | Kad je Makedonije prezentirao svoje stavove i uvjerenja na | ||
''koncilu u Seleukiji''<ref name="A10>{{ | ''koncilu u Seleukiji''<ref name="A10>{{Citiranje weba|url=http://biblehub.com/library/sozomen/the_ecclesiastical_history_of_sozomenus/chapter_xxii_council_of_seleucia.htm|title=Koncil iz Seleukije|work=biblehub.com|accessdate=22. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Koncil iz Seleukije}}</ref> 359. godine, njegovi stavovi su osuđeni kao heretički i zaključeno je, pošto je pod takvom presudom, da nije prihvatljivo da ostane na mjestu biskupa. Njegovi protivnici, [[Akacije Cezarijski]], [[Eudoksije Antiohijski|Eudoksije]] i drugi, slijedili su ga u Konstantinopol i, koristeći se carevim gnjevom, izgnali ga 360. AD radi okrutnosti i kanonskih nepravilnosti. Makedonije se povukao u predgrađe grada i tamo umro. | ||
==Ostavština== | ==Ostavština== | ||
Inačica od 1. prosinac 2021. u 08:23
| Monsinjor Makedonije I. Konstantinopolski | |
|---|---|
| Rođen | ? |
| Umro | 360. AD |
| Zaređen za biskupa | 342. - 349. i 351. - 360. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Makedonije I. Konstantinopolski, bio je konstantinopolski[1] biskup sredinom četvrtog stoljeća. Bio je arijanac, heretik, a uz potporu rimskog cara na istoku Konstancija II. (vladao 337.- 361..), poluarijanska struja ga je uspjela postaviti kao konstantinopolskog[2] biskupa. Bio je biskup tijekom dva razdoblja: od 342. do 349. i od 351. do 360. AD.
Život
Malo se zna o životu Makedonija prije nego što je postao kandidat za konstantinopolskog biskupa, 340. AD, a što se desilo odmah nakon smrti biskupa sv. Aleksandra[2]. U to doba su ga podržavali arijanci u borbi protiv pravoslavnog biskupa sv. Pavla Ispovjednika[3] koji je na biskupskom Tronu naslijedio sv. Aleksandra.
Nakon smrti rimskog cara Konstantina I.Velikog, 337. godine, u istočnom rimskom carstvu ga je naslijedio njegov sin Konstancije II. Stigavši u Konstantinopol 339. godine, sazvao je vijeće arijanskih biskupa koji su odmah donijeli odluku o protjerivanju biskupa Pavla, te su postavili Eusebija Nicomedijskog na tron biskupa kontstantinopolskog, na veliko razočaranje Makedonija.
Biskupstvo
Nakon smrti Eusebija 341. godinne, ponovno je oživjelo nadmetanje i neprijateljstvo između pristaša Pavla s jedne, i Makedonija s druge strane, pri čemu je svaka strana ostala pri svom prvobitnom izboru, tako da su 342. godine, istovremeno obojica izabrana za konstantinopolskog biskupa. Konstancije je, međutim, poslao svog generala Hermogena[4] da ponovno protjera biskupa Pavla. To je rezultiralo općim neredima, tijekom kojih je Hermogen ubijen a njegovo tijelo je bilo vučeno po ulicama grada.
Čuvši za to, Konstancije je odmah napustio Antiohiju i po dolasku u Konstantinopol kaznio tamošnje stanovništvo time što ih je lišio polovice dnevnog sljedovanja kukuruza. Pavle je bio protjeran, dok je Makedonije bio ozbiljno optužen za svoj dio krivice u tim neredima, kao i za zaređivanje bez carskog odobrenja; ali unatoč svemu arijanisti su trijumfirali. Makedoniju je opet bilo dopušteno da služi u crkvi u kojoj je bio zaređen. Pavle je otišao u Rim, gdje je papa Julije I., njega i Atanazija Aleksandrijskog kao i druge prognane biskupe uputio da se vrate nazad u svoje crkve i dao im pisma u kojima je osudio sve one koji su ih protjerali. Prefekt Filip je izdao nove zapovijedi cara Konstancija koje su ubrzale Pavlovo izgnanstvo u Solun i vraćanje Makedonija na položaj biskupa, ali sve to nije prošlo bez krvoprolića.
Makedonije je ostao na Tronu biskupa u Konstantinopolu oko šest godina, do 349. godine, dok su cijeli taj period obilježila pisma i delegati, papa i carevi, sinode i protu-sinode koji su raspravljali i osporavali postupke prema Pavlu i Atanaziju.
Godine 349. opasnost od izbijanja rata, kojim je zaprijetio car zapadnog rimskog carstva Konstans I., potakla je Konstancija da ponovo postavi Pavla na mjesto biskupa, nakon čega se Makedonije morao povući u skrovitu crkvu. Međutim, nakon ubojstva Konstancijevog brata, cara Zapadnog rimskog carstva Konstansa I., koje se dogodilo, sljedeće, 350. godine, Istočno rimsko carstvo je došlo pod potpunu kontrolu Konstancija, nakon čega je Pavle ponovno prognan. Uslijedili su carski dekreti, koji su doveli do toga da su arijanci ustvrdili kako su dominantna frakcija u crkvi.
Vjeruje se da je Makedoniju signaliziran njegov povratak na vlast djelima koja ga, ako su istinita, označavaju kao okrutnog ekstremista. Novatijanisti[5][6] su možda stradali mnogo gore nego pravoslavci, pa su neki od njih očajnički odupirali: oni iz Konstantinopola su sklanjali građevinski materijal za njihove crkve u daleka predgrađa; a oni iz Mantinija u Paflagoniji[7] su se izlagali opasnosti da ih carski vojnici protjeraju iz njihovog doma. "Makedonijevi podvizi", kaže Sokrat Skolastik, "u ime kršćanstva, sastojali su se od ubojstava, bitaka, zatvora i građanskih ratova".
Kraj carske naklonosti
Akt presumpcije[8] mu je, 358. AD, konačno izbio iz ruku carsku naklonost. Naime, grobnica u kojoj su bili Konstantinovi posmrtni ostaci bila je u opasnosti od urušavanja, i Makedonije je bio odlučan da premjesti tijelo na drugo mjesto dok se grobnica ne popravi. Međutim, to pitanje je vremenom dobilo dimenziju od izuzetnog značaja. Pravoslavci su taj čin napali kao svetogrđe i "nemar pristaša nicejskog Vjerovanja", dok su makedonisti zagovarali potrebu cjelovitog popravaka. Čim su posmrtni ostaci preneseni u crkvu Akacija Mučenika[9], razjareni narod se sastao u crkvi i crkvenom dvorištu gdje su počinili takav masakr da je cijelo mjesto bilo ispunjeno krvlju i unakaženim tijelima. Konstancijev je bijes bio ogroman, ne samo zbog zbog pokolja, nego još više što je Makedonije premjestio posmrtne ostatke njegovog oca bez njegovog odobrenja.
Odlazak
Kad je Makedonije prezentirao svoje stavove i uvjerenja na koncilu u Seleukiji[10] 359. godine, njegovi stavovi su osuđeni kao heretički i zaključeno je, pošto je pod takvom presudom, da nije prihvatljivo da ostane na mjestu biskupa. Njegovi protivnici, Akacije Cezarijski, Eudoksije i drugi, slijedili su ga u Konstantinopol i, koristeći se carevim gnjevom, izgnali ga 360. AD radi okrutnosti i kanonskih nepravilnosti. Makedonije se povukao u predgrađe grada i tamo umro.
