Razlika između inačica stranice »Vrtni čubar«
| Redak 16: | Redak 16: | ||
| dvoimeno_autorstvo = ''[[Carl Linné|L.]]'' | | dvoimeno_autorstvo = ''[[Carl Linné|L.]]'' | ||
}} | }} | ||
'''Vrtni čubar''' ( | '''Vrtni čubar''' (bresina, šetraj, šetrajka, čubrika,<ref name=plantea/> vrisak, žlundrica, [[Latinski jezik|lat.]] ''Satureja hortensis''), je [[začin]] koji je [[miris]]u i [[okus]]u vrlo sličan [[papar|papru]], pa se mnogo upotrebljava u [[kuhinja|kuhinji]] kao vrlo dobra zamjena za papar. Često ga možemo naći u mješavinama začina pod nazivom [[provansalske trave]] (umjesto [[primorski vrisak|primorskog vriska]]). Čubar je porijeklom iz istočnog [[Sredozemno more|Sredozemlja]] i [[Bliski istok|Bliskog istoka]]. Najveći uzgajivači čubra su [[Francuska]], [[Španjolska]], [[Njemačka]], [[Kanada]] i [[SAD]]. Raste na sunčanim kamenitim mjestima ili na [[vapnenac|vapnenom]] tlu, od brdovitih predjela [[Primorska Hrvatska|primorske Hrvatske]], sve do morskog pojasa.<ref> [http://recipeci.com/savjeti/namirnice/zacini-i-zacinsko-bilje/] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.</ref> | ||
Znanstveni sinonimi su ''Clinopodium hortense'' (L.) Kuntze, ''Satureja officinarum'' Crantz.<ref name=plantea>[https://www.plantea.com.hr/cubar/ ''Čubar'']. Plantea. Pristupljeno 28. srpnja 2023.</ref> | Znanstveni sinonimi su ''Clinopodium hortense'' (L.) Kuntze, ''Satureja officinarum'' Crantz.<ref name=plantea>[https://www.plantea.com.hr/cubar/ ''Čubar'']. Plantea. Pristupljeno 28. srpnja 2023.</ref> | ||
| Redak 47: | Redak 47: | ||
U narodnoj medicine se čubar uspješno primjenjuje kao čaj protiv [[Crijevne zarazne bolesti|crijevnih glista]], te protiv bolesti [[jetra|jetre]] i [[Žučnjak|žuči]]. [[Čaj]] se uzima i protiv nadutosti i grčeva. Zbog [[fenoli|fenolnih]] materija u eteričnom ulju za čubar je karakteristično jako antiseptičko djelovanje. Utvrđeno je njegovo pozitivno [[virusi|antivirusno]] djelovanje u liječenju ''herpes simpleksa'' tipa 1 i [[HIV]] 1. | U narodnoj medicine se čubar uspješno primjenjuje kao čaj protiv [[Crijevne zarazne bolesti|crijevnih glista]], te protiv bolesti [[jetra|jetre]] i [[Žučnjak|žuči]]. [[Čaj]] se uzima i protiv nadutosti i grčeva. Zbog [[fenoli|fenolnih]] materija u eteričnom ulju za čubar je karakteristično jako antiseptičko djelovanje. Utvrđeno je njegovo pozitivno [[virusi|antivirusno]] djelovanje u liječenju ''herpes simpleksa'' tipa 1 i [[HIV]] 1. | ||
Čaj od čubra vrlo je zdravo [[piće]] za [[pčele]] i neophodno je kod pčelinje griže. Treba ga zasaditi oko [[pčelinjak]]a jer je biljka za vrijeme cvatnje vrlo obljubljena paša za pčele. Čaj od čubra primjenjuje se kod | Čaj od čubra vrlo je zdravo [[piće]] za [[pčele]] i neophodno je kod pčelinje [[griža|griže]]. Treba ga zasaditi oko [[pčelinjak]]a jer je biljka za vrijeme cvatnje vrlo obljubljena paša za pčele. Čaj od čubra primjenjuje se kod [[proljev]]a i kod svih vrsta [[grč]]eva kod [[Domaće životinje|domaćih životinja]]. | ||
==Čubar u kuhinji== | ==Čubar u kuhinji== | ||
Trenutačna izmjena od 22:24, 27. srpnja 2023.
| Vrtni čubar | |
|---|---|
 Satureja hortensis | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Angiospermae |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Satureja |
| Vrsta: | S. hortensis |
| Dvojno ime | |
| Satureja hortensis L. | |
Vrtni čubar (bresina, šetraj, šetrajka, čubrika,[1] vrisak, žlundrica, lat. Satureja hortensis), je začin koji je mirisu i okusu vrlo sličan papru, pa se mnogo upotrebljava u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar. Često ga možemo naći u mješavinama začina pod nazivom provansalske trave (umjesto primorskog vriska). Čubar je porijeklom iz istočnog Sredozemlja i Bliskog istoka. Najveći uzgajivači čubra su Francuska, Španjolska, Njemačka, Kanada i SAD. Raste na sunčanim kamenitim mjestima ili na vapnenom tlu, od brdovitih predjela primorske Hrvatske, sve do morskog pojasa.[2] Znanstveni sinonimi su Clinopodium hortense (L.) Kuntze, Satureja officinarum Crantz.[1]
Čubar je biljka koja je poznata još od doba starog Rima. Vergilije ga spominje kao bogovsku hranu. Prije nego su Rimljani doznali za papar, kao začin su rabili isključivo čubar. Za začin se rabi isključivo nadzemni dio biljke.[3] Koristila se odavno u kuhinji i medicini. Tada se smatralo da ima afrodizijačka svojstva. Rimske su travarice smatrale da je čubar ljubavna biljka. Grci su mu također pridavali afrodizijačka svojstva.
Čubar ima primjenu u kulinarstvu, medicini i u vrtlarstvu u borbi protiv lisnih ušiju.[4]
Izgled biljke
Čubar je jednogodišnja biljka iz porodice usnača (Lamiaceae)[1] jako razvijenim korijenom. U nekim krajevima izražene tople klima uzgaja ga se kao višegodišnju biljku.[1] Dobro podnosi sušu.[4] Stabljika je visoka do 50 cm[1], većinom grmoliko razgranjena, s granama koje pri dnu odrvene. Listovi su uski, zatupljeni i po rubu cijeli. Cvjetovi su na kratkoj stapci, čaška je zvonasta, zelene ili ljubičaste boje, cvjetni vjenčić je ljubičaste, ružičaste ili bijele boje, fino pahuljast. Prašnici jedva prelaze preko vjenčića. Biljka širi oko sebe jak i ugodan miris. Čubar ima jak aromatičan okus, sličan majoranu i majčinoj dušici.[5]
Čubar raste slobodno u prirodi u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji te na sunčanim kamenitim i šljunčanim obroncima u Sredozemlju, uz puteve i pruge. [1] Vrijeme cvatnje je od srpnja do rujna. Zanimljivo je da čubar cvijeta dva puta u jednoj sezoni. U srednjoj Europi uzgaja se kao začinska biljka, no tu i tamo kao samonikla biljka raste u blizini polja, na željezničkim nasipima i na grobljima. Za uzgoj su potrebna rahla tla i bogata hranjivim sastojcima. Biljci je jako potrebna toplina, pa su sunčani položaji i prikladni za uzgoj. Čubar je vrlo osjetljiv na mraz. Za sušnog vremena kulturu čubra potrebno je obilno zalijevati, ali samo vodom kojoj je temperatura jednaka temperaturi zraka.
