Behistunski natpisi: razlika između inačica

Inačica od 1. studeni 2021. u 14:22

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Behistunski natpisi (također poznati kao i Bisitun ili Bisutun, perz. بیستون, staroperz. Bagastana: „Božje mjesto ili zemlja“^[1]) su starovjekovni višejezični zapisi koji se nalaze na planini Behistun u Kermanšaškoj pokrajini pokraj grada Kermanšaha u zapadnom Iranu^[2]. Datiraju iz 6. stoljeća pr. Kr., odnosno iz doba vladavine Darija I. Velikog, vladara Perzijskog Carstva.

Natpisi uključuju tekstove pisane na klinastom pismu na tri jezika; perzijskom, elamskom i babilonskom^[3]. Britanski vojni časnik Henry Rawlinson^[4] je kopirao natpise u dva dijela, 1835. i 1843. godine. Rawlinson je uspio prevesti klinasto pismo na perzijskom jeziku 1838., dok su elamske i babilonske tekstove 1843. preveli Rawlinson i njegovi suradnici. Babilonski zapisi su kasniji oblik akadskog jezika, dok oba spadaju u semitske jezike. U doba otkrića, Behistunski zapisi su za klinasto pismo imali jednaki značaj kao i Kamen iz Rosette za egipatske hijeroglife; radilo se o dokumentu pomoću kojeg je bilo moguće dešifrirati drevno i zaboravljeno pismo.

Behistunski natpisi su otprilike 15 m visine i 25 m širine, a uklesani su u vapnenačku liticu koja se nalazila uz antičku cestu koja je spajala glavne gradove Babilonije i Medije (Babilon i Ekbatanu). Radi se o jako nepristupačnom mjestu budući kako su drevni graditelji izravnali litici nakon završetka klesanja natpisa. Perzijski tekst sastoji se od 414 redaka posloženih u pet stupaca; elamski od 593 redaka u osam stupaca, dok se babilonski sastoji od 112 redaka.

Ove natpise je dao urezati perzijski vladar Darije I. Veliki^[5], čija je figura također uklesana iznad natpisa. Reljef ga prikazuje naoružanog lukom, te sa lijevom nogom nad grudima osobe koja leži, za koju se pretpostavlja kako se radi o uzurpatoru Gaumati kojeg je Darije svrgnuo sa perzijskog trona. Darije se na reljefu prikazuje kako pristiže sa lijeva u pratnji dvaju dvoranina, dok deset figura (visine 1 m) pristižu sa desna i drže ruku na ramenu onog ispred, što simbolizira jedinstvo pokorenih naroda. Zoroastrijski simbol faravahar lebdi iznad ljudskih figura, a simbolizira blagoslov božanstva Ahura Mazde. Pretpostavlja se kako je jedna ljudska figura dodana na reljef nakon svršetka klesanja, a nalazi se na odvojenom kamenom bloku pričvršćenom na postojeću strukturu pomoću željeznih klinova i olova.

Poveznice

Izvori

↑ Behistunski natpisi (Livius.org)
↑ Enciklopedija Britannica: Bisitun
↑ Behistun (Archaeology.about.com)
↑ Enciklopedija Britannica: Perzijski natpisi na klinastom pismu
↑ Behistunski natpisi (enciklopedija Iranica). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009.. http://www.iranica.com/newsite/articles/v4f3/v4f3a043.html Pristupljeno 6. kolovoza 2009.

Vanjske poveznice

[1] Behistunski natpisi (Livius.org)

[2] Enciklopedija Britannica: Bisitun

[3] Behistun (Archaeology.about.com)

[4] Enciklopedija Britannica: Perzijski natpisi na klinastom pismu

[5] Behistunski natpisi (enciklopedija Iranica). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009.. http://www.iranica.com/newsite/articles/v4f3/v4f3a043.html Pristupljeno 6. kolovoza 2009.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Redak 37: / Redak 37: @@
 == Vanjske poveznice ==
-{{commonscat|Behistun Inscription}}
 * [http://www.livius.org/be-bm/behistun/behistun01.html Behistunski natpisi (Livius.org), autor: Jona Lendering, sadržaj: perzijski tekst (klinasto pismo i prijevod) + dodaci]
 * [http://mcadams.posc.mu.edu/txt/ah/Persia/Behistun_txt.html Engleski prijevod natpisa]