Razlika između inačica stranice »Krijumčarenje dudovog svilca u Bizantsko Carstvo«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web))
Redak 27: Redak 27:
}}
}}


Sredinom [[6. stoljeće|6. stoljeća]], dva redovnika su, uz podršku [[Popis bizantskih careva|bizantskog cara]] [[Justinijan I.|Justinijana I.]], uspješno prokrijumčarili jajašca [[Dudov svilac|dudovog svilca]] u [[Bizantsko Carstvo]], što je dovelo do uspostavljanja samostalne [[Bizantska svila|bizantske industrije svile]]. Dobivanje [[Dudov svilac|dudovog svilca]] iz [[Kina|Kine]] omogućila je [[Bizant]]u stvaranje monopol [[Svila|svile]] u [[Europa|Europi]].<ref name="veza1">{{cite web | url = http://traumwerk.stanford.edu/philolog/2011/08/byzantine_silk_smuggling_and_e.html | title = Late Roman Silk: Smuggling and Espionage in the 6th Century CE | publisher = Stanford University | last = Hunt | first = Patrick | accessdate = October 10 2019 | archive-url = https://archive.is/20130626180730/http://traumwerk.stanford.edu/philolog/2011/08/byzantine_silk_smuggling_and_e.html | archive-date = 26. 06. 2013 |url-status=dead | df =  }}</ref>
Sredinom [[6. stoljeće|6. stoljeća]], dva redovnika su, uz podršku [[Popis bizantskih careva|bizantskog cara]] [[Justinijan I.|Justinijana I.]], uspješno prokrijumčarili jajašca [[Dudov svilac|dudovog svilca]] u [[Bizantsko Carstvo]], što je dovelo do uspostavljanja samostalne [[Bizantska svila|bizantske industrije svile]]. Dobivanje [[Dudov svilac|dudovog svilca]] iz [[Kina|Kine]] omogućila je [[Bizant]]u stvaranje monopol [[Svila|svile]] u [[Europa|Europi]].<ref name="veza1">{{Citiraj web | url = http://traumwerk.stanford.edu/philolog/2011/08/byzantine_silk_smuggling_and_e.html | title = Late Roman Silk: Smuggling and Espionage in the 6th Century CE | publisher = Stanford University | last = Hunt | first = Patrick | accessdate = October 10 2019 | archive-url = https://archive.is/20130626180730/http://traumwerk.stanford.edu/philolog/2011/08/byzantine_silk_smuggling_and_e.html | archive-date = 26. 06. 2013 |url-status=dead | df =  }}</ref>


== Pozadina ==
== Pozadina ==
[[Datoteka:Silkworms3000px.jpg|thumb|right|[[Dudov svilac]]]]
[[Datoteka:Silkworms3000px.jpg|thumb|right|[[Dudov svilac]]]]
[[Svila]], koja je prvi put proizvedena u [[4. tisućljeće pr. Kr.|četvrtom tisućljeću pr. Kr.]] od strane Kineza, bila je vrijedna roba duž [[Put svile|Puta svile]].<ref name="veza2">{{cite web | url = http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/trade/silkae.html | title = Silk | publisher = University of Washington | accessdate = October 13 2019}}</ref> Do [[1. stoljeće|1. stoljeća poslije Krista]], u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] je postojao stalan protok svile.<ref name="veza2" /> S porastom [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidskog Carstva]] i kasnijim [[Rimsko-perzijski ratovi|rimsko-perzijskim ratovima]], uvoz svile u Europu postaje sve teži i skuplji. Perzijanci su strogo kontrolirali trgovinu na svojem teritoriju i obustavljali trgovinu u ratnim vremenima.<ref>Norwich, John (1988.), ''Byzantium: The Early Centuries'', str. 265.</ref> Shodno tome, bizantski car [[Justinijan I.]] pokušao je stvoriti alternativne trgovačke puteve do [[Sogdijana|Sogdijane]], koja je u to vrijeme postala glavni centar za proizvodnju svile:<ref name="veza4">Clare, Israel (1906.), Library of Universal History: Mediaeval History, str. 1590.</ref> jedan na sjever preko [[Krim]]a, i jedan na jugu preko [[Etiopija|Etiopije]].<ref name="veza5">Norwich, str. 266.</ref> Ovi pokušaji su bili neuspješni te su natjerali [[Justinijan I.|Justinijana]] na nove načine dobivanja svile.
[[Svila]], koja je prvi put proizvedena u [[4. tisućljeće pr. Kr.|četvrtom tisućljeću pr. Kr.]] od strane Kineza, bila je vrijedna roba duž [[Put svile|Puta svile]].<ref name="veza2">{{Citiraj web | url = http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/trade/silkae.html | title = Silk | publisher = University of Washington | accessdate = October 13 2019}}</ref> Do [[1. stoljeće|1. stoljeća poslije Krista]], u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] je postojao stalan protok svile.<ref name="veza2" /> S porastom [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidskog Carstva]] i kasnijim [[Rimsko-perzijski ratovi|rimsko-perzijskim ratovima]], uvoz svile u Europu postaje sve teži i skuplji. Perzijanci su strogo kontrolirali trgovinu na svojem teritoriju i obustavljali trgovinu u ratnim vremenima.<ref>Norwich, John (1988.), ''Byzantium: The Early Centuries'', str. 265.</ref> Shodno tome, bizantski car [[Justinijan I.]] pokušao je stvoriti alternativne trgovačke puteve do [[Sogdijana|Sogdijane]], koja je u to vrijeme postala glavni centar za proizvodnju svile:<ref name="veza4">Clare, Israel (1906.), Library of Universal History: Mediaeval History, str. 1590.</ref> jedan na sjever preko [[Krim]]a, i jedan na jugu preko [[Etiopija|Etiopije]].<ref name="veza5">Norwich, str. 266.</ref> Ovi pokušaji su bili neuspješni te su natjerali [[Justinijan I.|Justinijana]] na nove načine dobivanja svile.


