Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Slivnica'''-->{{nedostaju izvori}}
<!--'''Slivnica'''-->{{nedostaju izvori}}
{{Naselje u Hrvatskoj
{{Infookvir naselje u Hrvatskoj
|ime        = Slivnica
|ime        = Slivnica
|županija    = [[Zadarska županija|Zadarska]]
|županija    = [[Zadarska županija|Zadarska]]

Posljednja izmjena od 12. studeni 2021. u 06:52

Slivnica
Slivnica na karti Hrvatska
Slivnica
Slivnica
Slivnica na zemljovidu Hrvatske
Država Hrvatska
Županija Zadarska
Općina/Grad Posedarje
Površina 26,46 km²
Zemljopisne koordinate 44°14′35″N 15°26′54″E / 44.24305556°N 15.44833333°E / 44.24305556; 15.44833333
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 834
Pošta Posedarje /23242
Pozivni broj 023
Autooznaka ZD
Slivnica na karti Zadarska županija
Slivnica
Slivnica
Slivnica na zemljovidu Zadarske županije

Slivnica je naselje, katastarska općina i rimokatolička župa u općini Posedarje u Zadarskoj županiji (Jadranska Hrvatska)

Zemljopis

Slivnica je jedno od površinom većih naselja u Zadarskoj županiji. Raštrkana je nedaleko od obale Velebitskog kanala i mjesta Vinjerca, Posedarja, Jovića, Grgurica, i Gornjeg Poličnika s kojima graniči, te Novigradskog mora, N. ždrila i doline rječice Bašćice. Cesta Posedarje - Pag - Lun prema otoku Pagu prolazi kroz Slivnicu, a zaseoke, kojih ima oko 20 spajaju lokalne ceste. Sjeveroistočni dio naselja zauzima krško Slivničko bilo s najvišim vrhom Oraška (Lergova) gradina, 268 m. Niži dijelovi su u porječju Bašćice koja teče plodnim Slivničkim poljem u čijoj su podlozi lapori i pješčenjaci (fliš) prekriveni mladim naplavinama. Klima je ugodna, prevladavaju topla ljeta i blage zime. Ovaj prostor obilježava i bura koja zna biti vrlo snažna s olujnim udarima. Prosječne temperature srpnja su 24,5 °C a siječnja 6,5 °C. Padne oko 950 mm padalina godišnje. Snijeg u prosjeku pada svake 3 godine. Katastarska općina izlazi i na Velebitski kanal gdje je privlačna plaža u uvali Bokulja otvorena prema Velebitu. Od voda najznačajnija je rječica Bašćica s pritocima, i veći broj izvora i zdenaca koji upućuju na postojanje vode u podzemlju. Slivnicu čine Gornja Slivnica (Bokulja ili zapadne Lerge, Jukići, Brkljače, Lerge, Gusari, Čukovići, Mijolovići Gornji,Juričevići, Landeke, Kalaca Selo/Kalaci) i Donja Slivnica (Veršići Gornji, Burelići ili Burele, Zekići, Brkljače Donje, Zekići, Lerge Donje, Žunići, Mijolovići Donji, Grgići/Mijolovići te Podastrana ili Podgalije gdje su Kneževići i Veršići Donji).

Plaža Bokulja
Slivnica zimi
Glavna cesta prema Pagu

Stanovništvo

Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. Slivnica je imala ukupno 834 stanovnika.[1] Stanovništvo je živjelo u 275 kućanstava, a u naselju je bilo čak 416 stanova. Prosječno kućanstvo imalo je 2,9 stanovnika (1991. 3,7 kada je bilo 289 kućanstava). Naselje obilježavaju napuštanje poljoprivrede, smanjenje broja stanovnika i kućanstava, iseljavanje i postupna urbanizacija. Velik broj Slivničana odselio je u Zadar, Rijeku, u inozemstvo itd. Najveći broj stanovnika zabilježen je 1961. godine - 1228. Po narodnosti Slivničani su mahom Hrvati.

Uprava

Do 1806. Slivnica je pripadala općini Novigrad, zatim 1806.-1811. u vrijeme francuske uprave, općini Posedarje, zatim opet do 1945. općini Novigrad. U razdoblju 1952./1953. bila je dio općine Vinejrac, a 1953.-1962. općine Posedarje. Od 1962. do 1992. pripala je općini Zadar. Od 1993. dio je općine Posedarje a čine je 2 mjesna odbora s pripadajućim dijelovima naselja (zaseocima) pa otud i imena (Gornja i Donja Slivnica).

