Razlika između inačica stranice »Janko Leskovar«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Leskovar je rođen [[12. prosinca]] [[1861.]] u [[Valentinovo (Pregrada)|Valentinovu]] kod Pregrade.<ref>''Zagorski godišnjak''. ''Kulturno-prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca "[[Matija Gubec]]",'' 1969.</ref>. Njegov djed je bio kovač.<ref>{{ | Leskovar je rođen [[12. prosinca]] [[1861.]] u [[Valentinovo (Pregrada)|Valentinovu]] kod Pregrade.<ref>''Zagorski godišnjak''. ''Kulturno-prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca "[[Matija Gubec]]",'' 1969.</ref>. Njegov djed je bio kovač.<ref>{{Citiranje knjige|url=http://books.google.hr/books?id=-ZrkAAAAMAAJ&q=Janko+Leskovar+Valentinovo&dq=Janko+Leskovar+Valentinovo&hl=hr&sa=X&ei=HTiuUJffK8eLswa1jYD4Cw&redir_esc=y |title=Zbornik za historiju školstva i prosvjete - Google Knjige |publisher=Books.google.hr |date= |accessdate=12. veljače 2012.}}</ref> Otac mu se zvao Ivan Leskovar, a supruga mu je bila Terezija Leskovar.<ref>{{cite web|url=http://os-mgubec-magadenovac.skole.hr/skola/podru_ni_odjeli_i_podru_ne_kole/_ljivo_evci |title=Osnovna škola "Matija Gubec" Magadenovac - Šljivoševci |publisher=Os-mgubec-magadenovac.skole.hr |date= |accessdate=12. veljače 2012.}}</ref> | ||
Po završetku [[Preparandija|učiteljske škole]] (1880.), službovao je kao učitelj u mnogim mjestima. Nakon što se umirovljuje [[1922.]] vraća se u [[Valentinovo (Pregrada)|rodno selo]] u kojem ostaje sve do svoje smrti [[1949.]] U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom ''[[Misao na vječnost]]'' koja je objavljena u "[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]" [[1891.]] godine. Godine [[1892.]] i [[1894.]] objavljuje još dvije [[pripovijest]]i u "[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]" - ''Katastrofa'' i ''Poslije nesreće''. U godinama [[1896.]] i [[1898.]] objavljuje svoja jedina dva romana - ''Propali dvori'' i ''Sjene ljubavi''. Posljednje njegovo djelo, ''Kraljica zemlje'', tiskano je [[1905.]] godine. | Po završetku [[Preparandija|učiteljske škole]] (1880.), službovao je kao učitelj u mnogim mjestima. Nakon što se umirovljuje [[1922.]] vraća se u [[Valentinovo (Pregrada)|rodno selo]] u kojem ostaje sve do svoje smrti [[1949.]] U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom ''[[Misao na vječnost]]'' koja je objavljena u "[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]" [[1891.]] godine. Godine [[1892.]] i [[1894.]] objavljuje još dvije [[pripovijest]]i u "[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]" - ''Katastrofa'' i ''Poslije nesreće''. U godinama [[1896.]] i [[1898.]] objavljuje svoja jedina dva romana - ''Propali dvori'' i ''Sjene ljubavi''. Posljednje njegovo djelo, ''Kraljica zemlje'', tiskano je [[1905.]] godine. | ||
Inačica od 04:05, 17. studenoga 2021.
| Janko Leskovar | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 12. prosinca 1861. Valentinovo |
| Smrt | 24. veljače 1949. Valentinovo |
| Zanimanje | književnik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književni period | modernizam |
| Supruga(e) | Terezija Leskovar |
| Portal o životopisima | |
Janko Leskovar (Valentinovo, 12. prosinca 1861. — Valentinovo, 4. veljače 1949.) bio je hrvatski učitelj i književnik.
Životopis
Leskovar je rođen 12. prosinca 1861. u Valentinovu kod Pregrade.[1]. Njegov djed je bio kovač.[2] Otac mu se zvao Ivan Leskovar, a supruga mu je bila Terezija Leskovar.[3] Po završetku učiteljske škole (1880.), službovao je kao učitelj u mnogim mjestima. Nakon što se umirovljuje 1922. vraća se u rodno selo u kojem ostaje sve do svoje smrti 1949. U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom Misao na vječnost koja je objavljena u "Vijencu" 1891. godine. Godine 1892. i 1894. objavljuje još dvije pripovijesti u "Vijencu" - Katastrofa i Poslije nesreće. U godinama 1896. i 1898. objavljuje svoja jedina dva romana - Propali dvori i Sjene ljubavi. Posljednje njegovo djelo, Kraljica zemlje, tiskano je 1905. godine.
U svom desetogodišnjem književnom stvaralaštvu Leskovar je bio zaokupljen psihološkom analizom likova naglašeno nezainteresiranih ili nesposobnih za životnu borbu. Njegovi junaci postaju žrtvama vlastitih fikcija, kao ljudi kontemplacije koji život motre sa strane umjesto da u njemu djeluju. Kroz njegova djela se isprepliću utjecaji Gjalskog[4], Turgenjeva[5] i Schopenhauera.[4]
Po njemu se naziva tip lika (leskovarac),[5] pasivni junak koji je sklon povratku u prošlost, stalnom razmišljanju i sjećanju na događaje koji završavaju tragično.
Najpoznatija djela
- Romani:
- Propali dvori
- Sjene ljubavi
- Pripovijesti:
- Katastrofa
- Poslije nesreće
- Izgubljeni sin
- Jesenski cvijeci
- Kraljica zemlje
- Novela:
Izvori
- ↑ Zagorski godišnjak. Kulturno-prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca "Matija Gubec", 1969.
- ↑ Zbornik za historiju školstva i prosvjete - Google Knjige. Books.google.hr. http://books.google.hr/books?id=-ZrkAAAAMAAJ&q=Janko+Leskovar+Valentinovo&dq=Janko+Leskovar+Valentinovo&hl=hr&sa=X&ei=HTiuUJffK8eLswa1jYD4Cw&redir_esc=y Pristupljeno 12. veljače 2012.
- ↑ "Osnovna škola "Matija Gubec" Magadenovac - Šljivoševci". Os-mgubec-magadenovac.skole.hr. http://os-mgubec-magadenovac.skole.hr/skola/podru_ni_odjeli_i_podru_ne_kole/_ljivo_evci Pristupljeno 12. veljače 2012.
- ↑ 4,0 4,1 Eshatološka problematika u djelu Janka Leskovara. Pogled na »Misao na vječnost« - Marcel Bušinski
- ↑ 5,0 5,1 Turgenjev Asja – Leskovar Jesenski cvietci, Antun Pavešković ; Odsjek za povijest hrvatske književnosti HAZU Zagreb
- Preusmjeri Predložak:Clear
- Preusmjeri Predložak:Književnici razdoblja 1857. – 1952.