Razlika između inačica stranice »Ivo Radovniković«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ivo Radovniković'''-->{{Trener/izbornik/igrač
<!--'''Ivo Radovniković'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
|ime                      = Ivo Radovniković
|ime                      = Ivo Radovniković
|slika                    = [[Datoteka:_Ive_Radovniković.jpg]]|
|slika                    = [[Datoteka:_Ive_Radovniković.jpg]]|

Trenutačna izmjena od 02:21, 18. studenoga 2021.

Ivo Radovniković
Datoteka:Ive Radovniković.jpg

Osobni podatci
Rođenje Split, 9. veljače 1918.
Smrt Split, 27. listopada 1977.
Mlađi uzrasti
1930.1936. HNK Hajduk Split
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1932.1953. HNK Hajduk Split 0159 0(38)
Trenerska karijera
1954.1955.
1955.1958.
1958.1959.

1963.1964.
FK Velež Mostar
HNK Hajduk Split (oml. pogon)
HNK Hajduk Split
FK Sloga Doboj
RNK Split
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ivo Radovniković (Split, 9. veljače 1918. - Split, 27. listopada 1977.), proslavljeno je ime hrvatskog i splitskog nogometa.

Omladinska škola

Još kao dječak stalno je igrao nogomet u Hajdukovom dvorištu, na Starom placu. Od najranijih dana bio je u "tićima i repcima", kako se popularno nazivala Hajdukova nogometna škola. Brzo napreduje te s 18 godina prvi put nastupa za seniorsku momčad Hajduka, na gostovanju protiv tadašnjeg kluba Bata Borovo.

Prvi nastup

U svojoj karijeri Radovniković je za Hajduk postigao 160 golova u 475 nastupa. Odigrao je 172 službene utakmice i to 159 u prvenstvu s 38 golova i 13 za kup s 4 gola. U prijateljskim nastupima dao je 118 golova u 303 utakmice.

Prva službena mu je utakmica bila protiv zagrebačke Concordije 12. rujna 1937. koju je Hajduk dobio s 4:2 na Starom placu u Splitu. Na golu je bio Bartul Čulić, a igrali su još Šime Milutin, Jozo Matošić, Anđelko Marušić, Miroslav Dešković, Đuro Purišić, Miro Jukić, Leo Lemešić, Vladimir Kragić i Branko Bakotić. Dva gola dao je Lemešić i po jedan Kragić i Bakotić[1]

Prva momčad

Od tada, Ivo Radovniković postaje nazamjenljivi igrač u momčadi. Osvaja s Hajdukom Prvenstvo Banovine Hrvatske 1940/41. Karijeru mu privremeno prekida početak 2. svjetskog rata kada Hajduk - kao i ostali splitski klubovi - biva raspušten. U svibnju 1944. Hajduk na otoku Visu nastavlja s radom, još uvijek u vrijeme rata. U toj ratnoj epopeji, Ivo Radovniković je zabilježio najviše nastupa u bijelom dresu od svih igrača - 85 utakmica. Nakon rata nastavlja igrati i zabilježio je titulu prvaka Narodne Republike Hrvatske 1946. kao i dvije titule prvaka države 1950. i 1952. godine. Karijeru završava u sezoni 1952/53.

Statistika u Hajduku [2]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 159 38
Kup 13 4
Superkup 0 0
Međunarodne 0 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 172 42

Prijateljske 303 118
Sveukupno 475 160

Reprezentacija

Iako je s reprezentacijom Jugoslavije nastupio je i na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu 1950., nije nastupio za reprezentaciju u niti jednoj službenoj utakmici.

Trenerska karijera

Po završetku igračke karijere, Radovniković se posvetio trenerskom poslu. U početku je preuzeo momčad mostarskog Veleža i uveo ga u sezoni 1954/55. u 1. saveznu ligu. Nakon toga postaje trener Hajdukovih juniora i tu se zadržava do 1958. kada preuzima Hajduka u teškom razdoblju po splitski klub. U Hajduku je u to vrijeme bila smjena generacija, koja ih je teško pogodila. Radovniković potom vodi Slogu iz Doboja, te nekoliko klubova sa splitskog područja, među njima i Split.

Izvori