Razlika između inačica stranice »Nenad Ivanković«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)) |
||
Redak 20: | Redak 20: | ||
Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Magistrirao na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu]] (1980.). Zapošljava se kao novinar u [[Vjesnik]]ovoj kući i radi kao urednik i komentator u listu Vjesnik te tjedniku [[Danas (tjednik)|Danas]]. 1988. odlazi za dopisnika u [[Bonn]], odakle izvještava za Vjesnik, [[Večernji list]] te povremeno za [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio]]. Suosnivač je [[Njemačko-hrvatsko društvo|Njemačko-hrvatskog društva]] sa sjedištem u Bonnu. Kraće vrijeme bio je ministar-savjetnik u prvom hrvatskom veleposlanstvu u Bonnu (1992.), a potom se vratio dopisničkom poslu (do 1996.). Za doprinos razvoju hrvatsko-njemačkih odnosa, njemački predsjednik [[Roman Herzog]] odlikovao ga je najvišim njemačkim odličjem – Križem za zasluge (1994.). Godinu dana kasnije [[Hrvatsko novinarsko društvo]] proglasilo ga je novinarom godine (za tekstove o NATO-u). Hrvatski predsjednik [[Franjo Tuđman]] odlikovao ga je [[Red Danice hrvatske|ordenom Danice hrvatske s likom Antuna Radića]] (1995.).<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_07_46_928.html Odluka kojom se odlikuju redqm Danice hrvatske s likom Antuna Radića], [[Narodne novine]] br. 46, 28. svibnja 1995. </ref> | Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Magistrirao na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu]] (1980.). Zapošljava se kao novinar u [[Vjesnik]]ovoj kući i radi kao urednik i komentator u listu Vjesnik te tjedniku [[Danas (tjednik)|Danas]]. 1988. odlazi za dopisnika u [[Bonn]], odakle izvještava za Vjesnik, [[Večernji list]] te povremeno za [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio]]. Suosnivač je [[Njemačko-hrvatsko društvo|Njemačko-hrvatskog društva]] sa sjedištem u Bonnu. Kraće vrijeme bio je ministar-savjetnik u prvom hrvatskom veleposlanstvu u Bonnu (1992.), a potom se vratio dopisničkom poslu (do 1996.). Za doprinos razvoju hrvatsko-njemačkih odnosa, njemački predsjednik [[Roman Herzog]] odlikovao ga je najvišim njemačkim odličjem – Križem za zasluge (1994.). Godinu dana kasnije [[Hrvatsko novinarsko društvo]] proglasilo ga je novinarom godine (za tekstove o NATO-u). Hrvatski predsjednik [[Franjo Tuđman]] odlikovao ga je [[Red Danice hrvatske|ordenom Danice hrvatske s likom Antuna Radića]] (1995.).<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_07_46_928.html Odluka kojom se odlikuju redqm Danice hrvatske s likom Antuna Radića], [[Narodne novine]] br. 46, 28. svibnja 1995. </ref> | ||
U proljeće 1996. Postaje glavni urednik [[Vjesnik]]a, voditelj HTV-ove emisije Pressklub te urednik [[Croatia Weekly]]. 2000. daje ostavku na mjesto glavnog urednika Vjesnika i počinje se baviti politikom. S [[Miroslav Tuđman|Miroslavom Tuđmanom]] i drugima osniva [[Hrvatski istinski preporod]] (HIP), koji 2001. ulazi u [[Gradska skupština Grada Zagreba|Gradsku skupštinu Grada Zagreba]] s pet osvojenih mandata. Do kraja 2003. vodi Klub zastupnika HIP-a, a potom izlazi iz stranke i osniva euroskeptičnu stranku [[Samostalnost i napredak]] (SIN), kojoj je i prvi predsjednik.<ref name=sin>{{ | U proljeće 1996. Postaje glavni urednik [[Vjesnik]]a, voditelj HTV-ove emisije Pressklub te urednik [[Croatia Weekly]]. 2000. daje ostavku na mjesto glavnog urednika Vjesnika i počinje se baviti politikom. S [[Miroslav Tuđman|Miroslavom Tuđmanom]] i drugima osniva [[Hrvatski istinski preporod]] (HIP), koji 2001. ulazi u [[Gradska skupština Grada Zagreba|Gradsku skupštinu Grada Zagreba]] s pet osvojenih mandata. Do kraja 2003. vodi Klub zastupnika HIP-a, a potom izlazi iz stranke i osniva euroskeptičnu stranku [[Samostalnost i napredak]] (SIN), kojoj je i prvi predsjednik.<ref name=sin>{{Citiraj web | url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/nenad-ivankovic-osnovao-novu-politicku-stranku-samostalnost-i-napredak/219572.aspx | title=Nenad Ivanković osnovao novu političku stranku Samostalnost i napredak | date=28. kolovoza 2004|}}</ref> Vodi devetomjesečnu kampanju poznatu pod imenom „Sir i vrhnje“. | ||
