Rock u Splitu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Rock u Splitu'''<ref>Žarko Ivković: [https://www.vecernji.hr/showbiz/scena-je-bila-ziva-s-brdo-dobrih-bendova-ali-zagreb-ih-nije-prihvatio-1041134 '' Scena je bila živa s brdo dobrih bendova, ali Zagreb ih nije prihvatio'']. Večernji list. 30. studenoga 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2026.{{napraviti}}</ref>  
'''Rock u Splitu'''<ref>Žarko Ivković: [https://www.vecernji.hr/showbiz/scena-je-bila-ziva-s-brdo-dobrih-bendova-ali-zagreb-ih-nije-prihvatio-1041134 '' Scena je bila živa s brdo dobrih bendova, ali Zagreb ih nije prihvatio'']. Večernji list. 30. studenoga 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2026.{{napraviti}}</ref>  
== Opći podatci ==
Značajnije se razvija 1970-ih, a zamah postiže 1980-ih. Prema svjedočenjima splitskih onovremenih glazbenika koji su se pojavili tih godina na pozornici, scena je bila vrlo živa, sastavi su bili gotovo isključivo autorski, no problem je bila izostanak potpore za promidžbu na višoj razini, pa je često domet bio samo lokalan. Glazbenici su često sami sve morali organizirati, tijekom noći kriomice lijepiti plakate. Središta glazbene promidžbe bila su onda u glavnim gradovima republika, a što se tiče Splita, splitska rock pozornica nije imala pozornost diskografskih kuća i menadžera u Hrvatskoj, koji su ju smatrali provincijskom, nasuprot splitskih "lakih nota" (pop, dalmatinska šansona i ostala zabavna glazba). Usporedbe radi, glazbenici iz glavnih gradova republika u bivšoj Jugoslaviji imali su potporu od sve infrastrukture: tiskovina, televizije, radija, diskografskih kuća i glazbenih menadžera. Split je u glazbenom smislu dolazio medije dolazio tek u kontekstu Splitskog festivala.


<!--  
Splitska je osebujnost se sastojala u tome što je imao vrlo živu klupsku pozornicu, ali izvan glavne struje koja je zahvatila rock u Hrvatskoj i ostatku bivše SFRJ. Osobito se odnosi na vrijeme dolaska [[punk]]a i [[ska]] koja je podigla iz uspavanosti rock, te buntovnim pristupom uzburkala stvari u ondašnjem socijalističkom režimu. Glavnu struju u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije činili su sastavi iz Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Sarajeva i Beograda. Splitska struja odvijala se kroz svirke uživo organizirane u prostorijama splitskih [[mjesna zajednica|mjesne zajednice]], popularnih "fronta", ali i po javnim površinama, fakultetima, školama, muzejima, podrumima, plivalištima i novoj dvorani na Gripama. Sastavi su bili brojni, a širok izričaj varirao je od od simfo-rocka, jazz-rocka, hard-rocka, punka, novog vala, čistog rock’n’rolla, bluesa te raznih kombinacija žanrova. Splitske [[gitarijada|gitarijade]] su oslikavale cijelu povijest svjetske progresivne glazbe "na pomalo specifičan splitski način" (Hrepić). Nasuprot Splitu, čija je svirka bila mediteranski melodična i optimistična, postojao je punk trokut Ljubljana – Rijeka – Zagreb, s time što je u Ljubljani i Rijeci bio čisti engleski punk (Pankrti, Parafi) a Zagreb je nešto više naginjao rock-glazbi (Film, Prljavo kazalište...). Beogradska je pozornica imala ekscentričnije sastave (Disciplina kičme, Idoli...).


