Razlika između inačica stranice »Bijeli zec«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (no summary specified)
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Redak 25: Redak 25:
== Opis ==
== Opis ==
[[Datoteka:Lepus timidus 01.JPG|thumb|lijevo|Bijeli zec u zimskom krznu]]
[[Datoteka:Lepus timidus 01.JPG|thumb|lijevo|Bijeli zec u zimskom krznu]]
Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od [[europski zec|europskog zeca]]. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka&nbsp;.<ref name="ARKive">{{cite web |url=http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ |title=Mountain Hare |publisher=[[ARKive]] |accessdate=28. siječnja 2010. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100328144826/http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ |archivedate=28. ožujka 2010. }}</ref><ref name= Macdonald>{{cite book|authors=Macdonald, D.W.; Barrett , P.|year=1993|title=Mammals of Europe| publisher=Princeton University Press|location=New Jersey|isbn=0-691-09160-9}}</ref> Za vrijeme ljeta [[krzno]] mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca&nbsp;.<ref name="ARKive"/> Podvrsta ''Lepus timidus hibernicus'' (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.
Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od [[europski zec|europskog zeca]]. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka&nbsp;.<ref name="ARKive">{{Citiranje weba |url=http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ |title=Mountain Hare |publisher=[[ARKive]] |accessdate=28. siječnja 2010. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100328144826/http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ |archivedate=28. ožujka 2010. }}</ref><ref name= Macdonald>{{cite book|authors=Macdonald, D.W.; Barrett , P.|year=1993|title=Mammals of Europe| publisher=Princeton University Press|location=New Jersey|isbn=0-691-09160-9}}</ref> Za vrijeme ljeta [[krzno]] mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca&nbsp;.<ref name="ARKive"/> Podvrsta ''Lepus timidus hibernicus'' (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.


== Ponašanje ==
== Ponašanje ==

Inačica od 04:08, 16. studenoga 2021.

Bijeli zec
Bijeli zec u ljetnom krznu
Bijeli zec u ljetnom krznu
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Lagomorpha
Porodica: Leporidae
Rod: Lepus
Vrsta: L. (Lepus) timidus
Dvojno ime
Lepus (Lepus) timidus
Linnaeus, 1758.
Raspon
Rasprostranjenost bijelog zeca
Rasprostranjenost bijelog zeca

Bijeli zec (lat. Lepus (Lepus) timidus), također poznat kao planinski zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.

Rasprostranjenost

Bijeli zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.[1][2]

Opis

Bijeli zec u zimskom krznu

Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .[3][4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.

Ponašanje

Kostur

Istraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.[4]

U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, bijeli i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.

Podvrste

  1. Lepus (Lepus) timidus ainu Barrett-Hamilton, 1900
  2. Lepus (Lepus) timidus begitschevi Koljuschev, 1936
  3. Lepus (Lepus) timidus gichiganus J. Allen, 1903
  4. Lepus (Lepus) timidus hibernicus Bell, 1837
  5. Lepus (Lepus) timidus kamtschaticus Dybowski, 1922
  6. Lepus (Lepus) timidus kolymensis Ognev, 1923
  7. Lepus (Lepus) timidus kozhevnikovi Ognev, 1929
  8. Lepus (Lepus) timidus lugubris Kastschenko, 1899
  9. Lepus (Lepus) timidus mordeni Goodwin, 1933
  10. Lepus (Lepus) timidus orii Kuroda, 1928
  11. Lepus (Lepus) timidus scoticus Hilzheimer, 1906
  12. Lepus (Lepus) timidus sibiricorum Johanssen, 1923
  13. Lepus (Lepus) timidus timidus Linnaeus, 1758
  14. Lepus (Lepus) timidus transbaicalicus Ognev, 1929
  15. Lepus (Lepus) timidus varronis Miller, 1901

Vanjske poveznice

Izvori

  1. http://www.hare-preservation-trust.co.uk/mountain.html
  2. http://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/
  3. 3,0 3,1 "Mountain Hare". ARKive. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2010.. http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ Pristupljeno 28. siječnja 2010. 
  4. 4,0 4,1 Macdonald, D.W.; Barrett , P. (1993). Mammals of Europe. New Jersey: Princeton University Press. ISBN 0-691-09160-9