Povijest

Prostor Slivnice naseljen je od starijega kamenog doba; postoje tragovi iz mlađega kamenog doba i kameno-bakrenog. Gusto naseljeno u doba Liburna i Rimljana. Na brežuljcima oko sela ostatci triju liburnskih gradina (Gradina od Bokulje, Mijolovića gradina i Lergova ili Oraška gradina). Najveća je u željeznom dobu i u vrijeme rimske uprave bila Oraška gradina s utvrdom koja je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane, te velik dio Ravnih kotara, čak i do Vrane. Rimljeni su stare Liburne romanizirali (Vlasi, Latini, Rimanići), a dolaskom Hrvata prevladali su hrvatski jezik i hrvatski rodovsko-plemenski ustroj. Slivničku župu okupljalo je staro svetište s crkvom Sv. Kuzmana i Damjana, u granicama Ninske biskupije. U pisanim izvorima Slivnica se spominje 1301. i 1389., a spominju se i starija selišta koja su činila srednjovjekovnu hrvatsku Slivnicu: Poričane, Bašćica, Rakita, Zidine, Podzidine, Kamenjane, Mundići, Maljine i dr. Slivnica je jedno od najstarijih naselja nekadašnjeg srednjovjekovnog novigradskog distrikta. U srednjem vijeku pripadala je (istočni dio) hrvatskim knezovima Krbavskim Kurjakovićima, tj. njihovom ogranku Posedarskima, a zapadni dio zadarskoj vlasteli. Uvođenjem mletačke uprave na hrvatskom Jadranu početkom 15. st., Slivnica je velikim dijelom pripala obitelji Venier, a kasnije obitelji Licini. S Vinjercom (Kaštel Slivnice, Kaštel Rimanić, Kaštel Venier) bila je važna kršćanska predstraža na granici s Osmanskim Carstvom koje se proširilo u Hrvate (R. kotari) u prvoj pol. 16. st. Osmanlije je nisu mogli osvojiti iako su to često pokušavali, zbog čega je stanovništvo bilo u stalnoj opasnosti. U 19. stoljeću zapadni dio kupili su Kneževići i Veršići iz Vinjerca, a istočni je bio u vlasništvi knezova Benja-Posedarskih iz Zadra. Početkom 19. st. zajednička župa Vinjerac-Slivnica preustrojena je u samostalne župe Vinjerac, Slivnica i Seline, koje su ukinućem Ninske biskupije pripale Zadarskoj Nadbiskupiji, Dekanatu Ražanac. Sredinom 19. st. kroz Slivnicu je izgrađena stara cesta iz Zadra preko Poličnika i Slivnice do Vinjerca. Jedan izvor žive vode, nazvan Slivnica, podno Oraške gradine, dao je ime selu. Pokraj tog izvora (danas lokva) bila je podignuta u staro vrijeme crkva koja se vremenom pokazala neodgovarajućom i neupotrebljivom te je 1845. crkvenim sredstvima i suradnjom mještana obnovljena i podignuta dva metra očuvavši stare dimenzije. Župa sv. Kuzmana i Damjana, mučenika ustanovljena je oko 1759. U župi je djelovala bratovština sv. Kuzme i Damjana. Svoju feštu mjesto slavi 27. rujna.

Gospodarstvo

Stanovništvo se bavi stočarstvom, posebice po kamenjarskim pašnjacima Gornje Slivnice, poljodjelstvom u plodnom polju uz Bašćicu, ali i na drugim pogodnim površinama, turizmom, lovom i poduzetništvo, a znatan dio mještana čine pomorci. Pojedini su zaposleni u susjednom Posedarju, te u Zadru i nekim drugim naseljima zadarske županije.

Obrazovanje

Do pol. 20. stoljeća Slivničani su pohađali osnovnu školu u Vinjercu, a tada je počela s radom osmogodišnja škola koja je postupnim opadanjem ima djece ukinuta koncem sedamdesetih godina 20. st. Otada djeluju područne škole OŠ "Braća Ribar" iz Posedarja u Gornjoj i Donjoj Slivnici, a upisuju učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.

Kultura

Vrijedni spomenici kulture su prepovijesne liburnske gradine i grobni humci, kameni zdenci i ostatci ruralne arhitekture u više zaselaka. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana, vrlo je stara kao i groblje oko nje. Onovljena je 1845. godine. Neprekinuti niz župnika poznat je od godine 1769. Crkva je ponovno obnovljena i produžena 1988. Jednobrodna sa sakristijom; glavni oltar mramorni sa svetohraništem i drvenim kipovima sv. Kuzme i Damjana; kameni oltar prema puku; na postoljima uza zid drveni kipovi Gospe od Zdravlja i sv. Josipa; kamena škropionica ugrađena. Zvonik s dva zvona.

Sačuvano je staro pučko (glagoljaško) pjevanje stalnih dijelova mise i nekoliko drugih napjeva.

Od 2000. g. djeluje i kulturno umjetničko društvo koje nosi ime zaštitnika svoga mjesta KUD "Sv.Kuzman i Damjan - Slivnica", a njeguje tradiciju pjesme i plesa slivničkoga kraja.

Šport

  • Futsal Klub Slivnica
  • BK Slivnica

Izvori

  • Damir Magaš, Vinjerac, Zavod za povijesne znanosti HAZU, HGD Zadar, Zadar, Zagreb, 1999.


Nedovršeni članak Slivnica koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.