Srodne vrste
U mediteranskom području srodne vrste su primorski vrisak (Satureja montana) i planinski vrisak (Satureja subspicata). Smatra se da su sve tri vrste sličnog sastava i djelovanja.[6]
Ljekovitost
Čubar se upotrebljava kao čitava biljka (Herba Saturejae ili Herba Cunilae sativae) ili listovi (Folia Saturejae). Kod sabiranja treba pri paziti jer biljka ima dvije berbe. Najbolja za začin i u ljekovite svrhe je biljka sabrana neposredno pred početak cvatnje, dok se druga berba može izvršiti u punoj cvatnji. Prilikom sabiranja za kućne potrebe, biljka se odreže iznad zemlje, poveže u male snopiće i suši u sjenovitom i prozračnom prostoru, najprikladniji je prozračni tavan u kojeg ne dopire čađa. Potpuno osušena biljka, osim debelih odrvenjelih dijelova stabljike, fino se izreže i sprema u staklene posude, nepropusne za zrak i svjetlost. [7]
Čubar sadrži 2% eteričnog ulja, ugljikohidrate (54,6%), celulozu (15,3%), mineralne materije (8,7%), bjelančevine (7,1%) i vitamine A (865 mg/100g). Količinski prevladavajući sastojak eteričnog ulja čubra je timol (29-62,6%), a po koncentraciji su značajni i karvakrol (6,6-42,7%) i p-cimen (4,5-30,0%).
Čubar nije prikladan samo kao ljekovita biljka za liječenje raznih proljeva, nego se uzima i kod želučanih i crijevnih grčeva koji brzo nestaju. Čubar djeluje i kod podražaja na povraćanje. Zanimljivo je da čubar igra ulogu i kod šećerne bolesti, jer se uzimanjem čaja znatno smanjuje jaki osjećaj žeđi, koji je tipičan za tu bolest. Dijabetički čaj se priprema također u obliku oparka, a pije se bez šećera. [8]
U narodnoj medicine se čubar uspješno primjenjuje kao čaj protiv crijevnih glista, te protiv bolesti jetre i žuči. Čaj se uzima i protiv nadutosti i grčeva. Zbog fenolnih materija u eteričnom ulju za čubar je karakteristično jako antiseptičko djelovanje. Utvrđeno je njegovo pozitivno antivirusno djelovanje u liječenju herpes simpleksa tipa 1 i HIV 1.
Čaj od čubra vrlo je zdravo piće za pčele i neophodno je kod pčelinje griže. Treba ga zasaditi oko pčelinjaka jer je biljka za vrijeme cvatnje vrlo obljubljena paša za pčele. Čaj od čubra primjenjuje se kod proljeva i kod svih vrsta grčeva kod domaćih životinja.
Čubar u kuhinji
Upotrebu čubra u kuhinji umjesto papra treba svakako pozdraviti, jer se s paprom, kao začinom, na žalost često pretjeruje. Nepovoljne posljedice, koje proističu uživanjem papra, kao npr. prerazdražljivost sluznice crijeva, osjećaj žeđi, a time najčešće i povećana potrošnja alkohola, ne pojavljuje se upotrebom čubra kao nadomjestka za papar. Naročito se preporuča upotreba čubra kao začina kod jela od graha, leće i graška, a ne treba manjkati niti kod variva od kelja, jer čubar smanjuje nadutost koju ova jela ponekad izazivaju. Čubar je zdrav začin koji poboljšava okus bilo da se primjenjuje sam ili u mješavini s kaduljom, timijanom i borovicom, kod ovčje pečenke, kunića ili divljeg zeca. Nasjeckanim svježim listovima posipaju se salate od krastavaca i drugog povrća, posebno graha i rajčice. Od bilja možete spremiti različite delikatesne salate, namaze, juhe, variva i slastice koje će vas oduševiti svojim okusima i mirisima.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Čubar. Plantea. Pristupljeno 28. srpnja 2023.
- ↑ [1] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.
- ↑ Renata Erhatić: Čubar je izvrstan začin i lijek . Gospodarski list. 23. siječnja 2023. Pristupljeno 28. srpnja 2023.
- ↑ 4,0 4,1 Martina Pavlović: Čubar: Zamjena za papar i biljka koja dobro podnosi sušu . Agroklub. 29. travnja 2020. Pristupljeno 28. srpnja 2023.
- ↑ [2] "Čubar - SATUREJA HORTENSIS L.", www.val-znanje.com, 2011.
- ↑ [3] "Čubar", www.istrapedia.hr, 2011.
- ↑ [4] "Čubar - Satureja hortensis", www.dijetalnaishrana.com, 2011.
- ↑ [5] "Čubar", stevia-zacinsko-bilje.com, 2011.
Vanjske poveznice
- Kako se sije čubar? Agroklub
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Čubar |
 | Wikivrste imaju podatke o: Čubru |