Ostavština
Kaže se da je razradio stavove koji su trebali, ali i ostali nakon njegovog povlačenje, povezujući njegovo ime sa tim stavovima. "Makedonisti", njegovi sljedbenici, a prema učenju Makedonija, nisu vjerovali u božanstvo Duha Svetoga. Eleuzije i drugi su prihvatili njegovu doktrinu, jer je Makedonije donio među nih toliko gorljivosti, da su zbog toga njegovi zagovornici, ponekad, bili bolje poznati kao Maratonci. Njihovo smrtno ozbiljno, asketsko ponašanje, te ugodna i uvjerljiva rječitost osigurala ju mnoge sljedbenike u Konstantinopolu, kao i u Traciji, Bitiniji i provinciji Hellespontina (današnji Dardaneli). Pod carom Julijanom bili su dovoljno jaki da su na sinodi koja je održana u mjestu Zali na Pontu[11] proglasili svoje odvajanje od oboje, i Arijanaca, i pravoslavaca. U 374. godini papa Damaz I., i u 381. godini na Prvom konstantinopolskom Saboru, je osuđeno njivovo vjerovanje i vremenom su postupno prestali postojati kao profilirana sekta.
Izvori
- ↑ Postoji dvojba oko tadašnjeg povjesnog naziva mjesta koje nazivamo Konstantinopol, i onoga koji se stvarno koristio u tome periodu. Naime, taj, danas najveći turski grad, kroz povijest je imao mnoga imena. Stari Grci su nazivali naselje na tom mjestu Byzantion (Βυζάντιον), a Rimljani Byzantium. Taj je naziv prevladavao tijekom većeg dijela srednjeg vijeka tj. u doba bizantskog Carstva. Prema tome izvjesno je da je Makedonije I., kao i svi njegovi suvremenici, nosio naziv biskupa bizantskog. Nešto kasnije je postao dominantan naziv Konstantinopol, po rimskom caru Konstantinu I. Velikom koji je iz Rima onamo premjestio prijestolnicu Carstva 11. svibnja 330.godine.
Pod vladavinom Atatürka, 1930. godine, u Republici Turskoj je izdan zakon po kojem je iz upotrebe izbačeno ime Konstantinopol a uvedeno Istanbul.
Zanimljivo je da, nakon osmanskog osvajanja Konstantinopola 1453. godine, Turci isprva nisu preferirali naziv Istanbul, koji koriste danas. Naime, isprva je u Osmanskom Carstvu dominirao naziv Kostantiniyye, kao varijanta imena Konstantinopol. U slavenskim jezicima prisutan je bio i naziv Carigrad, koji se i danas dijelom koristi. Vikinzi su Istanbul nazivali Mikligarðr. - ↑ 2,0 2,1 "Aleksandar Konstantinopolski" (engl.). catholic.org. https://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1248 Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ "Sv. Pavle Ispovjednik" (engl.). oca.org. https://oca.org/saints/lives/2010/11/06/103185-st-paul-the-confessor-the-archbishop-of-constantinople Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ "general Hermogen" (engl.). oca.org. http://biblehub.com/library/sozomen/the_ecclesiastical_history_of_sozomenus/chapter_vii_high_priests_of_rome.htm Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ "Novatianizam" (engl.). oca.org. http://www.newadvent.org/cathen/11138a.htm Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ Novatijan je bio šizmatik u trećem stoljeću, i osnivač je sekte pod imenom novatijanizam; bio je rimski svećenik i postao protupapa. Naime, trojica biskupa su ga 251. AD imenovali papom, i tim činom ga suprostavili zvanićno imenovanom papi Korneliju.
- ↑ en:Paphlagonia
- ↑ "Presumpcija". enciklopedija.hr. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50224 Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ "Akacije Mučenik" (engl.). oca.org. https://oca.org/saints/lives/2017/07/28/102117-martyr-acacius-of-apamea Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ "Koncil iz Seleukije" (engl.). biblehub.com. http://biblehub.com/library/sozomen/the_ecclesiastical_history_of_sozomenus/chapter_xxii_council_of_seleucia.htm Pristupljeno 22. ožujka 2018.
- ↑ Pontus (/ pɒntəs /; grčki: Πόντος - Póntos, "More") je povijesni grčki naziv za regiju na južnoj obali Crnog mora, smještenoj u današnjoj istočnoj Turskoj.