– Svirali smo gdje god smo stigli, a najzanimljivije je bilo to što smo svi bili isključivo autorski bendovi – kaže Grancieri. – Potporu nismo imali ni od koga pa smo se snalazili sami. Plakate smo po gradu lijepili noću, kriomice. Zagreb je bio gluh za naše radove, a istodobno je gotovo ekskluzivno promovirao splitske umjetnike lakih nota. Splitska scena nije imala podršku ni glavnih gradova ni diskografskih kuća i smatrala se „undergroundom”, provincijskom. Bilo nam je teško jer smo sve morali sami organizirati, a naši kolege u glavnim gradovima imali su podršku i medija, i diskografskih kuća, i menadžera.  
Među prvim splitskim rock-sastavima je Metak, slijedio je novovalni sastav Mačak. Prvi punk koncert u Splitu i Dalmaciji održali su [[Marinko Biškić]] ("otac splitskog punka", umjetnikog imena Fon Biskich) i ''[[Dijete iz epruvete]]'' (s Marijanom Banom). Biškić je nastavio nastupati sa sastavom [[Narodno blago|Narodnim blagom]] (s Nenom Belanom). U to su vrijeme djelovali sastavi [[Antares '''Rock u Splitu'''<ref>Žarko Ivković: [https://www.vecernji.hr/showbiz/scena-je-bila-ziva-s-brdo-dobrih-bendova-ali-zagreb-ih-nije-prihvatio-1041134 '' Scena je bila živa s brdo dobrih bendova, ali Zagreb ih nije prihvatio'']. Večernji list. 30. studenoga 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2026.{{napraviti}}</ref>
== Opći podatci ==
Značajnije se razvija 1970-ih, a zamah postiže 1980-ih. Prema svjedočenjima splitskih onovremenih glazbenika koji su se pojavili tih godina na pozornici, scena je bila vrlo živa, sastavi su bili gotovo isključivo autorski, no problem je bila izostanak potpore za promidžbu na višoj razini, pa je često domet bio samo lokalan. Glazbenici su često sami sve morali organizirati, tijekom noći kriomice lijepiti plakate. Središta glazbene promidžbe bila su onda u glavnim gradovima republika, a što se tiče Splita, splitska rock pozornica nije imala pozornost diskografskih kuća i menadžera u Hrvatskoj, koji su ju smatrali provincijskom, nasuprot splitskih "lakih nota" (pop, dalmatinska šansona i ostala zabavna glazba). Usporedbe radi, glazbenici iz glavnih gradova republika u bivšoj Jugoslaviji imali su potporu od sve infrastrukture: tiskovina, televizije, radija, diskografskih kuća i glazbenih menadžera. Split je u glazbenom smislu dolazio medije dolazio tek u kontekstu Splitskog festivala.


Glazbena je scena u to vrijeme bila vrlo živahna. Na valovima punka i ska glazbe pojavili su se novi kreativci koji su osvježili posustalu rock-scenu i svojim buntovničkim stavom uskomešali socijalistički režim. Osim Bijelog dugmeta, Riblje čorbe, Prljavog kazališta, Parnog valjka, Azre, u dvije-tri godine niknuli su brojni bendovi: Pankrti, Paraf, Film, Haustor, Idoli, Električni orgazam, Šarlo akrobata, Zabranjeno pušenje... Sve se to događalo u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Rijeci i Sarajevu. Split je ostao izvan te struje premda je imao živahnu klupsku scenu. U to vrijeme, piše Hrepić, svirke uživo organizirale su splitske mjesne zajednice, popularno zvane fronte, a sviralo se i po školama, fakultetima, muzejima, podrumima, plivalištima, u novoj dvorani Gripe te na javnim površinama.
Splitska je osebujnost se sastojala u tome što je imao vrlo živu klupsku pozornicu, ali izvan glavne struje koja je zahvatila rock u Hrvatskoj i ostatku bivše SFRJ. Osobito se odnosi na vrijeme dolaska [[punk]]a i [[ska]] koja je podigla iz uspavanosti rock, te buntovnim pristupom uzburkala stvari u ondašnjem socijalističkom režimu. Glavnu struju u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije činili su sastavi iz Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Sarajeva i Beograda. Splitska struja odvijala se kroz svirke uživo organizirane u prostorijama splitskih [[mjesna zajednica|mjesne zajednice]], popularnih "fronta", ali i po javnim površinama, fakultetima, školama, muzejima, podrumima, plivalištima i novoj dvorani na Gripama. Sastavi su bili brojni, a širok izričaj varirao je od od simfo-rocka, jazz-rocka, hard-rocka, punka, novog vala, čistog rock’n’rolla, bluesa te raznih kombinacija žanrova. Splitske [[gitarijada|gitarijade]] su oslikavale cijelu povijest svjetske progresivne glazbe "na pomalo specifičan splitski način" (Hrepić). Nasuprot Splitu, čija je svirka bila mediteranski melodična i optimistična, postojao je punk trokut Ljubljana – Rijeka – Zagreb, s time što je u Ljubljani i Rijeci bio čisti engleski punk (Pankrti, Parafi) a Zagreb je nešto više naginjao rock-glazbi (Film, Prljavo kazalište...). Beogradska je pozornica imala ekscentričnije sastave (Disciplina kičme, Idoli...).  


