10. husarska domobranska pukovnija: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--'''(.*?)'''--> +) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir vojna postrojba | |||
|naziv = 10. domobranska varaždinska husarska pukovnija | |naziv = 10. domobranska varaždinska husarska pukovnija | ||
|slika = [[File:Dom. 10. puk. značka.jpg|180px]] | |slika = [[File:Dom. 10. puk. značka.jpg|180px]] | ||
Posljednja izmjena od 26. studeni 2021. u 08:05
| 10. domobranska varaždinska husarska pukovnija | |
|---|---|
| Pogreška pri izradbi sličice: Značka na kapi pripadnika pukovnije | |
| Aktivna | 1874. – 1919. |
| Država | Datoteka:Flag of Austria-Hungary 1869-1918.svg Austro-Ugarska Datoteka:Flag of the of Kingdom of Dalmatia, Slavonia and Croatia (1868-1918).svg Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija |
| Odanost | Datoteka:Wappen Habsburg-Lothringen Schild.svg Habsburška kuća |
| Grana | Kraljevsko hrvatsko domobranstvo |
| Vrsta | husarska pukovnija |
| Veličina | 735 (ukupno u miru)[1] |
| Sjedište | Varaždin |
| Nadimak | Crveni vragovi |
| Geslo | Na vojsku, na vojsku, vitezi valjani! |
| Boje | crvena |
| Sudjelovanje u borbama | Zauzimanje BiH 1878. Prvi svjetski rat Oslobađanje Međimurja |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici |
potpukovnik Alojz Hauer |
.svg){kind=link}
10. domobranska varaždinska husarska pukovnija (Varazdiner Landwehrhusarenregiment Nr. 10, Varasdi 10. honvéd huszárezred) bila je husarska pukovnija u sastavu Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Varaždinu.[2] I. bojna bojna imala je zapovjedništvo u Varaždinu, a II. u Virovitici.[3] U vojnoj evidenciji kratica postrojbe bila je HonvHR 10 ili HHR 10.
Povijest
1874., dotadašnji 10. konjanički odjel u Zagrebu te 29. i 31. samostalna konjanička satnija ustrojene su u 10. konjaničku pukovniju sa zapovjedništvom u Varaždinu.[1] Prvotno je nazvana 10. domobranska ulanska pukovnija, ali je 1894. preformirana u husare.[3] U svom je sastavu imala 1. zagrebački, 2. karlovački, 3. sisački i 4. osječki eskadron[3], dok se negdje spominje i postojanje 6 eskadrona.[4]
Prvi svjetski rat
Zapovjednik pukovnije 1914. bio je potpukovnik Alojz Hauer.[5] 1915. njeni su eskadroni raspršeni po raznim postrojbama: 1. eskadron uključen je u 36. pješ. diviziju (talijanska bojišnica), 2. u 1. pješ. diviziju (istočna bojišnica), 3. u 145. pješ. brigadu (Beč), 4. u 42. domobransku pješačku diviziju (Tirol), 5. u 18. pješ. diviziju (talijanska bojišnica), a 6. u 59. pješ, diviziju (Ukrajina).[6]
42. domobranska pješačka "Vražja" divizija je bila pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojbi hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[7] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1915. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[7]
Oslobađanje Međimurja
U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 10. husarske pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[8] Od vojnika bivše 10. husarske domobranske pukovnije sastavljena su 2 konjička eskadrona pod zapovjedništvom majora Mihajla Georgijevića i satnika Matije Čanića, koji su 20. prosinca krenuli u borbu za oslobođenje Međimurja.[9]
Raspuštanje
Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje domobranskih pukovnija (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[8]
Ustroj
Konjanička satnija imala je 4 časnika te 167 dočasnika i domobrana ili ukupno 171 vojnika, ali samo 150 konja - 13 kopljanika/husara, 5 časničkih slugu, kovač, vidar i remenar nisu imali konje. Kako je 10. konjička pukovnija u Varaždinu imala pod svojim zapovjedništvom 4 satnije, to je ona mogla imati zajedno sa stožerom ukupno 735 vojnika - 30 časnika, 705 dočasnika i momčadi i 645 konja. Povoz pukovnije činilo je 12 kola i oko 35 konja.[1]
Zapovjednici
(svi u činu pukovnika osim Alojza Hauera i Franza Zwickera, potpukovnika)
- 1913.-1914. Alojz Hauer
- 1912. Alexander Vas
- 1910.-1911. Franz Zwicker
- 1907.-1909. Béla Freih. v. Bothmer
- 1906. Adolf Kendefi
- 1903.-1905. Baltazar Gyurits de Vitesz-Sokolgrada[5]
Zanimljivost
Satnik Kokotović, pripadnik pukovnije, izumio je univerzalni ciljnik za pušku i pištolj, po njemu nazvan kokot.[6]
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
- ↑ Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment - August 1914
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
- ↑ wikipedia.pl - husari
- ↑ 5,0 5,1 mlorenz.at - landwehr kavalerie
- ↑ 6,0 6,1 hussards-photos/kokotović
- ↑ 7,0 7,1 Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji
- ↑ 8,0 8,1 Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
- ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Nedostaje obavezni parametar:journal
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasijournal