Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tomislav Đurasović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Tomislav Đurasović''', hrvatski politički emigrant, iseljenički djelatnik i publicist, rodom iz Istočne Hercegovine. == Vanjske poveznice ==...«.
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
'''Tomislav Đurasović''', hrvatski politički emigrant, iseljenički djelatnik i publicist, rodom iz Istočne Hercegovine.  
'''Tomislav Đurasović''', hrvatski politički emigrant, iseljenički djelatnik i publicist, rodom iz Istočne Hercegovine.  


== Životopis ==
Živio je u Dubrovniku. Tijekom studija naprjedovao je i u studentskim funkcijama došavši do mjesta odbornika Predsjedništva studentskog odbora. Koncem 1969., pred kraj studija, uhitili su ga u njegovom [[Ravno]]m i sproveli u [[Trebinje]] u istražni zatvor, a ne u Dubrovnik u kojem je imao stalni boravak. Težinu situacije davalo je to što je trojac koji mu radi na sudu je od triju nacionalnosti, kako je to primijetio Đurasovićev odvjetnik Pero Znaor, jer je to vidio kod suđenja prof. [[Ivan Alilović|Ivanu Aliloviću]] (<ref>Vidi i: Igor Zidić: [https://www.matica.hr/knjige/812/ ''Knjige: Slučaj Alilović'']. Matica hrvatska. Godina izdanja 2011. Pristupljeno 3. kolovoza 2023.</ref>). Istražni sudac u procesu bio je hercegovački Srbin Slavko Šarić, javni tužitelj Dubrovčanin Nikša Sindik, a predsjednik sudskog vijeća Ćamil Memić. 8. prosinca 1969. donesena je presuda u kojoj je proglašen krivim za kazneno djelo neprijateljske propagande iz čl. 118 st. 1 KZ. Osudili su ga na godinu dana strogog zatvora. Jugokomunistički sud je u svojoj tradicijskoj maniri, prenio u presudu sve iz optužnice, da je "''pisanjem, govorom i pjesmom veličao jednu, kod naših naroda omrznutu ličnost iz prošlosti, i vršio neprijateljsku propagandu uperenu na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije''". Podnio je utok na Vrhovni sud SRBiH. Oni su, umjesto uobičajene prakse odbijanja ili blaga smanjenja, još pooštrili mjere kazne i povećali boravak u zatvornu na tri godine. Presudu je Vrhovni sud donio koncem 1970., no dotad je Đurasović već uspio pobjeći do u Austriju. Smjestili su ga u [[izbjeglički logor]] [[Traiskirchen]] blizu Beča. S Austrijom je bio problem jer se ponašala kao servis Jugoslaviji kad se radilo o tražiteljima političkog azila, odnosno Hrvate su obično nemilosrdno vraćali u Jugoslaviju. Zbog toga su izbjegli Hrvati kao drugu opciju izabirali pobjeći u Legiju stranaca ili potražiti sreću emigriranjem u neku drugu državu na Zapadu. Od 1972. živi u SR Njemačkoj. U njoj je prvotno boravio kao politički emigrant iz ondašnje SFRJ. Potom je dobio njemačko državljanstvo i ostao je živjeti ondje. Premda izvan Jugoslavije, jugoslavenska [[državni terorizam|državna teroristička]] služba [[UDBA]] ga je proganjala i u Njemačkoj.  O ubojstvima i otmicama  prognanih Hrvata svojedobno je objavio u vlastitoj nakladi knjigu ''Svjedok olovnih vremena'' 2011. godine ( ISBN  978-953-56531-0-3). Naime, inozemne tajne službe na Zapadu, posebice SR Njemačkoj, često su se ponašale kao da ne vide da UDBA ubija Hrvate po njihovim državama. Đurasovića su pokušali više puta likvidirati, među ostalim svibnja 1971. u jednom bečkom restoranu kad su njemu i društvu pokušali ubaciti psihoaktivno sredstvo u piće i oteti ih, i lipnja 1975. kad je putovao automobilom u uredništvo ''Hrvatske države'' pa mu je eksplodirala guma na automobilu, oštećena kiselinom dotad poznatoj samo u SAD i t.d.<ref>[https://kamenjar.com/dr-tomislav-durasovic-nisu-mi-samo-prijetili-vec-i-pokusali-likvidirati/ ''Razgovor Dr. Tomislav Đurasović: Nisu mi samo prijetili već i pokušali likvidirati '']. Razgovarao: Mladen Pavković. Kamenjar.com. 1. studenoga 2019. Pristupljeno 3. kolovoza 2023.</ref>
== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}}


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
Redak 6: Redak 11:


{{GLAVNIRASPORED:Đurasović, Tomislav}}
{{GLAVNIRASPORED:Đurasović, Tomislav}}
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1945.-1989.)]]
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1945.-1989.)]]
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]

Posljednja izmjena od 3. kolovoz 2023. u 04:08

Tomislav Đurasović, hrvatski politički emigrant, iseljenički djelatnik i publicist, rodom iz Istočne Hercegovine.