„A bendova je bilo k’o u priči, vrlo široke lepeze izričaja, od simfo-rocka, jazz-rocka, hard-rocka, punka, novog vala, čistog rock’n’rolla, bluesa do svih ostalih permutacija spomenutih. Dođeš lijepo na gitarijadu i odslušaš fino cijelu povijest svjetske progresivne glazbe, na pomalo specifičan splitski način”, piše Hrepić, koji danas svira u grupi Davorin i Bogovići te, za svoju dušu, u blues bendu Sunnysiders.
Među prvim splitskim rock-sastavima je Metak, slijedio je novovalni sastav Mačak. Prvi punk koncert u Splitu i Dalmaciji održali su Marinko Biškić ("otac splitskog punka", umjetnikog imena Fon Biskich) i ''[[Dijete iz epruvete]]'' (s Marijanom Banom). Biškić je nastavio nastupati sa sastavom [[Narodno blago|Narodnim blagom]] (s Nenom Belanom). U to su vrijeme djelovali sastavi [[Antares (glazbeni sastav)|Antares]], [[Daleka obala]], [[Đavoli (glazbeni sastav)|Đavoli]], [[Epicentar]], [[Fonograf (glazbeni sastav)|Fonograf]], [[Generacija 63]], [[Hladna točka]], [[Kineski zid (glazbeni sastav)|Kineski zid]] (Dean i Dino Dvornik), [[Kocka (glazbeni sastav)|Kocka]], [[Kućni pritvor]], [[Majka Zemlja]] (vokalno-akustični dvojac), [[Osmi putnik (glazbeni sastav)|Osmi putnik]] (Gibonni), [[Rock bube]], [[Sinteza (glazbeni sastav)|Sinteza]], [[Tužne uši]], [[Zračna opasnost (glazbeni sastav)|Zračna opasnost]] i drugi.  


Prvi punk koncert u Splitu i Dalmaciji održali su otac splitskog punka Marinko Biškić, umjetničkog imena Fon Biskich, i grupa Dijete iz epruvete. Nešto prije pojavio se rock-sastav Metak, zatim new wave bend Mačak, koji se ugasio već 1983., a Fon Biskich počeo je nastupati s Narodnim blagom u kojemu je stasao Neno Belan. Splitom su prodefilirale i grupe Mačak, Antares, Tužne uši, Epicentar, Hladna točka, Kineski zid, u kojem su djelovala braća Dean i Dino Dvornik, Gibonnijev Osmi putnik, koji je svirao rock i heavy metal, Fonograf, Đavoli, Kocka, Kućni pritvor, Generacija 63, Sunce, Zračna opasnost, Rock bube, Sinteza, vokalno-akustični duo Majka Zemlja itd., a 1985. Marijan Ban okuplja Daleku obalu, koja će izgraditi status kultnog benda.
== Bibliografija ==
* Boris Hrepić: ''Našao sam dobar bend : glazbeno odrastanje u Splitu 80-ih, o Dalekoj obali i drugim dobrim bendovima'', Večernji list / Dallas Records, Zagreb, 2015. {{ISBN|978-953-280-287-0}}
* Vinko Barić: ''Hrvatski punk i novi val : 1976-1987'', vlast. nakl., Solin, 2011. {{ISBN|978-953-56605-0-7}}; 2. izd. vlast. nakl. Solin, 2021. {{ISBN|9789535660538}}
* Zlatko Gall: ''Splitska dica od zidića do vječnosti'', Croatia Records, Zagreb, 2019. {{ISBN|9789537011734}}


Ljubljana i Rijeka svirali su čistokrvni engleski punk (Pankrti, Parafi), Zagreb je bio malo bliži rocku (Film, Kazalište), Beograd je bio otkačen i uvrnut (Disciplina, Idoli), a Split, valjda zbog utjecaja sunca i mora, optimističan i melodičan. Belan bi i najžešći tekst uglazbio tako da ga publika pjeva s osmijehom na licu. Na našu žalost, Split se u medijima spominjao samo za vrijeme Splitskog festivala.
== Izvor ==
{{izvori}}


-->
[[Kategorija:Glazba u Splitu]]
[[Kategorija:Rock]]
[[Kategorija:Punk]]
[[Kategorija:Novi val]]
]], [[Daleka obala]], [[Đavoli (glazbeni sastav)|Đavoli]], [[Epicentar]], [[Fonograf (glazbeni sastav)|Fonograf]], [[Generacija 63]], [[Hladna točka]], [[Kineski zid (glazbeni sastav)|Kineski zid]] (Dean i Dino Dvornik), [[Kocka (glazbeni sastav)|Kocka]], [[Kućni pritvor]], [[Majka Zemlja]] (vokalno-akustični dvojac), [[Osmi putnik (glazbeni sastav)|Osmi putnik]] (Gibonni), [[Rock bube]], [[Sinteza (glazbeni sastav)|Sinteza]], [[Tužne uši]], [[Zračna opasnost (glazbeni sastav)|Zračna opasnost]] i drugi.


