Razlika između inačica stranice »Toliara«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
| Redak 179: | Redak 179: | ||
[[Kategorija:Gradovi na Madagaskaru]] | [[Kategorija:Gradovi na Madagaskaru]] | ||
Inačica od 02:06, 30. studenoga 2021.
| Toliara Tuléar | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 23°21′S 43°40′E / 23.35°S 43.667°E | |
| Država | Madagaskar |
| Provincija | Toliara |
| Regija | Atsimo-Andrefana |
| Visina | 6 |
| Stanovništvo (2005.) | |
| - Područje utjecaja | 113,014 [1] |
| Vremenska zona | DST (UTC+3) |
| Zemljovid | |
  Toliara Toliara na karti Madagaskara | |
Toliara (nekad znana po svom francuskom imenu Tuléar) je šesti po veličini grad Madagaskara od 113,014 stanovnika [1] na jugozapadnoj obali otoka, administrativni centar Regije Atsimo-Andrefana [2] Distrinkta Toliara I. i Provincije Toliara.
Grad je sjedište sveučilišta Toliara, koji djeluje u sklopu Madagaskarskog univerzita.
Povijest
Ribarsko naselje Toliara (što na malagaškom znači gdje se može dobro usidriti) nastalo je u srednjem vijeku, u 16. st. osvojilo ga je pleme Merina i od tad je bio dio njihovog kraljevstva. Od 1835. Toliarom dominira pleme Mahafali. Prvi Europljani koji su se u 17. st. naselili u luci Toliara koju su oni nazvali Saint-Augustin, bili su francuski gusari. Oni su Toliaru koristili kao bazu za trgovinu s plemenom Sakalava koje je živjelo uz obalu. Pravi razvoj Toliare počeo je za francuske kolonizacije od 1895. osobito nakon odluke generalnog guvernera Madagaskara Josepha Simona Gallienina (1896. – 1905.) da u dotadašnje malo ribarsko naselje plemena Vezo, preseli sve administrativne urede koji su dotad bili na nedalekom otočiću Nosy Ve.
Tad je Toliara prezvana u Tulèar, doživjela značajnu urbanu transformaciju i gradnju efikasne mreže cesta, iz tog perioda je Bulevar Gallieni, koji dijeli grad na dva dijela; trgovački i luku.
Nakon stjecanja nezavisnosti 1960. tempo rasta Toliare se ubrzao, posljednjih godina razvio se turizam. Netaknute plaže i povoljna klima privukla je mnoge europske turiste, uglavnom Francuze, tako da su izgrađeni brojni restorani i hoteli.
U okolici grada nalazi se Nacionalni park Isalo.
Zemljopisne i klimatske karakteristike
Toliara leži na jugozapadu Madagaskara na obali Mozambičkog kanala između rijeka Fiherenana i Onilahi. [2] Toliara je udaljena oko 932 km od glavnog grada Antananarivo, koji se nalazi sjeveroistočno. Toliara ima vruću tropsku klimu, prosječna dnevna temperatura je oko 28 °C sa vrlo malo kiše manje od 400 mm godišnje, tako da je posljednjih godina postala omiljena turistička destinacija zbog svojih pješčanih plaža, s kokosovim palmama u pozadini i odlične klime. Velika atrakcija Toliare je koraljni greben (le Grand Récif / Veliki greben) u Mozambičkom kanalu koji je 18 km dug i 3 km širok, odlični štit ispred luke i velika meka za ronioce.
| Klimatološki srednjaci za Toliaru (6 m) | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| mjesec | sij | velj | ožu | tra | svi | lip | srp | kol | ruj | lis | stu | pro | godina |
| Izvor: [3] | |||||||||||||
Transport, Gospodarstvo
Toliara je veća luka na jugu Madagaskara, koja se najviše koristi za transport poljoprivrednih proizvoda i stoke iz unutrašnjosti.
Grad ima i mali Aerodrom Toliara (IATA: TLE ICAO: FMST) [4] Nacionalnom cestom br. 7. grad je povezan sa Antananarivom i ostalim gradovima Madagaskara.
Ribolov, stočarstvo i poljoprivreda su najvažnije privredne grane u regiji.
U široj okolici grada (200 km) nalazi se rudnik safira (Ilakaka) otkriven 1999. i rudnik soli. U novije vrijeme jedno kanadsko poduzeće počelo je eksploataciju ilmenita.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2005 population estimates for cities in Madagascar, mongabay.com (pristupljeno: 29. 8. 2011.)
- ↑ 2,0 2,1 Toliara na portalu Encyclopædia Britannica, pristupljeno 30. 08. 2011.
- ↑ "Weather Information for Toliara". World Weather Information Service. http://www.worldweather.org/004/c00010.htm Pristupljeno 29. 08. 2011.
- ↑ Airport Information: Toliara (Madagascar), pristupljeno 30. 08. 2011.