Tepih

Perzijski ćilim iz Tabriza, 16. st., Victoria and Albert Museum, 10.5 m × 5.3 m s 47–54 uzlova na cm²

Tepih (od starogrčkog τάπης, tápēs uz perzijski frsch - „poklopiti”) ili prostirač je jednodijelni tekstilni proizvod određena oblika i dimenzija, namijenjen za prekrivanje podova, a ponekad i zidova (zidni tepih). U pravilu se sastoji od gazeće površine (gornji dio tepiha po kojem se hoda, a može biti glatka ili vlasasta, kada se obično naziva flor, eng. pile) i podloge (naličje tepiha koje osigurava kompaktnost i čvrstoću tijekom uporabe).

Za tepih vlasaste površine (s florom) uvriježio se naziv sag, dok se naziv ćilim rabi za tepih glatke i vlasaste površine, većinom orijentalna dizajna i podrijetla, ili domaće izradbe kao rukotvorina. Serdžada je manji molitveni prostirač koji muslimani koriste za molitvu. Najkvalitetniji su i najcjenjeniji vuneni tepisi, premda su u širokoj uporabi i jeftiniji od slame (hasura), kokosovih vlakana i sl., te čvrsti i trajni tepisi od polipropilenskih, akrilnih ili poliamidnih (najlonskih) umjetnih vlakana.

Tepisi se danas većinom izrađuju strojno (posebne tehnike tkanja, uzlanja i prepletanja), a samo skupocjeni orijentalni ćilimi izrađuju se ručnim uzlanjem vunenih ili čak svilenih niti, pri čem se razlikuje perzijski (perzijski ćilim) i turski način uzlanja (npr. anatolijski tepih, čiprovački tepih i bosanski ćilim). Tepih je to cjenjeniji što je broj uzlova na jediničnoj ploštini veći.

Najstariji pronađeni tepih iz Pazirika istkan je prije više od 2500 godina.

Prvi su se tepisi vjerojatno izrađivali u Srednjoj Aziji prije 4 ili 5 tisuća godina. Zasad najstariji pronađeni tepih je iz okolice Pazirika (Zlatno Altajsko gorje, Sibir). Od 50-ih godina se proizvodi tepih u proizvoljnoj dužini odnosno traka u raznim širinama čak do 6 metara koja se siječe po potrebi.

Vanjske poveznice

• "What Makes A Rug Good", February 1946, Popular Science, books.google.com