Životopis

Živio je u Dubrovniku. Tijekom studija naprjedovao je i u studentskim funkcijama došavši do mjesta odbornika Predsjedništva studentskog odbora. Koncem 1969., pred kraj studija, uhitili su ga u njegovom Ravnom i sproveli u Trebinje u istražni zatvor, a ne u Dubrovnik u kojem je imao stalni boravak. Težinu situacije davalo je to što je trojac koji mu radi na sudu je od triju nacionalnosti, kako je to primijetio Đurasovićev odvjetnik Pero Znaor, jer je to vidio kod suđenja prof. Ivanu Aliloviću ([1]). Istražni sudac u procesu bio je hercegovački Srbin Slavko Šarić, javni tužitelj Dubrovčanin Nikša Sindik, a predsjednik sudskog vijeća Ćamil Memić. 8. prosinca 1969. donesena je presuda u kojoj je proglašen krivim za kazneno djelo neprijateljske propagande iz čl. 118 st. 1 KZ. Osudili su ga na godinu dana strogog zatvora. Jugokomunistički sud je u svojoj tradicijskoj maniri, prenio u presudu sve iz optužnice, da je "pisanjem, govorom i pjesmom veličao jednu, kod naših naroda omrznutu ličnost iz prošlosti, i vršio neprijateljsku propagandu uperenu na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije". Podnio je utok na Vrhovni sud SRBiH. Oni su, umjesto uobičajene prakse odbijanja ili blaga smanjenja, još pooštrili mjere kazne i povećali boravak u zatvornu na tri godine. Presudu je Vrhovni sud donio koncem 1970., no dotad je Đurasović već uspio pobjeći do u Austriju. Smjestili su ga u izbjeglički logor Traiskirchen blizu Beča. S Austrijom je bio problem jer se ponašala kao servis Jugoslaviji kad se radilo o tražiteljima političkog azila, odnosno Hrvate su obično nemilosrdno vraćali u Jugoslaviju. Zbog toga su izbjegli Hrvati kao drugu opciju izabirali pobjeći u Legiju stranaca ili potražiti sreću emigriranjem u neku drugu državu na Zapadu. Od 1972. živi u SR Njemačkoj. U njoj je prvotno boravio kao politički emigrant iz ondašnje SFRJ. Potom je dobio njemačko državljanstvo i ostao je živjeti ondje. Premda izvan Jugoslavije, jugoslavenska državna teroristička služba UDBA ga je proganjala i u Njemačkoj. O ubojstvima i otmicama prognanih Hrvata svojedobno je objavio u vlastitoj nakladi knjigu Svjedok olovnih vremena 2011. godine ( ISBN 978-953-56531-0-3). Naime, inozemne tajne službe na Zapadu, posebice SR Njemačkoj, često su se ponašale kao da ne vide da UDBA ubija Hrvate po njihovim državama. Đurasovića su pokušali više puta likvidirati, među ostalim svibnja 1971. u jednom bečkom restoranu kad su njemu i društvu pokušali ubaciti psihoaktivno sredstvo u piće i oteti ih, i lipnja 1975. kad je putovao automobilom u uredništvo Hrvatske države pa mu je eksplodirala guma na automobilu, oštećena kiselinom dotad poznatoj samo u SAD i t.d.[2]

Izvori, referencije i bilješke

  1. Vidi i: Igor Zidić: Knjige: Slučaj Alilović. Matica hrvatska. Godina izdanja 2011. Pristupljeno 3. kolovoza 2023.
  2. Razgovor Dr. Tomislav Đurasović: Nisu mi samo prijetili već i pokušali likvidirati . Razgovarao: Mladen Pavković. Kamenjar.com. 1. studenoga 2019. Pristupljeno 3. kolovoza 2023.

Vanjske poveznice

  • Tomislav Đurasović: EU: Da ili ne? Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj