Gotska linija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
prevedeno s en.wikipedije, Gothic Line
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
{{drugo značenje2|[[Zelena linija]]}}
{{drugo značenje2|[[Zelena linija]]}}
[[Datoteka:WWII51 Gothic Line.jpg|mini|desno|250px|Gotska linija]]
[[Datoteka:WWII51 Gothic Line.jpg|mini|desno|250px|Gotska linija]]
'''Gotska linija'''  (nje. ''Gotenstellung'', tal. ''Linea Gotica'') je bila 200 km dug [[Treći Reich|njemački]] i [[Talijanska Socijalna Republika|talijanski]] sustav vojnih utvrda na Apeninskom polutoku, uspostavljena tijekmo [[Talijanska kampanja (Drugi svjetski rat)|Talijanske kampanje]]. Građen je nakon pada Italije i uspostave Talijanske Socijalne Republike 1943. i 1944. godine. [[Obrambena crta]] protezala se je pravcem istok – zapad, priječeći prolaz iz srednjeg dijela Apeninskog poluotoka u [[Padska nizina|Padsku nizinu]]. Zapadni krak crte završaavao je u [[Pisa|Pisi]] a istočni u [[Rimini]]ju. Pružao se je preko [[Toskanski Apenini|Toskanskih Apenina]]. Namjena mu je bila obrane i zaštite plodne poljodjelske Padske nizine i [[Lombardija|lombardijskog]] industrijskog bazena od Saveznika koji su nadirali s juga.<ref name=enc/> Predstavljala je zadnju crtu obrane feldmaršala [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]] u fazi uzmaka Osovine u Italiji naspram [[Savezničke vojske u Italiji|Savezničkih snaga]] u Italiji kojima je zapovijedao general [[Harold Alexander]].  
'''Gotska linija'''  (nje. ''Gotenstellung'', tal. ''Linea Gotica'') je bila 200 km dug [[Treći Reich|njemački]] i [[Talijanska Socijalna Republika|talijanski]] sustav vojnih utvrda na Apeninskom polutoku, uspostavljena tijekom [[Talijanska kampanja (Drugi svjetski rat)|Talijanske kampanje]]. Građen je nakon pada Italije i uspostave Talijanske Socijalne Republike 1943. i 1944. godine. [[Obrambena crta]] protezala se je pravcem istok – zapad, priječeći prolaz iz srednjeg dijela Apeninskog poluotoka u [[Padska nizina|Padsku nizinu]]. Zapadni krak crte završaavao je u [[Pisa|Pisi]] a istočni u [[Rimini]]ju. Pružao se je preko [[Toskanski Apenini|Toskanskih Apenina]]. Namjena mu je bila obrane i zaštite plodne poljodjelske Padske nizine i [[Lombardija|lombardijskog]] industrijskog bazena od Saveznika koji su nadirali s juga.<ref name=enc/> Predstavljala je zadnju crtu obrane feldmaršala [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]] u fazi uzmaka Osovine u Italiji naspram [[Savezničke vojske u Italiji|Savezničkih snaga]] u Italiji kojima je zapovijedao general [[Harold Alexander]].  


Hitler je bio zabrinut o stanju pripremljenosti crte, bojeći se savezničkih amfibijskih iskrcavanja kojima bi zaobišli njegovu obranu. Da bi joj smanjio važnost u očima prijateljskih i neprijateljskih snaga, zapovijedio je da se njeno ime, s njenim povijesnim konotacijama promijeni, smatrajući da ako Saveznici uspiju probiti tu crtu Osovina ne će moći naći ime snažnijeg utiska za povećati izglede za pobjedu. Na to je Kesselring lipnja 1944. promijenio joj ime u ''Zelena linija'' (Grüne Linie).
Hitler je bio zabrinut o stanju pripremljenosti crte, bojeći se savezničkih amfibijskih iskrcavanja kojima bi zaobišli njegovu obranu. Da bi joj smanjio važnost u očima prijateljskih i neprijateljskih snaga, zapovijedio je da se njeno ime, s njenim povijesnim konotacijama promijeni, smatrajući da ako Saveznici uspiju probiti tu crtu Osovina ne će moći naći ime snažnijeg utiska za povećati izglede za pobjedu. Na to je Kesselring lipnja 1944. promijenio joj ime u ''Zelena linija'' (Grüne Linie).


Pokazala se je kao najučinkovitija njemačka obrambena crta. Saveznici su ju probili tek pred sami kraj rata, travnja 1945. godine. <ref name=enc> Gotska linija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 17.4.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gotska-linija>. </ref>
Pokazala se je kao najučinkovitija njemačka obrambena crta. Saveznici su ju probili tek pred sami kraj rata, travnja 1945. godine. <ref name=enc> Gotska linija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 17.4.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gotska-linija>. </ref>
== Vidi ==
*[[Gustavova linija]]


==Izvori==
==Izvori==

Posljednja izmjena od 17. travanj 2026. u 18:50

Za druga značenja, pogledajte Zelena linija.
Gotska linija

Gotska linija (nje. Gotenstellung, tal. Linea Gotica) je bila 200 km dug njemački i talijanski sustav vojnih utvrda na Apeninskom polutoku, uspostavljena tijekom Talijanske kampanje. Građen je nakon pada Italije i uspostave Talijanske Socijalne Republike 1943. i 1944. godine. Obrambena crta protezala se je pravcem istok – zapad, priječeći prolaz iz srednjeg dijela Apeninskog poluotoka u Padsku nizinu. Zapadni krak crte završaavao je u Pisi a istočni u Riminiju. Pružao se je preko Toskanskih Apenina. Namjena mu je bila obrane i zaštite plodne poljodjelske Padske nizine i lombardijskog industrijskog bazena od Saveznika koji su nadirali s juga.[1] Predstavljala je zadnju crtu obrane feldmaršala Alberta Kesselringa u fazi uzmaka Osovine u Italiji naspram Savezničkih snaga u Italiji kojima je zapovijedao general Harold Alexander.

Hitler je bio zabrinut o stanju pripremljenosti crte, bojeći se savezničkih amfibijskih iskrcavanja kojima bi zaobišli njegovu obranu. Da bi joj smanjio važnost u očima prijateljskih i neprijateljskih snaga, zapovijedio je da se njeno ime, s njenim povijesnim konotacijama promijeni, smatrajući da ako Saveznici uspiju probiti tu crtu Osovina ne će moći naći ime snažnijeg utiska za povećati izglede za pobjedu. Na to je Kesselring lipnja 1944. promijenio joj ime u Zelena linija (Grüne Linie).

Pokazala se je kao najučinkovitija njemačka obrambena crta. Saveznici su ju probili tek pred sami kraj rata, travnja 1945. godine. [1]

Vidi

Izvori

  1. 1,0 1,1 Gotska linija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 17.4.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gotska-linija>.