Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mercury-Redstone BD: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)
Redak 51: Redak 51:
}}
}}


'''Mercury-Redstone BD''' bio je let bez posade unutar američkog [[Program Mercury|programa Mercury]]. Lansiran je 24. ožujka 1961. s lansirnog kompleksa broj 5 na [[Cape Canaveral]]u, [[Florida|Floridi]]. U misiji je korištena lažna kapsula (šuplja kapsula bez ikakvih funkcija, služi za simuliranje mase koju će raketa nositi) i lansirno vozilo, odnosno raketa Redstone MRLV-5.<ref>{{cite web |url=http://history.nasa.gov/SP-4201/ch10-7.htm |title=Ovaj novi ocean: povijest programa Mercury - NASA SP-4201 |authors=Loyd S. Swenson Jr., James M. Grimwood, Charles C. Alexander |chapter=10 |page=7 |publisher=NASA-ino posebno izdavaštvo-4201 u NASA-inoj povijesnom serijalu |year=1966. |accessdate=26. lipnja 2013. }}</ref>
'''Mercury-Redstone BD''' bio je let bez posade unutar američkog [[Program Mercury|programa Mercury]]. Lansiran je 24. ožujka 1961. s lansirnog kompleksa broj 5 na [[Cape Canaveral]]u, [[Florida|Floridi]]. U misiji je korištena lažna kapsula (šuplja kapsula bez ikakvih funkcija, služi za simuliranje mase koju će raketa nositi) i lansirno vozilo, odnosno raketa Redstone MRLV-5.<ref>{{Citiraj web |url=http://history.nasa.gov/SP-4201/ch10-7.htm |title=Ovaj novi ocean: povijest programa Mercury - NASA SP-4201 |authors=Loyd S. Swenson Jr., James M. Grimwood, Charles C. Alexander |chapter=10 |page=7 |publisher=NASA-ino posebno izdavaštvo-4201 u NASA-inoj povijesnom serijalu |year=1966. |accessdate=26. lipnja 2013. }}</ref>


Nakon problema koji su nastali tijekom misije [[Mercury-Redstone 2|MR-2]] koja je nosila čimpanzu Hama, bilo je očito da je [[Mercury-Redstone lansirno vozilo|Redstone]] trebao daljni razvoj prije nego mu se mogao povjeriti ljudski putnik.
Nakon problema koji su nastali tijekom misije [[Mercury-Redstone 2|MR-2]] koja je nosila čimpanzu Hama, bilo je očito da je [[Mercury-Redstone lansirno vozilo|Redstone]] trebao daljni razvoj prije nego mu se mogao povjeriti ljudski putnik.

Inačica od 1. prosinac 2021. u 00:48

Mercury-Redstone BD

Lansiranje Mercury-Redstone BD-a
Podaci o misiji
Organizacija NASA
Tip misije pokusni let
Trajanje misije 8 minuta, 23 sekunde
Domet 494 km
Apogej 183 km
Karakteristike letjelice
Tip letjelice lažna kapsula Mercury
Glavni ugovaratelji McDonnell Aircraft
Masa pri lansiranju 1 141 kg
Početak misije
Nadnevak lansiranja 24. ožujka 1961., 17:30 UTC
Raketa Redstone MRLV MR-5
Mjesto lansiranja Cape Canaveral,
Lansirni kompleks 5 (LC-5)
Kraj misije
Nadnevak slijetanja 24. ožujka 1961., 17:08:23 UTC
Navigacija
Predhodna misijaSljedeća misija
Mercury-Redstone 2Mercury-Redstone 3

Mercury-Redstone BD bio je let bez posade unutar američkog programa Mercury. Lansiran je 24. ožujka 1961. s lansirnog kompleksa broj 5 na Cape Canaveralu, Floridi. U misiji je korištena lažna kapsula (šuplja kapsula bez ikakvih funkcija, služi za simuliranje mase koju će raketa nositi) i lansirno vozilo, odnosno raketa Redstone MRLV-5.[1]

Nakon problema koji su nastali tijekom misije MR-2 koja je nosila čimpanzu Hama, bilo je očito da je Redstone trebao daljni razvoj prije nego mu se mogao povjeriti ljudski putnik.

Dr. Wernher von Braun dodao je Mercury-Redstone BD (Booster Development, en. Razvoj pomoćne rakete) na raspored lansiranja između misija MR-2 i MR-3.

Uzrok prijašnjih prekomjernih ubrzanja rakete Redstone bio je servo ventil koji nije pravilno regulirao protok vodikova peroksida u parogenerator. To je pak nadjačalo pumpe za gorivo. Regulator potiska i integrator brzine izmijenjeni su na MR-BD i kasnijim Mercury-Redstone raketama kako bi ih se spriječilo u ponovnom prekoračenju brzine.

Drugi problem koji se pojavljivao u prijašnjim letovima Mercury-Redstonea bile su harmonijske vibracije inducirane aerodinamičkim pritiskom pri vrhu rakete. Kako bi se rješio taj problem, postavljena su četiri ukrućenja pri dnu rakete i 95 kg izolacije primijenjeno je na unutrašnju stijenku gornjeg dijela odjeljka za instrumente Mercury-Redstonea.

U misiji korištena je lažna kapsula Mercury, a raketa za lansiranje kapsule u hitnim slučajevima bila je deaktivirana. Također, letjelica nije imala paket s retroraketama niti pozigradne rakete (rakete koje potiskuju letjelicu u smjeru njenog gibanja).

Misija MR-BD trajala je osam minuta i 23 sekunde. Postigla je apogej od 183 km i domet od 494 km. Maksimalna brzina bila je 8,245 km/h. Maksimalno opterećenje koje je letjelica pretrpjela iznosilo je 11 g (108 m/s²). Nije bilo namjere za razdvajanje rakete Redstone od lažne kapsule Mercury, tako da su zajedno pale nazad i potonule na dno Atlanskog oceana.

Misija MR-BD bila je veoma uspješna, tako da je omogućila let Alana Sheparda na MR-3.

Trivijalnost

U SSSR-u, misija je pogrešno prepoznata kao neuspjeh:

„Zapovjednik je dojavio da Amerikanci 28. travnja planiraju odletjeti u svemir. Rekao sam mu da neće lansirati čovjeka prije nas. 24. ožujka doživjeli su veliki neuspjeh: kapsula "Mercury" nije se uspjela odvojiti s nosača pa je potonula u oceanu.”


Izvori

Vanjske poveznice