11. armija(njem. 11. armee) je bila vojna formacija austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Talijanskom bojištu.
U svibnju 1916. 11. armija sudjeluje u Tirolskoj ofenzivi (15. svibnja – 10. lipnja 1916.). U navedenoj ofenzivi koja je započela 15. svibnja 1916. godine VIII. korpus i XX. korpus uspjeli su na visokoplaninskom zemljištu zauzeti prva dva talijanska položaja, dok je III. korpus uspio zauzeti Asiago. Iako je ofenziva dobro krenula, te su austrougarska predviđanja bila optimistična, Talijani su se ubrzo reorganizirali i doveli pojačanja, te protunapadom zaustavili austrougarsko napredovanje.
Za neuspjeh Tirolske ofenzive austrougarski Glavni stožer okrivio je zapovjednika 11. armije Viktora Dankla, te je isti nakon završetka ofenzive smijenjen. Na mjestu zapovjednika zamijenio ga je Franz Rohr von Denta, dotadašnji zapovjednik 10. armije. Franz Rohr von Denta zapovijedao je 11. armijom do veljače 1917. kada je zapovjednikom armije imenovan Viktor von Scheuchenstuel, dotadašnji zapovjednik I. korpusa.
Jedanaesta armija u lipnju 1917. sudjeluje u Bitci na Ortigari (10. – 25. lipnja 1917.). U navedenoj bitci talijanska 6. armija pokušala je povratiti dio položaja koji su bili izgubljeni u Tirolskoj ofenzivi, te je napala položaje III. korpusa 11. armije. Nakon teških borbi talijanska 6. armija uspjela je zauzeti vrh Ortigare (2.105 m), ali je protunapadom 11. armije isti bio ubrzo vraćen, a napad talijanskih jedinica odbijen.
U listopadu 1917. 11. armija sudjeluje u velikoj pobjedi u Bitci kod Kobarida (24. listopada – 12. studenog 1917.). Nakon što je kombinirana austronjemačka 14. armija izvršila proboj kod Kobarida, 11. armija je također 8. studenog 1917. napala talijanske položaje u Tirolu, te je 9. studenog zauzela Asiago, a 10. studenog Agordo, nakon čega je zbog sve jačeg talijanskog otpora zaustavljena.
U lipnju 1918. 11. armija se sastojala od šest korpusa i to I., III., VI., XIII., XV. i XXVI. korpusa. U takvom sastavu sudjeluje u Bitci na Piavi (15. – 23. lipnja 1918.). U navedenoj bitci 11. armija već 14. lipnja napada talijanske položaje na visoravni Asiago. Međutim, talijanske snage bile su dobro pripremljene za napad tako da je isti već istoga dana zaustavljen uz minimalne teritorijalne dobitke na austrougarskoj strani.
Nakon Bitke na Piavi iz sastava 11. armije izišla su dva korpusa i to u srpnju najprije XV. korpus, te u kolovozu I. i XXVI. korpus koji su ušli u novoformiranu Armijsku grupu Belluno. Pred kraj rata, u listopadu 1918., 11. armija sudjeluje u Bitci kod Vittoria Veneta (24. listopada – 3. studenog 1918.), završnoj bitci rata na Talijanskom bojištu. U navedenoj bitci 11. armija nije uspjela spriječiti prodor talijanske vojske, te je ubrzo prisiljena na povlačenje. Jedanaesta armija prestala je postojati nakon potpisivanja primirja 3. studenog1914. i raspada austrougarske vojske.
Petar Tomac, Prvi svetski rat 1914-1918, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973. Osterreich-Ungarns Letzter Krieg 1914-1918, Edmund Glaise-Horstenau (urednik), Austrian Militarwissenschaftlichen Mitteilungen, Beč, 1931. John Ellis, Michael Cox, The World War I. Databook, Aurum Press Ltd. 2001. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (1) 1914-16, Osprey Publishing Ltd, 2003. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (2) 1916-18, Osprey Publishing Ltd, 2003.
