Pavao Dalmatinac

Pavao Dalmatinac
Rođenje	oko 1180.–1190., Dalmacija
Smrt	nakon 1241.
Poznat(a) po	osnivanju dominikanske provincije u Ugarsko‑Hrvatskom Kraljevstvu; djelima iz kanonskog prava
Zanimanje	dominikanac, teolog, kanonist, inkvizitor
Vjera	Katolička Crkva
Normativni nadzor
wikislike wikigalerija VIAF HE HBL EB

Bl. Pavao Dalmatinac (lat. Paulus Dalmata, Paulus Hungarus, Magister Paulus (?, oko 1170. – okolica Splita, 1255.), hrvatski dominikanac, erudit, pravnik i teolog iz prve polovice 13. stoljeća.

Smatra se jednim od najutjecajnijih članova ranog dominikanskog reda u srednjoj Europi te ključnom osobom u osnivanju dominikanske provincije u Ugarsko‑Hrvatskom Kraljevstvu. Katolička ga Crkva štuje kao blaženika.

Kompilator kanonske zbirke Notabilia Ilае et lllae compilationis Decre i pisac djela Summade poenitentia, prvog priručnika za ispovjednike u povijesti katoličke teologije.

Životopis

O Pavlovu ranom životu sačuvano je malo izravnih podataka. Pretpostavlja se da je rođen u Dalmaciji krajem 12. stoljeća, što objašnjava njegov latinski pridjevak Dalmata. U suvremenim izvorima pojavljuje se i kao Paulus Hungarus, zbog kasnijeg djelovanja u Ugarskoj.

Obrazovanje i akademski rad

Pavao je studirao i predavao na Sveučilištu u Bologni, tada najvažnijem europskom središtu pravnih znanost. Djelovao je kao doktor i profesor kanonskog prava i teologije na Bolonjskom sveučilištu. Obnašao je i službu rektora crkve sv. Nikole de Vineis, što potvrđuje njegov visoki položaj u akademsko‑crkvenoj zajednici.

Ulazak u dominikanski red

U dominikanski red ulazi 1219. godine na nagovor magistra Reginalda iz Orleansa, bivšeg profesora kanonskog prava na Pariškom sveučilištu.

Sv. Dominik je 1221. godine poslao Pavla Dalmatinca s četvoricom dominikanske braće u Ugarsku, gdje je sudjelovao u utemeljenju samostana u:

• Zagrebu
• Virovitici
• Györu
• Albi (Szekesfehervar)
• Vesprimu

Prvi provincijal

Nakon konsolidacije redovničkih zajednica, Pavao je postao prvi provincijal dominikanske provincije u Kraljevstvima Ugarske i Hrvatske, čime je stekao izniman utjecaj na razvoj reda u srednjoj Europi.

Inkvizitorska služba

Nepoznata je godina kada je bio imenovan za prvog inkvizitora, odnosno istražitelja heretičke zloće u Dalmaciji i na drugim hrvatskim područjima.

Podrijetlo i spor oko imena

Pavlovo podrijetlo je bilo sporno od 17. stoljeća, gdje se u izvorima pojavljuje kao:

• Paulus Hungarus
• Paulus de Hungaria
• Paulus Dalmata

Izraz 'de Hungaria u srednjem vijeku označavao državnu pripadnost Ugarsko‑Hrvatskom Kraljevstvu, a ne etničku mađarsku pripadnost. Zbog toga mnogi stariji autori pogrešno zaključuju da je bio Mađar.

Krasić argumentira da je najvjerojatnije bio Dalmatinac, pozivajući se na

• talijanske dominikanske izvore
• dalmatinsku provincijsku predaju

Mnogi ljudi iz hrvatskih krajeva u latinskim dokumentima označeni kao Hungarus jer su bili pod krunom sv. Stjepana.

Djela i doprinos teologiji

Najvažniji doprinos Pavla Dalmatinca je:

• Notabilia Ilae et IIIae compilationis Decreti — kanonska zbirka i komentar.
• Summa de poenitentia — prvi poznati sustavni priručnik za ispovjednike u povijesti katoličke teologije. Ovo djelo imalo je veliki utjecaj na pastoralnu praksu i razvoj sakramentologije.

Štovanje

Katolička ga Crkva štuje kao blaženika. Njegov kult osobito je prisutan u dominikanskoj tradiciji i u područjima gdje je djelovao.

Značaj

Pavao Dalmatinac ubraja se među najvažnije hrvatske i srednjoeuropske dominikance 13. stoljeća. Njegov doprinos razvoju kanonskog prava, pastoralne teologije i organizacije dominikanskog reda čini ga jednom od ključnih figura crkvene povijesti toga razdoblja.

Vidi još

• Dominikanski red
• Kanonsko pravo
• Ugarsko‑Hrvatsko Kraljevstvo u 13. stoljeću