Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Aleksandar Vojinović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Aleksandar Vojinović'''-->'''Aleksandar Vojinović''' ([[Zagreb]] [[9. prosinca]] [[1936.]] - [[kolovoz]] [[2008.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[Novinarstvo|novinar]], [[publicist]] i [[prevoditelj]].
'''Aleksandar Vojinović''' ([[Zagreb]] [[9. prosinca]] [[1936.]] - [[kolovoz]] [[2008.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[Novinarstvo|novinar]], [[publicist]] i [[prevoditelj]].


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 14:00

Aleksandar Vojinović (Zagreb 9. prosinca 1936. - kolovoz 2008.), bio je hrvatski novinar, publicist i prevoditelj.

Životopis

Aleksandar Vojinović rodio se je u Zagrebu 1936. godine, u obitelji Borivoja, računovođe, i Marije (rođ. Manestar) kućanice.[1] Odrastao je na Svetom Duhu, (kako je sam napisao u jednoj autobiografskoj bilješci, "u sjeni svoje krsne Crkve Sv. Antuna Padovanskog") u Zagrebu.[1]

Novinarska djelatnost

Još kao gimnazijalac počeo se je javljati u novinama, no ne kao novinar već kao enigmatičar.[1] Prve novinarske priloge objavio je u gradskim rubrikama novina Vjesnik i Narodni list.[1] Radio je u raznim dnevnim i tjednim novinama: Večernjem vjesniku, od njegova pokretanja 1957. godine, i Narodnom listu, 1 revijalnome tjedniku Globusu (urednika Frane Barbierija) od 1959. do 1963. godine, 2 Areni, te u Vjesniku u srijedu do 1966. godine, Slobodnoj Hrvatskoj, Domu i Startu, u kojem je radio 12 godina, od 1969. do 1991. godine. Pisao je i mnogim osobnostima iz hrvatske književnosti i povijesti, Mariji Jurić Zagorki, Franji M. Fuisu, Rudolfu Habedušu Katedralisu, Mirku i Stjepanu Seljanu, Dragutinu Lermanu, Ivanu Vučetiću, Franji barunu Trenku i inima.[1]

Prevoditeljska djelatnost

Preveo je i priredio djela:

  • Heinz Knoke, Letio sam za Führera: [ratni dnevnik njemačkog zračnog asa], Zagrebačka naklada, Zagreb, 2008.[2]
  • Walther Kneip, Operacija "Walküre", Zagrebačka naklada, Zagreb, 2008.[2]

Djela

  • Atentati u službi rata, Zagreb, 1978.
  • Zločin je bježao na Zapad, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1987., ISBN 86-7125-010-5
  • Leon Rupnik, Zagreb, 1988.
  • Ante Pavelić, Zagreb, 1988.
  • Bleiburg: [otvoreni dossier], Zagreb, 1990.
  • Križni put, Zagreb, 1991. (suautor Boris Vlašić)
  • NDH u Beogradu, Zagreb, 1995., ISBN 953-6308-02-9
  • Nije sramota biti Hrvat, ali je peh: velike i male tajne NDH, Naklada Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-04-5
  • Ive Mihovilović: Spectator, Profil, Zagreb, 2005., ISBN 953-12-0134-X
  • Andrija Maurović: prorok apokalipse, Profil, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-12-0636-5

Nagrade

  • 1991.: Godišnja nagrada HND.[3]

Bilješke

  1. 1 Od ta dva zagrebačka dnevna lista 1959. godine stvoren je dnevni list Večernji list
  2. 2 Nema ništa zajedničkoga s tjednikom Globus osnovanom 1990.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Aleksandar Vojinović, Nije sramota biti Hrvat, ali je peh: velike i male tajne NDH, Naklada Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-04-5, Bilješka o autoru, str. 318.-319.
  2. 2,0 2,1 Katalog Knjižnica grada Zagreba, pristupljeno 6. travnja 2015.
  3. Popis dobitnika nagrada HND, pristupljeno 6. travnja 2015.