Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
'''Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev''' su [[arheologija|arheološki]] lokaliteti gradova na drevnom [[Put tamjana|putu tamjana]] u pustinji [[Negev]], južni [[Izrael]]. Četiri grada ([[Avdat]], [[Haluza]], [[Mamšit]] i [[Šivta]]) su izravno spajala put [[tamjan]]a, ali i [[put začina]] sa [[Sredozemlje]]m. Izgradili su ih [[Nabatejci]], staro [[Arapi|arapsko]] pleme [[Hašemitsko kraljevstvo|Hašemitskog kraljevstva]] s prijestolnicom u [[Petra|Petri]] (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka [[utvrda]] s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima [[navodnjavanje|navodnjavanja]] i [[karavan-saraj]]ima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i [[mirta|mirtom]] koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne [[grad]]ove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini. | '''Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev''' su [[arheologija|arheološki]] lokaliteti gradova na drevnom [[Put tamjana|putu tamjana]] u pustinji [[Negev]], južni [[Izrael]]. Četiri grada ([[Avdat]], [[Haluza]], [[Mamšit]] i [[Šivta]]) su izravno spajala put [[tamjan]]a, ali i [[put začina]] sa [[Sredozemlje]]m. Izgradili su ih [[Nabatejci]], staro [[Arapi|arapsko]] pleme [[Hašemitsko kraljevstvo|Hašemitskog kraljevstva]] s prijestolnicom u [[Petra|Petri]] (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka [[utvrda]] s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima [[navodnjavanje|navodnjavanja]] i [[karavan-saraj]]ima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i [[mirta|mirtom]] koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne [[grad]]ove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini. | ||
Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] 205. godine<ref>{{ | Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] 205. godine<ref>{{Citiranje weba |url=http://whc.unesco.org/en/list/1107 |title=Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=26. travnja 2011.}}</ref>. | ||
==Popis lokaliteta== | ==Popis lokaliteta== | ||
[[Datoteka:Elusa-ca.PNG|mini|<center>Rekonstrukcija oltara bizantske katedrale u Haluzi]] | [[Datoteka:Elusa-ca.PNG|mini|<center>Rekonstrukcija oltara bizantske katedrale u Haluzi]] | ||
Inačica od 18. studeni 2021. u 00:46
Predložak:UNESCO-svjetska baština Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su arheološki lokaliteti gradova na drevnom putu tamjana u pustinji Negev, južni Izrael. Četiri grada (Avdat, Haluza, Mamšit i Šivta) su izravno spajala put tamjana, ali i put začina sa Sredozemljem. Izgradili su ih Nabatejci, staro arapsko pleme Hašemitskog kraljevstva s prijestolnicom u Petri (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka utvrda s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima navodnjavanja i karavan-sarajima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i mirtom koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne gradove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini.
Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 205. godine[1].
Popis lokaliteta
| Slika | Ime | Vrijeme | Lokacija | Koordinate | Opis |
|---|---|---|---|---|---|
| Datoteka:Avdat.JPG | Avdat (עבדת) (عبدات, Abdat) ili Obodat | 7.-1. stoljeća pr. Kr. | Negev | 30°794′N 34°773′E / 43.233°N 46.883°E | Ovaj grad je nakon Petre bio najvažniji nabatejski grad na putu tamjana prema Gazi. Osim Nabatejaca u njemu su živjeli i Rimljani, a kasnije i Bizantinci. Prozvan je prema nabatejskom kralju Obodasu I. koji je smatran božanstvom, a sahranjen je u ovom gradu. |
| Datoteka:Bldg-haluza.jpg | Haluza (חלוצה) ili Elusa | 3. stoljeća pr. Kr.- 2. st. | Negev | 31°097′N 34°652′E / 32.617°N 44.867°E | Ovaj grad je jedan od dva za koja se smatra kako je riječ o biblijskom gradu Ziklagu. Arheološki lokalitet je oštećen zbog čestog premještanja pustinjskog pijeska, ali pronađeni su nabatejska ulica s dvije crkve, kazalište, preša za vino i toranj. Iskapanja nisu provođena profesionalno i lokalitet danas izgleda očajno. |
| Datoteka:Mamshit5.jpg | Mamšit (ממשית) ili Memfis | 1. stoljeće pr. Kr. | Negev | 31°025′N 35°064′E / 31.417°N 36.067°E | Grad je bio važno raskršće putova Arabah-Ma'ale Akrabim i Tel Beer Ševa-Hebron-Jeruzalem. Pokriva više od 40,000 m² i najmanji je, ali i najbolje sačuvani grad na putu tamjana u pustinji Negev. Nekad raskošni grad ima građevine neobične arhitekture koji nisu pronađeni nigdje drugdje. One imaju otvorene sobe, dvorišta, terase i neobično precizno isklesane lukove koji podupiru svodove. |
| Datoteka:Shivta ruins in the Negev.jpg | Šivta ili Subajtah (שבטה) | 5.-9. stoljeća | Negev | 30°88′N 34°63′E / 31.467°N 35.05°E | Bizantska poljoprivredna kolonija na putu tamjana i odmaralište hodočasnika na putu prema samostanu svete Katarine na Sinaju. Tu su pronađene tri bizantske crkve, dvije preše za vino, stambena zona i upravne zgrade. Nakon što su ga uništili Arapi u 7. stoljeću, biva potpuno napušten do 9. stoljeća. |
Izvori
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb
| ||||||||||||||
