Razlika između inačica stranice »Alegorija proljeća«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 18: | Redak 18: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
*{{Cite book|last=Capretti|first=Elena|title=Botticelli|url=http://books.google.com/?id=JzR-DLmn-qsC&pg=PA48|accessdate=8. ožujka 2012|date=1. siječnja 2002|publisher=Giunti Editore, Firenca, Italija|isbn=9788809214330}} | *{{Cite book|last=Capretti|first=Elena|title=Botticelli|url=http://books.google.com/?id=JzR-DLmn-qsC&pg=PA48|accessdate=8. ožujka 2012|date=1. siječnja 2002|publisher=Giunti Editore, Firenca, Italija|isbn=9788809214330}} | ||
*{{Cite book|last=Cheney|first=Liana|title=Quattrocento Neoplatonism and Medici humanism in Botticelli's mythological paintings|accessdate=8. ožujka 2012|year=1985.|publisher=University Press of America}} | *{{Cite book|last=Cheney|first=Liana|title=Quattrocento Neoplatonism and Medici humanism in Botticelli's mythological paintings|accessdate=8. ožujka 2012|year=1985.|publisher=University Press of America}} | ||
Inačica od 11:55, 1. studenoga 2021.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika
Sandro Botticelli (1445.-1510.) je svoju sliku Proljeće (talijanski: Primavera), poznatu i kao Alegorija proljeća, naslikao u seriji mitoloških slika za obitelj Medici koji su se zanimali za "pogansku" tematiku (kojoj između ostalih pripada i Rođenje Venere). To zanimanje je potaknuto obnovom Platonove filozofije (neoplatonizam) koja je dovela do zanimanja za antičke teme i osnivanje Platonove Akademije u Firenci 1469. god. Proljeće je, zajedno s Rođenjem Venere, bilo predviđena za Villu di Castello, a danas se nalazi u Galeriji Uffizi u Firenci.
Slika prikazuje voćnjak u kojemu su stabla raspoređena u polukrug koji čini okvir za niz figura. S desne strane vidimo Zefira, boga vjetra, koji drži Klori, koju svojim dahom oplođuje i preoblikuje u floru cvjetova i boginju proljeća. U sredini je lik Venere koja prizoru daje stabilnost, dok je iznad nje njezin sin Kupid koji baca strijelice. S lijeve strane tri Gracije (Harite) u skupini izvode lagani ples, a odmah do njih je Merkur koji mačem u ruci tjera oblake.
Likovi su također stavljeni u nestvarni krajolik, potpuno osvjetljen bez realnog izvora svjetla. Ipak, njihova odjeća je prepuna detalja i bogata naborima, potpuno lepršava; Botticelli je bio majstor u prikazivanju tkanina. Alegorija proljeća je prva slika na kojoj je Botticelli slikao gracilne likove lijepih, izduženih djevojaka u idealiziranom ambijentu, namjerno izbjegnutih dubina i plasticiteta svedenog na minimum. Na ovoj slici Botticelli usvaja mekane linije kojima daje skladan ritam, a kompoziciju ističe svježim i nježnim temperama. Na slici vlada nestvarno, idealizirano prikazivanje likova bez detalja, u kojemu je zanemarena anatomija ističući tako linearnost likova. Botticelli je prije svega bio crtač, boja ga je manje zanimala.
Izvori
- Capretti, Elena (1. siječnja 2002). Botticelli. Giunti Editore, Firenca, Italija. ISBN 9788809214330. http://books.google.com/?id=JzR-DLmn-qsC&pg=PA48 Pristupljeno 8. ožujka 2012
- Cheney, Liana (1985.). Quattrocento Neoplatonism and Medici humanism in Botticelli's mythological paintings. University Press of America