== Ekspedicija ==
== Ekspedicija ==

Inačica od 23:44, 30. studenoga 2021.

Krijumčarenje dudovog svilca u Bizantsko Carstvo
sukob: [[]]
Silk route.jpg
Put svile
Vrijeme Sredina 6. stoljeća (552./563.)
Mjesto Srednja Azija
Ishod Uspostavljanje bizantske industrije svile

Sredinom 6. stoljeća, dva redovnika su, uz podršku bizantskog cara Justinijana I., uspješno prokrijumčarili jajašca dudovog svilca u Bizantsko Carstvo, što je dovelo do uspostavljanja samostalne bizantske industrije svile. Dobivanje dudovog svilca iz Kine omogućila je Bizantu stvaranje monopol svile u Europi.[1]

Pozadina

Dudov svilac

Svila, koja je prvi put proizvedena u četvrtom tisućljeću pr. Kr. od strane Kineza, bila je vrijedna roba duž Puta svile.[2] Do 1. stoljeća poslije Krista, u Rimskom Carstvu je postojao stalan protok svile.[2] S porastom Sasanidskog Carstva i kasnijim rimsko-perzijskim ratovima, uvoz svile u Europu postaje sve teži i skuplji. Perzijanci su strogo kontrolirali trgovinu na svojem teritoriju i obustavljali trgovinu u ratnim vremenima.[3] Shodno tome, bizantski car Justinijan I. pokušao je stvoriti alternativne trgovačke puteve do Sogdijane, koja je u to vrijeme postala glavni centar za proizvodnju svile:[4] jedan na sjever preko Krima, i jedan na jugu preko Etiopije.[5] Ovi pokušaji su bili neuspješni te su natjerali Justinijana na nove načine dobivanja svile.

Ekspedicija

Mozaik s likom Justinijana I,

Dva neidentificirana redovnika (najvjerojatnije Nestorijanci[2][5]) koji su propovjedali kršćanstvo u Indiji krenuli su u Kinu oko 551. godine.[6] Dok su bili u Kini, promatrali su složene metode za uzgajanje dudovog svilca i proizvodnju svile.[6] Ovo je bilo ključno razvoju, jer su Bizantinci prethodno mislili da se svila pravi u Indiji.[7] 552. godine, dva redovnika su potražili Justinijana I.[5] U zamjenu za njegova velikodušna, ali nepoznata obećanja, redovnici su pristali na krijumčarenje dudovog svilca iz Kine.[4] Najvjerojatnije su putovali sjevernim putem duž Crnog mora, koji ih je vodio preko Zakavkazja i Kaspijskog mora.[1]

S obzirom na to da su odrasli dudovi svilci prilično krhki te da se moraju konstantno držati na idealnoj temperaturi kako ne bi uginuli,[8] oni su iskoristili svoje kontakte u Sogdijani kako bi krijumčarili jajašca dudovog svilca ili vrlo mlade ličinke umjesto njih, koje su sakrivali u svojim bambusovim štapovima.[1][5] Grmlje duda (murve) koje je bilo potrebno za hranjenje dudovog svilca, dani su redovnicima ili su ga Bizantinci sami već ranije nabavili.[1] Sve u svemu, smatra se da je čitava ekspedicija trajala dvije godine.[9]

Utjecaj

Bizantska svila

Ubrzo nakon ekspedicije stvorene su tvornice svile u Carigradu, Bejrutu, Antiohiji, Tiru i Tebi.[5] Dobiveni dudovi svilci dozvolili su Bizantsku Carstvu da ima monopol nad svilom u Europi. Bizantski monopol nad svilom je također razbio kineske i perzijske svilene monopole.[1] Monopol koji je rezultirao bio je temelj za bizantsku ekonomiju u narednih 650 godina, sve do njene propasti 1204. godine.[10] Svilena odjeća, naročito ona koja je bila obojena u carsku purpurnu boju, gotovo uvijek je bila rezervirana za bizantsku elitu, a njeno nošenje je bilo kodificirano zakonom o simpturi.[2] Proizvodnja svile u području oko Carigrada, posebno u Trakiji u sjevernoj Grčkoj, nastavlja se i do danas.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Predložak:Citiraj web
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Predložak:Citiraj web
  3. ↑ Norwich, John (1988.), Byzantium: The Early Centuries, str. 265.
  4. ↑ 4,0 4,1 Clare, Israel (1906.), Library of Universal History: Mediaeval History, str. 1590.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Norwich, str. 266.
  6. ↑ 6,0 6,1 Clare, str. 1589.
  7. ↑ Clare, str. 1587.
  8. ↑ "The Smithsonian on Silk Production". Inačica izvorne stranice arhivirana 27. 09. 2009. http://www.smithsonianmag.com/arts-culture/spin-cycle-sidebar.html Pristupljeno 13. listopada 2019. 
  9. ↑ Silk Museum of Lebanon
  10. ↑ Muthesius, Anna (2003.), Silk in the Medieval World str. 326.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Krijumčarenje_dudovog_svilca_u_Bizantsko_Carstvo&oldid=358155"