== Bibliografija ==
== Bibliografija ==

Inačica od 22. travanj 2026. u 22:41

Rock u Splitu[1]

Opći podatci

Značajnije se razvija 1970-ih, a zamah postiže 1980-ih. Prema svjedočenjima splitskih onovremenih glazbenika koji su se pojavili tih godina na pozornici, scena je bila vrlo živa, sastavi su bili gotovo isključivo autorski, no problem je bila izostanak potpore za promidžbu na višoj razini, pa je često domet bio samo lokalan. Glazbenici su često sami sve morali organizirati, tijekom noći kriomice lijepiti plakate. Središta glazbene promidžbe bila su onda u glavnim gradovima republika, a što se tiče Splita, splitska rock pozornica nije imala pozornost diskografskih kuća i menadžera u Hrvatskoj, koji su ju smatrali provincijskom, nasuprot splitskih "lakih nota" (pop, dalmatinska šansona i ostala zabavna glazba). Usporedbe radi, glazbenici iz glavnih gradova republika u bivšoj Jugoslaviji imali su potporu od sve infrastrukture: tiskovina, televizije, radija, diskografskih kuća i glazbenih menadžera. Split je u glazbenom smislu dolazio medije dolazio tek u kontekstu Splitskog festivala.

Splitska je osebujnost se sastojala u tome što je imao vrlo živu klupsku pozornicu, ali izvan glavne struje koja je zahvatila rock u Hrvatskoj i ostatku bivše SFRJ. Osobito se odnosi na vrijeme dolaska punka i ska koja je podigla iz uspavanosti rock, te buntovnim pristupom uzburkala stvari u ondašnjem socijalističkom režimu. Glavnu struju u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije činili su sastavi iz Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Sarajeva i Beograda. Splitska struja odvijala se kroz svirke uživo organizirane u prostorijama splitskih mjesne zajednice, popularnih "fronta", ali i po javnim površinama, fakultetima, školama, muzejima, podrumima, plivalištima i novoj dvorani na Gripama. Sastavi su bili brojni, a širok izričaj varirao je od od simfo-rocka, jazz-rocka, hard-rocka, punka, novog vala, čistog rock’n’rolla, bluesa te raznih kombinacija žanrova. Splitske gitarijade su oslikavale cijelu povijest svjetske progresivne glazbe "na pomalo specifičan splitski način" (Hrepić). Nasuprot Splitu, čija je svirka bila mediteranski melodična i optimistična, postojao je punk trokut Ljubljana – Rijeka – Zagreb, s time što je u Ljubljani i Rijeci bio čisti engleski punk (Pankrti, Parafi) a Zagreb je nešto više naginjao rock-glazbi (Film, Prljavo kazalište...). Beogradska je pozornica imala ekscentričnije sastave (Disciplina kičme, Idoli...).

Među prvim splitskim rock-sastavima je Metak, slijedio je novovalni sastav Mačak. Prvi punk koncert u Splitu i Dalmaciji održali su Marinko Biškić ("otac splitskog punka", umjetnikog imena Fon Biskich) i Dijete iz epruvete (s Marijanom Banom). Biškić je nastavio nastupati sa sastavom Narodnim blagom (s Nenom Belanom). U to su vrijeme djelovali sastavi [[Antares Rock u Splitu[2]

Opći podatci

Značajnije se razvija 1970-ih, a zamah postiže 1980-ih. Prema svjedočenjima splitskih onovremenih glazbenika koji su se pojavili tih godina na pozornici, scena je bila vrlo živa, sastavi su bili gotovo isključivo autorski, no problem je bila izostanak potpore za promidžbu na višoj razini, pa je često domet bio samo lokalan. Glazbenici su često sami sve morali organizirati, tijekom noći kriomice lijepiti plakate. Središta glazbene promidžbe bila su onda u glavnim gradovima republika, a što se tiče Splita, splitska rock pozornica nije imala pozornost diskografskih kuća i menadžera u Hrvatskoj, koji su ju smatrali provincijskom, nasuprot splitskih "lakih nota" (pop, dalmatinska šansona i ostala zabavna glazba). Usporedbe radi, glazbenici iz glavnih gradova republika u bivšoj Jugoslaviji imali su potporu od sve infrastrukture: tiskovina, televizije, radija, diskografskih kuća i glazbenih menadžera. Split je u glazbenom smislu dolazio medije dolazio tek u kontekstu Splitskog festivala.

