More actions
uklanjanje komesarske štete |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Šaponje''' su malo [[salaš]]arsko naselje. Do Šaponja se može doći iz Sombora Čonopljanskim putom, a 2 km prije Čonoplje put skreće prema Šaponjama. Sombor je zračno udaljen 6 km prema jugozapadu. [[Čonoplja]] je 1,5 km prema istoku, [[Lemeš (Sombor, Srbija)|Lemeš]] je 4 km sjeverno. Par kilometara južno od Šaponja prolazi željeznička prometnica prema Kuli i Novom Sadu, a sjeverno prolazi željeznička pruga prema Bajmaku i Subotici. Južno od Šaponja je kanal. Kod Sombora se račva biciklistička staza ''Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira'' koja povezuje [[Osijek]] i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka salašarskom naselju [[Gradina (Sombor, Srbija)|Gradini]] i produžava do [[Mali Stapar|Malog Stapara]] u pravcu [[Kula|Kule]], [[Vrbas (grad)|Vrbasa]] i [[Novi Sad|Novog Sada]].<ref>[http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=1076 EkoForum]</ref> Kod Donje Šaponje se nalazi grob koji je jedan od glavnih nalazišta kulture grobnih humki. Pod imenom Šap se spominje još [[1380.]] godine.<ref>[http://www.zelenamreza.org/index.php/ruralni-razvoj/zelene-staze/pananski-put-mira---via-pacis-pannoniae/via-pacis-pannoniae/mali-stapar-saponje-gradina Zelena mreža Vojvodine]</ref> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.<ref name="Sekulić77-78"/> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> U Šaponjama su nalazi mnogo netaknute salaške [[arhitektura|arhitekture]] koja je u dobrom stanju. | '''Šaponje''' su malo [[salaš]]arsko naselje. Do Šaponja se može doći iz Sombora Čonopljanskim putom, a 2 km prije Čonoplje put skreće prema Šaponjama. Sombor je zračno udaljen 6 km prema jugozapadu. [[Čonoplja]] je 1,5 km prema istoku, [[Lemeš (Sombor, Srbija)|Lemeš]] je 4 km sjeverno. Par kilometara južno od Šaponja prolazi željeznička prometnica prema Kuli i Novom Sadu, a sjeverno prolazi željeznička pruga prema Bajmaku i Subotici. Južno od Šaponja je kanal. Kod Sombora se račva biciklistička staza ''Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira'' koja povezuje [[Osijek]] i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka salašarskom naselju [[Gradina (Sombor, Srbija)|Gradini]] i produžava do [[Mali Stapar|Malog Stapara]] u pravcu [[Kula|Kule]], [[Vrbas (grad)|Vrbasa]] i [[Novi Sad|Novog Sada]].<ref>[http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=1076 EkoForum]</ref> Kod Donje Šaponje se nalazi grob koji je jedan od glavnih nalazišta kulture grobnih humki. Pod imenom Šap se spominje još [[1380.]] godine.<ref>[http://www.zelenamreza.org/index.php/ruralni-razvoj/zelene-staze/pananski-put-mira---via-pacis-pannoniae/via-pacis-pannoniae/mali-stapar-saponje-gradina Zelena mreža Vojvodine]</ref> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.<ref name="Sekulić77-78"/> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> U Šaponjama su nalazi mnogo netaknute salaške [[arhitektura|arhitekture]] koja je u dobrom stanju. | ||
Dijelom je prstena od 18 [[ | Dijelom je prstena od 18 [[salaš]]kih naselja oko Sombora.<ref name="Zapadnobački okrug">[http://www.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/lat/sombor/istorijat Zapadnobački okrug] Istorijat Sombora (srpski)</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 4. travanj 2025. u 15:48
Šaponje su malo salašarsko naselje. Do Šaponja se može doći iz Sombora Čonopljanskim putom, a 2 km prije Čonoplje put skreće prema Šaponjama. Sombor je zračno udaljen 6 km prema jugozapadu. Čonoplja je 1,5 km prema istoku, Lemeš je 4 km sjeverno. Par kilometara južno od Šaponja prolazi željeznička prometnica prema Kuli i Novom Sadu, a sjeverno prolazi željeznička pruga prema Bajmaku i Subotici. Južno od Šaponja je kanal. Kod Sombora se račva biciklistička staza Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira koja povezuje Osijek i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka salašarskom naselju Gradini i produžava do Malog Stapara u pravcu Kule, Vrbasa i Novog Sada.[1] Kod Donje Šaponje se nalazi grob koji je jedan od glavnih nalazišta kulture grobnih humki. Pod imenom Šap se spominje još 1380. godine.[2] Kad je Sombor isposlovao status slobodnog kraljevskog grada 1749., morao je platiti otkupninu.[3] Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.[3] Novac je pribavio hrvatski ban Adam Batthyány koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.[3] U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.[4] Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.[4] Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.[4] U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.[4] U Šaponjama su nalazi mnogo netaknute salaške arhitekture koja je u dobrom stanju.
Izvori
- ↑ EkoForum
- ↑ Zelena mreža Vojvodine
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ Zapadnobački okrug Istorijat Sombora (srpski)