Autor je više hrvatskih publicističkih bestselera: „Predsjedniče, što je ostalo?“ (psihološko-politički profil Franje Tuđmana), „[[Ratnik]]“ (biografija [[Ante Gotovina|generala Gotovine]]), „Mesiću i Račane, zašto tako“, „[[Krvava zemlja]]“ (o ratu u Bosni i Hercegovini), „[[Što smo mu učinili]]“ (Hrvatska i Gotovina).<ref name=gotovina>{{ | Autor je više hrvatskih publicističkih bestselera: „Predsjedniče, što je ostalo?“ (psihološko-politički profil Franje Tuđmana), „[[Ratnik]]“ (biografija [[Ante Gotovina|generala Gotovine]]), „Mesiću i Račane, zašto tako“, „[[Krvava zemlja]]“ (o ratu u Bosni i Hercegovini), „[[Što smo mu učinili]]“ (Hrvatska i Gotovina).<ref name=gotovina>{{Citiraj web | url=http://www.jutarnji.hr/nenad-ivankovic-izdao-novu-knjigu-o-generalu--ante-gotovina-se-nadao-da-ce-ga-mesic-ipak-spasiti/939484/ | title=Ante Gotovina se nadao da će ga Mesić ipak spasiti | date=17. travnja 2011|}}</ref> | ||
Ivanković je osnivač [[HONOS]]a, udruge za zaštitu [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], boksačkog kluba „Šaka“, a bio je i direktor hrvatske nordijske reprezentacije, te dvostruki svjetski novinarski prvak u [[skijaško trčanje|skijaškom trčanju]] (1988. i 2000.). | Ivanković je osnivač [[HONOS]]a, udruge za zaštitu [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], boksačkog kluba „Šaka“, a bio je i direktor hrvatske nordijske reprezentacije, te dvostruki svjetski novinarski prvak u [[skijaško trčanje|skijaškom trčanju]] (1988. i 2000.). |
Inačica od 02:53, 1. prosinca 2021.
Nenad Ivanković | |
Rođenje | 18. ožujka 1948. |
---|---|
Zanimanje | novinar, političar, pisac |
Portal o životopisima |
Nenad Ivanković (Zagreb, 18. ožujka 1948.), hrvatski novinar, političar i pisac.
Životopis
Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1980.). Zapošljava se kao novinar u Vjesnikovoj kući i radi kao urednik i komentator u listu Vjesnik te tjedniku Danas. 1988. odlazi za dopisnika u Bonn, odakle izvještava za Vjesnik, Večernji list te povremeno za Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio. Suosnivač je Njemačko-hrvatskog društva sa sjedištem u Bonnu. Kraće vrijeme bio je ministar-savjetnik u prvom hrvatskom veleposlanstvu u Bonnu (1992.), a potom se vratio dopisničkom poslu (do 1996.). Za doprinos razvoju hrvatsko-njemačkih odnosa, njemački predsjednik Roman Herzog odlikovao ga je najvišim njemačkim odličjem – Križem za zasluge (1994.). Godinu dana kasnije Hrvatsko novinarsko društvo proglasilo ga je novinarom godine (za tekstove o NATO-u). Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je ordenom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[1]
U proljeće 1996. Postaje glavni urednik Vjesnika, voditelj HTV-ove emisije Pressklub te urednik Croatia Weekly. 2000. daje ostavku na mjesto glavnog urednika Vjesnika i počinje se baviti politikom. S Miroslavom Tuđmanom i drugima osniva Hrvatski istinski preporod (HIP), koji 2001. ulazi u Gradsku skupštinu Grada Zagreba s pet osvojenih mandata. Do kraja 2003. vodi Klub zastupnika HIP-a, a potom izlazi iz stranke i osniva euroskeptičnu stranku Samostalnost i napredak (SIN), kojoj je i prvi predsjednik.[2] Vodi devetomjesečnu kampanju poznatu pod imenom „Sir i vrhnje“.
Autor je više hrvatskih publicističkih bestselera: „Predsjedniče, što je ostalo?“ (psihološko-politički profil Franje Tuđmana), „Ratnik“ (biografija generala Gotovine), „Mesiću i Račane, zašto tako“, „Krvava zemlja“ (o ratu u Bosni i Hercegovini), „Što smo mu učinili“ (Hrvatska i Gotovina).[3]
Ivanković je osnivač HONOSa, udruge za zaštitu Domovinskog rata, boksačkog kluba „Šaka“, a bio je i direktor hrvatske nordijske reprezentacije, te dvostruki svjetski novinarski prvak u skijaškom trčanju (1988. i 2000.).
Radi i živi u Zagrebu.
Djela
- Bonn druga hrvatska fronta
- Hrvatska od okupacije do regionalne sile
- Predsjedniče, što je ostalo?
- Ratnik
- Mesiću i Račane, zašto tako
- Krvava zemlja
- Sova
- U potrazi za vedrinom
- Što smo mu učinili
- Ona
- Obična pisma neobičnim ljudima
- Što je zapravo EU
- Bandić / zoon politikon
Izvori
- ↑ Odluka kojom se odlikuju redqm Danice hrvatske s likom Antuna Radića, Narodne novine br. 46, 28. svibnja 1995.
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web