Splitska je osebujnost se sastojala u tome što je imao vrlo živu klupsku pozornicu, ali izvan glavne struje koja je zahvatila rock u Hrvatskoj i ostatku bivše SFRJ. Osobito se odnosi na vrijeme dolaska punka i ska koja je podigla iz uspavanosti rock, te buntovnim pristupom uzburkala stvari u ondašnjem socijalističkom režimu. Glavnu struju u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije činili su sastavi iz Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Sarajeva i Beograda. Splitska struja odvijala se kroz svirke uživo organizirane u prostorijama splitskih mjesne zajednice, popularnih "fronta", ali i po javnim površinama, fakultetima, školama, muzejima, podrumima, plivalištima i novoj dvorani na Gripama. Sastavi su bili brojni, a širok izričaj varirao je od od simfo-rocka, jazz-rocka, hard-rocka, punka, novog vala, čistog rock’n’rolla, bluesa te raznih kombinacija žanrova. Splitske gitarijade su oslikavale cijelu povijest svjetske progresivne glazbe "na pomalo specifičan splitski način" (Hrepić). Nasuprot Splitu, čija je svirka bila mediteranski melodična i optimistična, postojao je punk trokut Ljubljana – Rijeka – Zagreb, s time što je u Ljubljani i Rijeci bio čisti engleski punk (Pankrti, Parafi) a Zagreb je nešto više naginjao rock-glazbi (Film, Prljavo kazalište...). Beogradska je pozornica imala ekscentričnije sastave (Disciplina kičme, Idoli...).

Među prvim splitskim rock-sastavima je Metak, slijedio je novovalni sastav Mačak. Prvi punk koncert u Splitu i Dalmaciji održali su Marinko Biškić ("otac splitskog punka", umjetnikog imena Fon Biskich) i Dijete iz epruvete (s Marijanom Banom). Biškić je nastavio nastupati sa sastavom Narodnim blagom (s Nenom Belanom). U to su vrijeme djelovali sastavi Antares, Daleka obala, Đavoli, Epicentar, Fonograf, Generacija 63, Hladna točka, Kineski zid (Dean i Dino Dvornik), Kocka, Kućni pritvor, Majka Zemlja (vokalno-akustični dvojac), Osmi putnik (Gibonni), Rock bube, Sinteza, Tužne uši, Zračna opasnost i drugi.

Bibliografija

  • Boris Hrepić: Našao sam dobar bend : glazbeno odrastanje u Splitu 80-ih, o Dalekoj obali i drugim dobrim bendovima, Večernji list / Dallas Records, Zagreb, 2015. ISBN 978-953-280-287-0
  • Vinko Barić: Hrvatski punk i novi val : 1976-1987, vlast. nakl., Solin, 2011. ISBN 978-953-56605-0-7; 2. izd. vlast. nakl. Solin, 2021. ISBN 9789535660538
  • Zlatko Gall: Splitska dica od zidića do vječnosti, Croatia Records, Zagreb, 2019. ISBN 9789537011734

Izvor

  1. ↑ Žarko Ivković: Scena je bila živa s brdo dobrih bendova, ali Zagreb ih nije prihvatio. Večernji list. 30. studenoga 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2026. x
  2. ↑ Žarko Ivković: Scena je bila živa s brdo dobrih bendova, ali Zagreb ih nije prihvatio. Večernji list. 30. studenoga 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2026. x

]], Daleka obala, Đavoli, Epicentar, Fonograf, Generacija 63, Hladna točka, Kineski zid (Dean i Dino Dvornik), Kocka, Kućni pritvor, Majka Zemlja (vokalno-akustični dvojac), Osmi putnik (Gibonni), Rock bube, Sinteza, Tužne uši, Zračna opasnost i drugi.

Bibliografija

  • Boris Hrepić: Našao sam dobar bend : glazbeno odrastanje u Splitu 80-ih, o Dalekoj obali i drugim dobrim bendovima, Večernji list / Dallas Records, Zagreb, 2015. ISBN 978-953-280-287-0
  • Vinko Barić: Hrvatski punk i novi val : 1976-1987, vlast. nakl., Solin, 2011. ISBN 978-953-56605-0-7; 2. izd. vlast. nakl. Solin, 2021. ISBN 9789535660538
  • Zlatko Gall: Splitska dica od zidića do vječnosti, Croatia Records, Zagreb, 2019. ISBN 9789537011734

Izvor

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Rock_u_Splitu&oldid=760209"