Gornja Dubica

Gornja Dubica
Gornja Dubica Gornja Dubica na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet	Federacija BiH
Županija	Posavska županija
Općina/Grad	Odžak
Zemljopisne koordinate	45°04′N 18°23′E
Stanovništvo (1991.)
- ukupno	1.596

Gornja Dubica je naseljeno mjesto u sastavu općine Odžak, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Stanovništvo

Gornja Dubica
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Hrvati	1.579 (98,93%)	1.492 (98,93%)	1.418 (99,50%)
Srbi	3 (0,18%)	5 (0,33%)	1 (0,07%)
Muslimani	0	1 (0,06%)	0
Jugoslaveni	3 (0,18%)	5 (0,33%)	0
ostali i nepoznato	11 (0,68%)	5 (0,33%)	6 (0,42%)
ukupno	1.596	1.508	1.425

Šport

• NK Mladost Gornja Dubica

Izvor

• Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
• internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf

Nedovršeni članak Gornja Dubica koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Geografski Polozaj Župa Gornja Dubica pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji i nalazi se u doborskom dekanatu s još četrnaest župa u tom dijelu bosanske Posavine. Sjedište župe nalazi se u selu Gornja Dubica, oko 10 km sjeveroistočno od grada Odžaka. Krajolik omeđuju i oblikuju dvije rijeke - Bosna i Sava. Bosna dotječe s juga i ulijeva se u Savu koja struji sa sjevera. Planina Vučijak uokviruje ovo područje sa zapada. Krajolik je većinom ravničarski, a manjim dijelom močvaran i brežuljkast. Kroz župu prolazi regionalna cesta od Odžaka prema Bosanskom Šamcu. Župna zajednica se sastoji od šest naselja: Gornja i Donja Dubica, Osječak, Papučija, Vojskova i Zorice. Prije zadnjega rata imala je 5.460 vjernika, koji su živjeli u 1.250 obiteljskih kuća. Jedna polovica izbjeglih vjernika se vratila do godine 2000. Danas ih ima 1.500 jer je godine 2001. od tadašnje župe odijeljeno Novo Selo i utemeljena nova župa. Pored župne crkve imaju još tri područne ili filijalne crkve.

Još u 16. i 17. st. na ovom području postojale su župe Vasiljevo Polje i Radunjevac. Također je u Modriči bio franjevački samostan i crkva sv. Ilije proroka. Za vrijeme bečkog rata (1683-1699) oni su porušeni, a njihovi vjernici prognani. Dubica je najstarija župa na ovom području. Ona je nasljednica stare matične župe Podvučjak, koja je nastala u 18. st. Poslije podjele velike samostanske župe imenom Velika (danas Plehan). Tako je Podvučjak obuhvaćao današnju župu G. Dubicu, Potočane, Svilaj, Odžak, Pećnik, Brusnicu, Posavsku Mahalu, Prud i N. Selo.

Župa Podvučjak vodila je svoje matične knjige krštenih od 1748. godine. Zbog raznih problema za vrijeme turske vladavine župa je mijenjala svoje sjedište: od Pećnika, preko Jakeša do Potočan. Za jedno dulje razdoblje njezino posljednje sjedište nalazilo se u Gornjoj Dubici sve do 1855. godine. Otada je dosadašnja župa Podvučjak podijeljena na dva dijela: na Dubicu kao matičnu župu, koja zadržava sve župne matične knjige i na novu župu Potočane kao svoju prvu „kćer“.

Godine 1858. franjevci su osnovali prvu pučku školu u Dubici i držali su u njoj redovitu nastavu. Tijekom vremena broj vjernika u župi Podvučjak (Dubica) se kretao ovako: 307 vjernika (1742. god.), 1.270 (1761.), 2.645 (1813.), 2.409 (1877.), 4.121 (1935.). Nakon popisa stanovništva koncem 19. st. župa G. Dubica obuhvaćala je sedam sela: Gornju i Donju Dubicu, Balegovac, Mrku Adu, Prud, Vlašku Malu, Vojskovu i Zorice. U tim selima bilo je 574 nastanjenih kuća, u kojim je živjelo ukupno 3.080 ljudi. U lipnju 1992. godine sve je katoličko i muslimansko stanovništvo u našoj regiji moralo pred velikosrpskom ratnom agresijom izbjeći u susjednu Hrvatsku ili dalje u zemlje zapadne Europe (većinom Njemačku, Austriju i Švicarsku). Poslije potpisivanja daytonskog ugovora (1995.g.) pojedinci su se počeli vraćati u svoje razorene kuće. Na svetkovinu sv. Josipa 1996. godine slavljena je na ruševinama stare župne crkve u G. Dubici prva sv. misa nakon rata, kojom je označen početak organiziranoga povratka stanovništva i obnove njihova zavičaja. Broj vjernika se značajno smanjio kao zbog ratnog progona tako i zbog kasnije diobe župe. Početkom 2011. godine naša je župa imala 557 naseljenih kuća, u kojim je stalno živjelo 1.482 vjernika.