Albert Haler: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Albert Haler''' (ili '''Haller''') ([[Vrgorac]], [[3. kolovoza]] [[1883.]] - [[Kamnica]] kraj [[Maribor]]a, [[18. svibnja]] [[1945.]]), hrvatski estetičar, [[esej]]ist, [[književni kritičar]], [[književni povjesničar]] i žrtva titoizma. | |||
==Životopis== | ==Životopis== |
Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 10:33
Albert Haler (ili Haller) (Vrgorac, 3. kolovoza 1883. - Kamnica kraj Maribora, 18. svibnja 1945.), hrvatski estetičar, esejist, književni kritičar, književni povjesničar i žrtva titoizma.
Životopis
Studij klasične filologije završio u Beču 1909.; tijekom studija bavio se također i filozofijom. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1927. tezom Gundulićev Osman s estetskoga gledišta. Od 1909. do 1943. radio kao gimnazijski profesor i ravnatelj u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu.
Godine 1943. imenovan profesorom etike i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svibnju 1945. povlači se s izbjeglicama iz Zagreba. Ubijenog od partizana na Križnom putu i prepoznao ga je jedan dubrovački fratar kako leži u mrtav u jarku pored ceste. Njegovu osobnu iskaznicu i ostale nađene stvari uzeo je i predao njegovoj kćeri u Grazu.[1] (Vidi članak Križni put (1945).)
Koncepcije i djelovanje
Književne kritike, članke, eseje objavljivao u brojnim časopisima između 1899. i 1945. Glavno njegovo djelo iz teorije književnosti je Doživljaj ljepote (1943.). Slijedi koncepciju spiritualističkoga idealizma Benedetta Crocea.
Definira umjetnost kao »duhovni akt afektivno-fantazijske prirode«, a pjesničko stvaranje kao »projekciju čuvstava kroz stvaralačku maštu u neizmjernost duhovnosti«. Odbacuje socijalno-psihološke i kulturno-povijesne kriterije pri vrednovanju književnih ostvarenja (tzv. antipozitivistička pobuna). Književno djelo treba biti promatrano kao potpuno autonomno, kao djelo »čiste poezije«, a vrednovano jedino prema estetskoj vrijednosti temeljenoj na intuitivnome doživljaju. Na tu temu vodio je značajnu polemiku s Antunom Barcem 1923. – 1925. Pozornost su privukle i njegove burne polemike s Vladimirom Dvornikovićem, Vladimirom Nazorom i Miroslavom Krležom.
Hrvatsku kulturnu javnost uzbudile su njegove negativne ocjene Petra Preradovića, Silivija Strahimira Kranjčevića i Gundulićeva "Osmana". Uvažava klasične pisce na čija djela može u potpunosti primijeniti svoja mjerila: Shakespeare, Goethe, Homer.
Djela
Objavljene knjige:
- Gundulićev Osman s estetskog gledišta, Beograd, 1929.
- Antun Kazali, Dubrovnik, 1935.
- Izbor iz tuđih književnosti, 1941.
- Doživljaj ljepote, 1943. (slijedi B. Crocea)
- Novija dubrovačka književnost, 1944.
Izbor njegovih eseja i studija objavljen je u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti, br. 86, Zagreb, 1971., str. 5-125
Literatura
- Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, 2002.
- Mladen Švab, u: Tko je tko u N.D.H. Hrvatska 1941.-1945., Zagreb, 1997., str. 149.
Izvori
- ↑ Hrvatska revija Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1955., str. 355.