Božo Sušec: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Božo Sušec''' ([[Zagreb]], [[1946.]]), hrvatski [[šport]]ski novinar. | |||
Iz rodnog Zagreba, obitelj mu se 1956. preselila u [[Skoplje]], gdje je otac, koji je bio liječnik i sveučilišni profesor, dobio posao. Nakon potresa 1963. vratio se u Zagreb, živio u studentskom domu na Trgu žrtava fašizma, i studirao [[politologija|politologiju]]. Godine 1968. bio je jedan od osmero dobitnika stipendije koju je dodijelila TV Zagreb, a u prvo vrijeme bavio se gradskim temama poput komunalne politike. Godine 1972. prešao je u Sportski program, na utakmicama radio kao asistent [[Mladen Delić|Mladena Delića]], a potom i samostalni komentator. Pratio je 16 [[Olimpijske igre|olimpijada]] (od 1976. do 2008. sve zimske i ljetne igre), a specijalizirao se za atletiku, nogomet, rukomet i skijaško trčanje. | Iz rodnog Zagreba, obitelj mu se 1956. preselila u [[Skoplje]], gdje je otac, koji je bio liječnik i sveučilišni profesor, dobio posao. Nakon potresa 1963. vratio se u Zagreb, živio u studentskom domu na Trgu žrtava fašizma, i studirao [[politologija|politologiju]]. Godine 1968. bio je jedan od osmero dobitnika stipendije koju je dodijelila TV Zagreb, a u prvo vrijeme bavio se gradskim temama poput komunalne politike. Godine 1972. prešao je u Sportski program, na utakmicama radio kao asistent [[Mladen Delić|Mladena Delića]], a potom i samostalni komentator. Pratio je 16 [[Olimpijske igre|olimpijada]] (od 1976. do 2008. sve zimske i ljetne igre), a specijalizirao se za atletiku, nogomet, rukomet i skijaško trčanje. | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 10:31
Božo Sušec (Zagreb, 1946.), hrvatski športski novinar.
Iz rodnog Zagreba, obitelj mu se 1956. preselila u Skoplje, gdje je otac, koji je bio liječnik i sveučilišni profesor, dobio posao. Nakon potresa 1963. vratio se u Zagreb, živio u studentskom domu na Trgu žrtava fašizma, i studirao politologiju. Godine 1968. bio je jedan od osmero dobitnika stipendije koju je dodijelila TV Zagreb, a u prvo vrijeme bavio se gradskim temama poput komunalne politike. Godine 1972. prešao je u Sportski program, na utakmicama radio kao asistent Mladena Delića, a potom i samostalni komentator. Pratio je 16 olimpijada (od 1976. do 2008. sve zimske i ljetne igre), a specijalizirao se za atletiku, nogomet, rukomet i skijaško trčanje.
U travnju 2008. žiri Hrvatske radiotelevizije dodijelio mu je nagradu za životno djelo. Godine 2010. dobio je nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara za životno djelo.
Sinkronizacija
- "Vili Kočnica" kao helikopter komentator Bryan (2018.)
- "Žuta minuta" kao pas komentator (2006.)